Kill Zone: Inside Gaza – srceparajuće ljudske priče iz centra pokolja i haosa

Građani svijeta nisu trebali redovne televizijske medije da im pokažu užas sedmomjesečnog napada Izraela na Gazu. Društveni mediji isporučivali su snimke, gotovo u stvarnom vremenu, a svaki je video bio šokantniji od prethodnog. Kao da su pružali sablasnu ilustraciju onoga što tradicionalna televizija nije zadržala. Emitiranje dokumentarnog filma Dispatches Kill Zone: Inside Gaza na britanskom Channel 4 stiglo je dan nakon što su pametni telefoni širom svijeta svijetlili snimcima napada na izbjeglički kamp u Rafi i snimke koja bi mogla definirati ovu sramotnu epizodu u ljudskoj historiji: sa zapaljenim šatorima iza, jedan čovjek drži tijelo djeteta, od godinu ili dvije, a možda i mlađeg. Tačnu dob teško je odrediti jer dijete sa snimke nema glavu.

Kill Zone neizbježno je mučan, srceparajući film, napravljen vješto i pažljivo od strane 12 palestinskih režisera koji su sigurno bili u ozbiljnoj opasnosti tokom cijelog snimanja, snimajući više od 200 dana u razdoblju nakon Hamasovog gnusnog napada na izraelske civile 7. oktobra 2023. Ali koja je njegova uloga, kad su snimci koji bi za televizijsko emitovanje bili neprikladni, već utisnuti u naš mozak, peku nam savjest, plamte u našim noćnim morama?

Najočitiji odgovor je usluga koju pruža široj publici koja je možda manje svjesna razmjera razaranja i koja je s druge strane sve većeg jaza znanja o onome što se objavljuje online. Ovdje se snimke visoke razlučivosti cijelih uništenih četvrti; oštri krupni planovi nebodera svedenih na rijeke izvijenog čelika, betona i tijela; bolnički odjeli preplavljeni krvavim i slomljenim ženama i djecom, emitiraju na velikom ekranu u dnevnoj sobi, a ne samo na uređaju koji stane u džep. Ovaj prikaz pokolja ima rijetku jasnoću.

Prava moć Kill Zonea, međutim, leži u sposobnosti jednosatnog, profesionalno napravljenog dokumentarca da prosijava haos i pronalazi priče. Pri određenoj glasnoći te viralne slike kolosalnih vatrenih kugli ili stopala koja strše iz ruševina mogu se početi činiti nestvarnim. No, narativi koji se ovdje razvijaju suočavaju nas s gubitkom i patnjom imenovanih pojedinaca čiji poglede susrećemo. Na početku filma upoznajemo novinarku Hindu Khoudarya i snimatelja Alija Jadallaha. Njihovo prijateljstvo i međusobno ohrabrivanje je izvanredno: dok se suočavaju s još jednim danom, Khoudary ih pita kakvo je raspoloženje. "Visoko!" kaže glas, dok muški kolega gladi brkove u parodiji nekoga kome je izgled još uvijek važan. Khoudaryjina sposobnost da jasno govori u kameru usred scena krvavog bedlama je impresivna. Prateći priljev pacijenata u bolnicu al-Shifa, lomi se kada djevojka projuri pokraj nje na kolicima, držeći medvjedića. Još gore dolazi kada Jadallahova vlastita porodična kuća bude pogođena: on ubrzo pronalazi bratovo tijelo, ali ne može naći svog oca, te na kraju provjerava među 75 neidentificiranih leševa u al-Shifi da vidi je li njegov otac tamo. Nije tu, pronađen je mrav sljedeći dan. Zatim se na kraju Kill Zone pojavljuje fotografija hrabro nasmijanog kolege s brkovima. Zvao se Montaser al-Sawaf i ubijen je u decembru.

Još su tužnija iskustva palestinske djece. U Deir al-Balahu u središnjoj Gazi upoznajemo se s porodicom Badwan, uključujući sestre imenom Lama i Sama u njihovim ljupko usklađenim džemperima i jaknama. Trauma jedne generacije prisutna je u trenutku kada prekinu s intervjuom jer čuju buku u blizini: licima im nadvlada strah dok instinktivno guraju prste u uši. Kasnije, Badwanovu djecu pitaju šta je najgore u vezi s bombardiranjem. “Naši prijatelji su umrli, naši susjedi su umrli. Mnogi ljudi koje volimo su umrli”, kaže sa jezivom smirenošću djeteta koje opisuje događaje koje ne može procesuirati. “Nedostaju mi moji školski prijatelji, direktor i učiteljica”, kaže drugi. "Sada ne znam ništa o njima."

Badwanovi barem imaju svog oca, Zaida, nekadašnjeg trgovca, da ih štiti. Naime, unutar bolnice al-Shifa nalaze se redovi malenih ljudi nazvanih WCNSF – Wounded Child, No Surviving Family - Ranjeno dijete, nema preživjele porodice. Ono što će im se kasnije u životu dešavati i šta bi moglo od njih postati je pomisao preteška za podnijeti. Što se tiče odraslih, britanski rekonstruktivni hirurg Ghassan Abu-Sittah rječito govori o tome kako je prisustvovao i drugim sukobima u drugim zemljama, ali ovaj je na drugoj razini. Starija Palestinka slaže se da to nije isto što i prethodne zračne i kopnene ofanzive koje je preživjela. Razmjere onoga što je učinjeno Gazi od oktobra teško je poimiti. Kill Zone nas bar približava tome da pokušamo shvatiti.

federalna.ba/The Guardian