Kultura, umjetnost, 27.05.2021.

- Enver Čolaković rođen je 27. maja 1913. u Budimpešti, a umro je 18. augusta 1976. u Zagrebu.

Nesretno i burno djetinjstvo, protkano selidbama i putovanjima, Enver Čolaković provodi uglavnom u Budimpešti, a nakon Prvoga svjetskog rata obitelj Čolaković seli u Sarajevo.  Bio je bošnjački pisac, pjesnik i prevodilac. Prevodio sa mađarskog i njemačkog jezika, objavljivao je i stručne tekstove iz fizike i matematike, a radio je kao profesor, pozorišni režiser, korektor i urednik. Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a historiju u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak, i to na dva jezika: bosanskom i mađarskom. U periodu do 1945. objavio je više pripovijedaka i eseja te roman Legenda o Ali-paši (1944), prošao je "križni put" od Bleiburga do Zagreba, poslije proganjan i onemogućavan da bilo šta objavljuje osim prijevoda, a zna se da je bio anonimni prevoditelj djela Ervina Sinka s mađarskog. Tek četvrt vijeka kasnije izašlo je drugo izdanje njegovog romana (1970), koji i jezikom i strukturom predstavlja veliko umjetničko djelo iz Bosne i o Bosni. Ostavio je u rukopisu pet romana, više pripovijedaka i pjesama. Umro je 18. augusta 1976. od posljedica srčanog udara.

- Aleksa Šantić rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru. Jedan od najpoznatijih bh. pjesnika i jedan od predstavnika novije lirike u Bosni i Hercegovini. Što se tiče njegove biografije i životnog puta, treba reći da je najveći dio života prove u Mostaru, gdje je i rođen. Nažalost, njegova porodica i nije imala pretjerano razumijevanje za Šantićev talenat. Otac mu je umro u toku njegovog djetinjstva, da bi nakon toga staranje nad mladim Aleksom preuzeo njegov stric. Aleksa Šantić je pohađao i završio trgovačku školu u Trstu, a zatim i u Ljubljani. Nakon toga, vratio se u svoj rodni grad, Mostar.

Šantić je bio i jedan od osnivača kulturnog lista "Zora". Nedugo zatim, postao je i predsjednik pjevačkog društva "Gusle", sa sjedištem u Mostaru. U tom periodu je i upoznao neke od poznatih pjesnika tog doba, a to su između ostalih, Jovan Dučić, Osman Đikić i drugi.

Mreći da su bili Šantićevi uzori, treba svakako spomenuti Vojislava Ilića i Jovana Jovanovića - Zmaja, dok od stranih pjesnika možemo izdvojiti Heinricha Heine-a, čija djela je i prevodio s njemačkog jezika. Najljepše Šantićeve pjesme nastale su u periodu njegove, možemo reći, najveće pjesničke zrelosti, između 1905. i 1910. godine.

Aleksa Šantić je umro 2. februara 1924. godine.

   U petak, 14. maja, napustio nas je emeritus Univerziteta u Sarajevu, muzički teoretičar, muzički publicista, aktivan i kao kompozitor, profesor i bivši dekan Muzičke akademije dr. Ivan Čavlović. Prošle sedmice, u Narodnom pozorištu Sarajevo, upriličen je komemorativni skup povodom smrti ovog bosanskohercegovačkog umjetnika. Prisustvovali su članovi porodice, prijatelji, kolege i saradnici. Posljedni ispraćaj obavljen je na Gradskom groblju Bare.

-   “Umjetnička praksa u službi suočavanja sa prošlošću” tema je predavanja koje je mladima iz Srbije i BiH održao reditelj Dino Mustafić

Uloga i odgovornost pojedinca ali nerijetko i državnih institucija mora biti propitivana u umjetničkom djelu.
Danas kad kažete pomirenje ili povjerenje, rizikujete da budete označeni kao subverzivni.
Snažne regresivne, retrogradne sile neće lako dozvoliti tzv. evropski život na Balkanu, na kojem falsifikovanje istorije potiče iz naših najvećih trauma, a to je podijeljenost na razne vojske tokom Drugog svjetskog rata.
Odbijam da razgovaram na nivou ko je koga više poubijao.

Jedino relevantno je za šta se koja od tih vojski borila, kakve je vrijednosti zastupala i u kom kontekstu.
Kontekst je vrlo važan.

Oficijelni narativ ne bi nikada smio manipulisati žrtvana i veličati zločin, a upravo nam se to dešava, kazao je Mustafić.

Uređuje i vodi Dunja Jelovac