Kako odgovoriti na sigurnosnu i političku krizu u BiH

“Isprepletenost političkih interesa velikih sila, EU, ali i promjene na geo-političkom planu dovele su do jačanja desničarskih pokreta, prije svega u EU, ali i na Balkanu, što je dovelo Bosnu kao najranjiviju zemlju, zbog svog unutarnjeg uređenja, ponovo u fokus  svjetske javnosti.

Odluka dosadašnjeg Visokog Predstavnika o izmjenama KZ BiH je bila okidač za ponovno zahuktavanje fašističkih politika koje su ugrožavale Bosnu kroz povijest.

Blokada institucija Bosne i Hercegovine je najizraženija aktivnost desničarskih politika u Bosni, sa pogubnim posljedicama po sigurnost građana i njihove imovine, ali i pokušaj devastacije institucija države Bosne.

Ovakvi potezi direktno ugrožavaju mir i stabilnost Bosne i primjer su državnog udara na Ustav BiH.

Zbog blokada institucija pravosuđe ili ne reaguje ili blago reaguje što dodatno ohrabruje antidržavne politike, što produbljuje krizu u Bosni i Hercegovini.

Dodatno opterećenje odnosa je ucjenjivačka politika HDZ-a kojom se pokušava izdejstvovati rješenje koje predstavlja još jedan dodatni instrument blokade institucija Predsjedništva, i Doma naroda.

Međunarodni predstavnici-diplomate koji žele još jedan uspjeh u svojoj diplomatskoj karijeri vide šansu u prijetećim nastupima prema bosanskom bloku da se prihvati rješenje koje predlaže HDZ ali podržano od strane Hrvatske i još nekih članica EU.

Uloga bivših Visokih predstavnika je zastrašujuća prema njihovim stavovima prema Bosni, ako se ima u vidu ovlasti koje su imali.

Realizacija NON-PAPER-a i SRBSKOG SVETA kao zaostataka politika 90.tih je dodatno destabilizirala Bosnu.

Uloga regionalnih političara u kreiranju i realizaciji NON-PAPERA je izašla u javnost preko kreatora Janše-Orbana-Vučića, koji su svojim aktivnostima potvrdili svoju negativnu opredjeljenost prema Bosni, iako su se u javnosti stidljivo ograđivali od toga projekta. Međutim njegov sadržaj je očigledan u aktivnostima nabrojanih aktera i kratora.

Negiranje GENOCIDA koje je kažnjivo prema KZ BiH-nakon odluke VP, je ujedinilo SNSD i HDZ kao exponente retrogradnih politika u BiH, al ii na Balkanu.

Predsjednici ovih stranaka u BiH nakon negiranja genocida poklonili se sjenima žrtava holokausta u Aušvizu, te time započeli saradnju Poljske-Hravtske-Srbijanske obavještajne službe, (ABW-SOA-BIA) na razbijanju Bosne. Pamfleti u kojima Bosnu prikazuju kao sigurnosnu prijetnju EU i svijetu, a Dodika-Čovića  kao branu tim prijetnjama, nastajali su upravo u obavještajnom koledžu u Zagrebu koji je osnovala Francuska.

Prijeko potreban novac retrogradnim politikama u BiH pokušava se obezbijediti iz fondova EU preko Mađarske i desničara Orbana, a začuđujuća je i uloga nekada “ljevičara” Milanovića predsjednika Hrvatske, koji se transformisao u opasnog desnog političara, čak šta vise i proruskog igrača što je iznenađenje za sve u regiji.

Nakon analize političko-sigurnosne situacije na ovj sesiji bit će govora i o konkretnim mjerama za zaštitu i prevazilaženje stanja, ali i alternativnim političko-sigurnosnim politikama koje treba da se suprotstave opasnim namjerama ponavljanja genocida u BiH.

Smatram da su neophodni odlučni koraci i mjere u rješavanju krize u BiH:

1. Međunarodna zajednica mora konačno poduzeti konkretne korake kako bi naša zemlja po hitnom postupku postala članica NATO-a. Poziv za članstvo u NATO, kao u slučaju Crne Gore i Makedonije, bio bi ključni sigurnosni potez za mir, na što je BiH većinska spremna. Hrvatska, ako je naš iskreni prijatelj, treba da bude promotor takvih aktivnosti.
2. Implementiranje svih presuda domaćih i međunarodnih sudova mora biti prvorazredni politički prioritet svih institucija vlasti u BiH. Bilo koji razgovori i pregovori o političkom uređenju i međudržavnim odnosima moraju se obavljati u istitucijama Države (Predsjedništvo, Parlament, Vijeće ministara...).
3. 3. Nužno je očuvati i osposobiti institucije države da djeluju u punom kapacitetu i energično odgovore svim izazovima sigurnosno krivične prirode, a koji su rezultat državnog udara na BiH. Prvi korak ka tome je deblokada institucija BiH kako bi se svi politički akteri učinili odgovornim za funkcionisanje institucija i donošenje odluka na demokratskim principima.
4. 4. Pregovori o izbornom procesu i Izbornom zakonu trebaju polučiti evropska demokratska rješenja. Ne smije se dopustiti da revizionizam nadjača postignute reforme u jačanju države. Uvjet daljih pregovora mora biti ispunjenje 14 prioriteta nužnih za pristup BiH u EU. Po svaku cijenu treba održati opće izbore ove godine, čime će se promijeniti politička struktura i otvoriti mogućnost personalnih promjena, novih ideje i pozitivnih efekata na politički sistem BiH.
5. 5. Treba odbiti bilo kakve pregovore o državnoj i vojnoj imovini koja bi bila upisivana na entitete, jer bi to bio direktan atak na državotvornost i put za jačanje separatizma i protivustavnog odcjepljenja.
6. Ministarstvo odbrane BiH bi trebalo sačiniti analizu povezanosti bezbjednosno političke krize u Ukrajini i ruske uloge u njoj sa državnim udarom u BiH. Mogući scenariji vojnog napada Rusije na Ukrajinu trebalo bi pažljivo analizirati zbog njihove refleksije ili slične primjene u BiH drugih aktera. MO BiH treba da razmotri moguće vojne scenarije protiv BiH u sklopu otvorene secesionističke politike iz RS, uključujući i modalitete učešća Rusije, Mađarske i ostalih zemalja u bližem i daljem okruženju koje direktno ili indirektno podržavaju tekući državni udar.
7. Sigurnosne službe treba da urade specijalnu analizu i akcioni plan protivmjera sa posebnim osvrtom na destabilizirajuću ulogu Rusije u regionu, uključujući njenu ulogu, razloge i ciljeve organizovanja i podržavanja državnih udara u S. Makedoniji i Crnoj Gori.
8. Nužno je sve Informacije, Odluke, Zaključke Skupštine RS-a proglasiti ništavim i na taj način pravno zaštititi BiH od ustavnog devastiranja. Treba polaziti od toga da je to samo jedan dio kontinuirane politike kojom se želi destruisati Bosna i Hercegovina i čin izvođenja državnog udara i rušenja ustavnog poretka zemlje. Treba krivično procesuirati sve aktere neustavnog udara na državu, kao i one koji saučestvuju ili nečinjenjem podržavaju takve antiustavne i antidržavne aktivnosti
9. Diplomatske aktivnosti BiH treba podići na viši nivo i animirati sve diplomatske kanale komunikacije sa prijateljima BiH. Na tom planu poseban značaj imaju dijaspora, akademska zajednica, organizacije civilnog društva i istaknuti pojedinci.
10. Političke krizu u našoj zemlji moguće je riješiti na dva načina:

• Ustavnom intervencijom predstavnika međunarodne zajednice da ispune svoju ulogu u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom, u smislu potpune implementacije sporazuma. Bonske ovlasti Visokog predstavnika su efikasan način da se suzbiju opasnosti za mir i  dalje eskaliranje urušavanja ustavno – pravnog poretka naše zemlje!  ili,
• Proglašenjem dejtonskog mirovnog sporazuma nakon 27.godina neuspjelim i propalim, to bi otvorilo put za organizovanje nove međunarodne konferencije kojom bi se otklonile greške iz Dejtonskog ugovora i odstranili rezultati legalizacije genocida i zločinačkih projekata, te usaglasili normalan građanski ustav kakav imaju sve slobodne zemlje.

11.U slučaju pogoršanja situacije i vanrednih okolnosti treba organizovati svebosanski sabor, kojem bi prethodili politički razgovori predstavnika svih političkih stranaka iz svih etničkih skupina i pojedinaca na usaglašavanje Ustava RBiH, čime bi se ovaj Sabor pretvorio u Ustavotvornu skupštinu.

12.Naša intelektualna zajednica mora da digne glas protiv rušitelja domovine. Mora se senzibilizirati javno mnijenje na opasnosti pred kojima stojimo i animiranje za rješenja na očuvanju države i mira u njoj. Civilno društvo za koje ne smije biti samo sebi zadaća mora se staviti u funkciju zaštite države i prava građana. Političke stranke državotvorne, bosanske orjentacije moraju imati visok stepen saglasnosti oko mjera za očuvanje države BiH, i u tom smislu se ponašati, bez neproduktivnog politikanstva.

13.Ukoliko se ne preduzmu određeni koraci od strane pravosudnih organa u BiH gdje je očito na snazi državni udar, treba prići osnivanju Kriznog štaba Republike Bosne i Hercegovine, te sazivanje Ustavotvorne skupštine Bosne i Hercegovine. Pozivam i na vanrednu upravu nad Bosnom, jer međunarodni činioci očigledno ovdje nisu uradili svoj posao. Treba se obratiti zemljama- garantima, bez Srbije i Hrvatske, i zvanično obavijestiti da je RS stavila Dejtonski sporazum van snage i da treba započeti postupak vraćanja uređenja Bosne i Hercegovine na osnovama prethodnog Ustava Republike BiH. „

Šemsudin Mehmedović, zastupnik u PS BiH