videoprilog Hasana Gabele (Dnevnik 2)

Kamenica - mjesto povratka koje prkosi poslijeratnoj statistici

Kamenica je jedno od rijetkih povratničkih mjesta koje prkosi poslijeratnoj statistici. U tri odjeljenja od prvog do petog razreda nastavu pohađa čak 39 učenika. Inače, u mjestima poput Kamenice rijetko u područnim školama bude više od pet učenika.

"Samo da zaspim jednu noć u svojoj kući. Samo jednu noć da zaspim, ništa više.”

Želja da zaspi u svojoj kući Zekerijahu Bajriću se ostvarila 2000. godine, kada se vratio u Kamenicu. Sve je bilo porušeno i devastirano.

“Spavali smo u kupatilu, kiša je padala pa smo razapeli šatorsko krilo. I nikad mi nije žao što smo došli”, kaže Zekerijah, uprkos stradanju, jer Kamenica je mjesto u kojem je ubijeno više od 400 ovdašnjih stanovnika. Previše i za jedan grad, a ne za jednu malo veću mjesnu zajednicu.

Kada se spomene Kamenica, prva asocijacija je rat, ubistva, deportacije. Međutim, poslije rata Kamenica bilježi i jednu bolju i svjetliju stanu. Kamenica živi, a u njoj je sa suprugom i četvero djece ostao da živi i Zekerijah.

Obnovio je kuću, pomoćne objekte, štale i danas je vlasnik farme sa 20 krava. 

“Sve sam prošao, mnoge zemlje, ali najbolje mi je ovdje, kod svoje kuće. Imam kuću i u Kalesiji, ali ništa me ne privlači tamo.”

I drugi bi mogli biti negdje drugdje, ali ne žele. Pa je zato, valjda, i osnovna škola u Kamenici jedna od rijetkih u povratničkim mjestima koju pohađa za ovdašnje prilike ipak veliki broj učenika. U tri odjeljena od prvog do petog razreda školu pohađa 39 učenika.

“I po tome, iako je i ovdje uočen trend odlazaka, možemo vidjeti da ima materijala za budućnost koja vjerujem da će biti svijetla”, kaže učitelj Asmir Mehić.

A u svijetlu budućnost u Kamenici vjerovali su i još vjeruju bračni para Behija i Muhmed Ademović, koji su nakon rata uspjeli otići u Švedsku. Međutim, Kamenica je bila i ostala mjesto za koje su znali da će se vratiti. Nakon penzionisanja, Ademovići ulažu više stotina hiljada maraka u etno-restoran.

“Ovo je ovdje bila šuma. Nisam znala ni gdje se to nalazi, blizu je, a ne znaš gdje je. I tako, malo-pomalo, kad smo vidjeli šta smo napravili vratitli smo se", prisjeća se Behija.

I vratili su se. Behija i danas iskreno priznaje kako ovdje ipak osjeća nelagodu, jer sjećanja na probijanja kroz šume ka Tuzli s jednogodišnjim djetetom ipak ne blijede. Strah je još prisutan.

“Sad me opet neki strah, od ovoga svega, rata me je strah”, kaže.

federalna.ba

Kamenica povratnici povratak
Ana Blažević Stjepan Blažević Bosanska Posavina povratak
0 28.09.2022 19:40
Edin Ramić Doboj rekonstrukcija povratnici
0 24.09.2022 18:32
Donja Tramošnja Dejanovići povratnici
0 16.09.2022 19:54
Šri Lanka Gotabaya Rajapaksa povratak
0 27.07.2022 08:17