Ko je naredio paljbu? Nepal traži odgovore nakon masakra na protestima

“Svi su rekli gumeni metak, gumeni metak. Ali to nije bio gumeni metak. Ako pogledate mog sina, glava mu je razbijena, rupa je tu.” Riječi su to očajnog Narendre Shresthe, oca 21-godišnjeg Sulova, jednog od više od 70 ljudi ubijenih tokom nasilnih nemira koji su prošle sedmice potresli Nepal.

Shrestha sjedi ispred kapije mrtvačnice Univerzitetske bolnice Tribhuvan u Katmanduu. Već je ušao unutra i identificirao sinovo tijelo. Pored njega sjedi članica porodice, drži ga za ruku, dok ga drugi muškarac zaklanja od nemilosrdnog sunca. „Želim da pitam ovu zemlju,“ kaže jedva zadržavajući suze, „ako mogu da pucaju i ubiju mog sina, onda ćemo ja i njegova majka stati ispred njih. Za koga da živimo sada? I mi želimo da umremo.“

Krvava cijena protesta

Shresthin sin nije bio jedini. Ispred mrtvačnice i druge porodice čekaju da identifikuju svoje najmilije. Neki od ubijenih bili su studenti – jedan je sanjao da postane sudija, drugi je radio u hotelu u Katmanduu, treći učio francuski. Nemiri su izbili početkom prošle sedmice nakon što je vlada uvela zabranu društvenih mreža, što je bio okidač za već dugo tinjajuće nezadovoljstvo zbog korupcije i neefikasne vlasti. Protesti su ubrzo prerasli u masovni pokret koji je paralizovao glavni grad. U samo dva dana nasilja, više od 70 ljudi je izgubilo život, a preko 1.000 je povrijeđeno. Demonstranti su palili domove političara i zgrade vlade, dok su se sukobi s policijom pretvarali u krvoproliće.

Ko je naredio paljbu?

Iako policija tvrdi da su koristili vodene topove, palice i gumene metke, svjedoci i ljekari govore o stvarnoj bojevoj municiji. Dr Santosh Paudel, dežurni ljekar u bolnici Bir tokom prvog dana protesta, rekao je da su među 173 pacijenta koje su primili mnogi imali prostrijelne rane od pravih metaka: „Vidjeli smo dvije vrste metaka – dugačke iz sačmarica i male oštre iz pušaka. Mnogi pacijenti imali su višestruke povrede.“ Zvanične istrage su najavljene, ali i dalje nije jasno ko je naredio sigurnosnim snagama da pucaju na masu.

U Civilnoj bolnici Katmandua tokom dva dana nereda primili su više od 450 pacijenata. „Naša bolnica postoji 17 godina, i čak smo tokom zemljotresa uspjeli organizovati rad. Ovo je bilo gore,“ rekla je Ranjana Nepal, službenica bolnice.

Politička kriza i novi izazovi

Premijer KP Sharma Oli podnio je ostavku nakon eskalacije nasilja, a privremena vlada pod vodstvom Sushile Karki sada pokušava vratiti kontrolu. Ona je najavila vanredne izbore za mart 2026. godine, ali najveći izazov biće vraćanje povjerenja građana i sprovođenje nepristrasne istrage o nasilju.

„Međunarodno pravo zabranjuje pucanje na nenaoružane civile,“ poručuje Abishek Shrestha, 22-godišnji mladić koji leži u bolnici sa metalnim šipkama u nozi. „Ali oni su ipak pucali. Ovo se mora promijeniti.“ Za porodice poput Shresthinih, političke izjave i obećanja istrage dolaze prekasno. „Političari će reći oprostite. Oprost ne vraća mrtvog sina,“ kaže Narendra Shrestha dok čeka da preuzme tijelo svog Sulova.

Nepal sada stoji pred teškim pitanjima – ko je odgovoran za krvoproliće i kako spriječiti da se ovakvi događaji ponove. Za porodice žrtava, odgovor je jednostavan: traže pravdu.

federalna.ba/BBC