Kako je jedan dokumentarni film podigao buru, uslijedile i prijave
Mnogo toga je zabilježeno, otkriveno i presuđeno. Ipak, čini se da novi dijelovi višegodišnje opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine tek trebaju biti ispričani. Ova tema uvijek je posebno osjetljiva, jer u Bosni i Hercegovini gotovo uvijek postoje najmanje dva tumačenja istine. Tako je historiju na sto, uz brojne društvene polemike, izvukao nedavno prikazani film na AJB DOC Film Festivalu Al Jazeere Balkans naslova “Sarajevo safari”. Film je izazivao reakcije i sedmicama prije, a nakon premijernog prikazivanja bura se ne stišava.
Civili Sarajeva, pa i djeca bili su samo trofeji bogatim strancima koji su plaćali učešće u lovu na čovjeka, ključna je tema filma.
“Kakva je svijest čovjeka koji dođe negdje da plati da puca na druge ljude kao da su divljač”, kaže reditelj filma “Sarajevo safari” Miran Zupanič.
“Sumnjam da psihijatrija ima odgovor na pitanje te vrste mentalnog sklopa, i pitanje tog sklopa ostaje pitanje za nauku, medicinu, psihijatriju, psihoanalizu”, kaže sociolog Esad Bajtal.
Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić najavila je podnošenje krivične prijave "protiv NN lica koja su sijala smrt po Sarajevu i njihovih pomagača" što je predstavljeno u dokumentarcu. Dodaje da će se Grad Sarajevo “obratiti Sektoru za međunarodnu operativnu policijsku saradnju te tražiti uključenje Interpola i Europola u istragu ovih užasnih zlodjela".
S druge strane Sarajeva odnosno dijela u entitetu Republika Srpska, također prijava, ali protiv slovenskog reditelja zbog, kako je navedeno, gnusnih laži i izmišljotina u filmu pod nazivom “Sarajevo Safari”. Prijavu je najavio gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Čosić.
“Odmah se našao jedan od tih gradonačelnika, nekog tamo Sarajeva, koji - poistovjećujući se s tim mentalnim sklopom - čini sve da negira ono očigledno”, ističe Bajtal.
Fenomen iživljavanja na nedužnim trajao je koliko i opsada Sarajeva. Lovci bogati, meta civili, tarifa skuplja za ubistvo djeteta. Istina dugo skrivana.
“Toliko je toga bilo u ratu da je moguće da su ovakve stvari prošle ispod radara. Jedna kolegica novinarka, kada je čula priču, razgovarala je s francuskim kolegama s kojima je radila za vrijeme rata. Rekli su joj da su i tada čuli za to”, navodi direktor AJB DOC Film Festivala Edhem Fočo.
Stranci su plaćali ogromne sume novca da bi sa položaja VRS-a snajperom pucali po Sarajlijama. Prema iskazima u filmu, sve je bilo dio uigranog mehanizma. Tokom ‘93. i ‘94. godine stizale su grupe lovaca, prvo avionom do Beograda, a onda helikopterom do položaja Vojske RS-a.
“Dva su svjedočenja ljudi koji se nikad prije nisu sreli, koji ne znaju ništa jedan o drugom, a govore o istim stvarima”, naglašava Fočo.
“Mi smo, zapravo, otvorili prozor u jednu priču koja nikad neće biti dovršena jer ima previše tajni, aktera od Rusije do Amerike”, ističe Zupanič.
U igri velikih ispaštaju oni manji. Hoće li veliki pomoći ili ćemo još dugo čekati istinu i kaznu.
federalna.ba