Umjetnost u raljama politike - Jesu li izraelske filmadžije "suodgovorne za ratne zločine" u Gazi?
“Izraelski filmski stvaratelji upozoravaju da bi industrijski bojkot naštetio onima koji se bore da ispričaju priče ovog sukoba.”Izraelski filmaši upozoravaju da će bojkot filmske industrije naštetiti 'onima koji se bore ispričati priče o ovom sukobu'
Prošle sedmice gotovo 4.000 imena iz industrije zabave, uključujući hollywoodske zvijezde poput Emme Stone i Joaquina Phoenixa, potpisalo je peticiju kojom se poziva na bojkot izraelskih filmskih institucija „saučesnika u ratnim zločinima“ u Gazi. Na dodjeli Emmy nagrada, Javier Bardem pozvao je na „komercijalnu i diplomatsku blokadu i sankcije Izraelu.“ Ipak, mnogi članovi lijevo orijentirane filmske i TV industrije u Izraelu navijaju za mir i suprotstavljaju se izraelskoj vladi, rizikujući vlastitu sigurnost.
"Festivali i fondovi su pod političkim pritiskom"- Eliran Elya
Očekuje se da će Izraelska akademija filma i televizije – koja okuplja gotovo 1.100 filmskih stvaralaca, producenata i glumaca – kandidirati za nagradu Oscar film „The Sea“ (More), potresnu dramu o palestinskom dječaku koji riskira život da bi prvi put otišao na plažu u Tel Avivu, za takmičenje u kategoriji najboljeg međunarodnog filma. „The Sea“ je jedan od nekoliko oštrih anti-ratnih filmova na užoj listi, zajedno s „Yes“ Nadava Lapida i „Oxygen“ Netalie, koje je podržao Israel Film Fund.
Ovaj fond, koji je glavni izvor finansiranja izraelskih i palestinskih filmova, ugrožen je bojkotaom jer je javni fond – iako djeluje nezavisno od vlade. Ima dugu tradiciju podrške liberalnim glasovima, kao što su „Waltz With Bashir“ Arija Folmana, „Lebanon“ Samuela Maoza i najnovije „Yes“, koji je imao svjetsku premijeru na Cannes Directors’ Fortnightu i kojeg je kritičar magazina Variety, Guy Lodge, opisao kao „žestoku kritiku izraelskog nacionalizma“.
„Festivali i fondovi su pod političkim pritiskom“, kaže Eliran Elya, izraelski filmski stvaralac i predsjednik Izraelske udruženja reditelj. „Ali su zadržali impresivnu kreativnu nezavisnost i nastavili podržavati djela koja kritikuju establišment.“
Prema lokalnom zakonu o filmu, usvojenom prije više od 25 godina, grantovi Izraelskog filmskog fonda dodjeljuju se filmskim stvaralcima na osnovu umjetničke vrijednosti njihovih projekata, bez uplitanja zvaničnika vlade. Za razliku od Francuske, gdje šefa Nacionalnog filmskog odbora imenuje francuska vlada, šeficu Izraelskog filmskog fonda – trenutno Noa Regev – bira nezavisni odbor.
„Tokom godina, ako pogledate filmove koji su izašli iz Izraela, oni su najkritičniji prema izraelskom društvu i duboko ulaze u sukob“, kaže Eitan Mansuri, vodeći producent čija je kuća Spiro Films producirala „Foxtrot“ i, nedavno, seriju „No Man’s Land“.
"Prestanite sa saučesništvom u genocidu i aparthejdu u Izraelu, i podržite puna prava palestinskog naroda"- Film Workers for Palestine
Portparol organizacije "Film Workers for Palestine" /Filmski radnici za Palestinu/ osporio je da Izraelski filmski fond djeluje nezavisno od vlade, navodeći u izjavi poslatnoj magazinu Variety: „Ako filmske institucije u Izraelu koje su saučesnici, poput Izraelskog filmskog fonda, koji sarađuje sa izraelskim krajnje desničarskim, genocidnim Ministarstvom kulture i sporta, te sa nekoliko organizacija uključenih u etničko čišćenje Jerusalema, uključujući Upravu za razvoj Jerusalema i Fondaciju Jerusalema, žele nastaviti saradnju sa potpisnicima obaveza, njihov izbor je jasan: prestanite sa saučesništvom u genocidu i aparthejdu u Izraelu, i podržite puna prava palestinskog naroda prema međunarodnom pravu, u skladu sa smjernicama palestinskog civilnog društva. Do danas gotovo niko to nije učinio.“
Izraelski filmski stvaraoci upozoravaju da bi međunarodni bojkot izraelskih filmskih institucija mogao naškoditi upravo onima koji se bore da ispričaju priče o ovom sukobu. Ovaj poziv na bojkot potpisalo je više od 4.000 filmskih profesionalaca, uključujući poznate hollywoodske zvijezde poput Emme Stone i Joaquina Phoenixa, koji tvrde da su izraelske filmske institucije "suodgovorne za ratne zločine" u Gazi.
Međutim, mnogi izraelski filmski radnici, uključujući članove Izraelske filmske akademije, izražavaju zabrinutost zbog ovog bojkota. Oni tvrde da bi takav potez mogao ugroziti filmske projekte koji kritički prikazuju izraelsko društvo i sukob, a koji su podržani od strane izraelskog Filmskog fonda. Ovaj fond, iako javni, djeluje neovisno od vlade i ima dugu tradiciju podrške filmovima koji promiču dijalog i razumijevanje.
Filmski producent Eitan Mansuri, poznat po filmovima poput "Foxtrot" i serije "No Man’s Land", ističe da bi bojkot mogao naštetiti upravo onima koji koriste film kao alat za promicanje mira i razumijevanja. On naglašava da su izraelski filmovi često najkritičniji prema vlastitom društvu i da takvi projekti sada riskiraju gubitak međunarodne podrške zbog bojkota.
S druge strane, organizacija "Film Workers for Palestine" tvrdi da izraelske filmske institucije, uključujući Filmski fond, imaju "jasan izbor": prekinuti suradnju s institucijama koje su povezane s izraelskom vladom i podržati puna prava palestinskog naroda prema međunarodnom pravu.
Ovaj sukob ukazuje na složenost kulturnih bojkota i njihovih potencijalnih posljedica po umjetnike koji nastoje koristiti svoj rad za promicanje mira i razumijevanja u kontekstu izraelsko-palestinskog sukoba.
Napetost između političkog pritiska i kulturne slobode
Elya i Mansuri ističu da su izraelski filmski stvaratelji već suočeni s ograničenjima i prijetnjama cenzure zbog javnog financiranja, a sada se suočavaju i s međunarodnim bojkotom koji dodatno ugrožava njihove napore za mir i dijalog.
Mansuri, koji je započeo protestovati protiv izraelske vlade prije izbijanja rata, smatra da je međunarodni pritisak nužan, ali upozorava da bojkot umjetnika može naštetiti onima koji se protive politici vlade i promiču mir. On tvrdi da takvi postupci pomažu samo onima koji žele suziti izraelsku kulturnu scenu i potisnuti glasove koji se protive vladi.
Ova situacija ističe napetost između političkog pritiska i kulturne slobode, te izaziva pitanje kako najbolje podržati mir i ljudska prava bez ugrožavanja slobode izražavanja i umjetničkog stvaralaštva.
Lokalni festivali također su preuzeli rizik prikazivanja filmova koji su se zamjerili vladinim zvaničnicima. Jerusalemski filmski festival nedavno je prikazao film “Da” uprkos protivljenju lokalnih političara.
“Nekoliko dana prije projekcije, organizatori festivala u Jerusalemu primili su pismo od dva vladina ministra koji su zahtijevali da se film ukloni s programa, govoreći da ismijava ili prezire izraelski patriotizam i heroizam – sve vrste gluposti”, kaže Lapid za Variety. “Jerusalemski festival mogao je povući moj film u tom trenutku i okriviti političare, ali su preuzeli rizik, znajući da bi to također moglo dovesti do zatvaranja festivala.”
Elya žali što se “filmski stvaratelji u Izraelu već suočavaju s ograničenjima” i prijetnjama cenzure “zato što je finansiranje javno. A onda, uz to, industrije u inostranstvu bojkotuju izraelske filmske stvaraoce.”
“Pogođeni smo i iznutra i spolja”, dodaje Elya, koji je prethodno režirao film “Rainbow” o vlastitom iskustvu kao vojnik IDF-a. “Moj cilj je bio pokazati teške posljedice rata. Za mene, umjetnost je način da otvorimo razgovor. To je način da se povežemo i tražimo rješenja za krize, a ne da ih pogoršamo.”
„Mansuri, koji je počeo protestirati protiv izraelske vlade još prije nego što je rat počeo, kaže da, iako razumije potrebu međunarodne zajednice da uputi snažnu poruku, to 'šteti jedinoj grupi ljudi koja je glas demokratije, glas razuma, glas liberalizma, glas mira. To je ono što radite bojkotujući umjetnike, filmsku i televizijsku zajednicu Izraela.'“
Ove riječi izražavaju zabrinutost izraelskih filmskih stvaralaca koji se protive kulturnom bojkotu, ističući da će takve mjere kazniti upravo one koji se protive vladi i nastoje promovisati mir i razumijevanje kroz umjetnost.
Suradnja izraelskih i palestinskih umjetnika
Postoji i mnogo mostova između izraelskih kreativaca i palestinskih umjetnika. „Najveće suradnje se dešavaju na umjetničkom nivou, u filmu i televiziji“, kaže Mansuri, navodeći projekte poput „Paradise Now“, „Ajami“, „Tzimaon“, „Our Boys“, „Tel Aviv on Fire“ i „In Between“.
Mansuri tvrdi da će bojkot povrijediti "one koji se bore da ispričaju priče ovog konflikta, one koji te priče donose svijetu već godinama".
Tehnički, Lapidov film mogao bi se suočiti s bojkotom od strane distributera i festivala jer je dobio finansiranje od Izraelskog filmskog fonda. Bilo bi to ironično, jer je Lapid, koji je živio u Parizu nekoliko godina, jedan od najglasnijih protivnika izraelske vlade. Stvarnost je da je, uprkos tome što je prethodno osvojio Zlatnog medvjeda u Berlinu s filmom "Synonymes" i nagradu u Cannesu s filmom "Ahed's Knee", Lapid imao problema s finansiranjem svog najnovijeg filma "Da" i predao je svoj scenarij Izraelskom filmskom fondu 2022. godine kako bi pokrenuo projekat. Saradjujući s francuskom producenticom Judith-Lou Levy, prikupio je gotovo 60% finansiranja izvan Izraela kada je izbio rat u Gazi i većina toga je nestala preko noći. Na kraju je drugi francuski producent, Hugo Selignac iz Chi-Fou-Mi, preuzeo postprodukciju i donio 1 milion dolara kako bi završio finansiranje.
"Od 7. oktobra nadalje, sve je zatvoreno i blokirano. Zato što je to film koji preuzima stvarne rizike, sve je postalo nedostupno", kaže Lapid. "Ljudi nisu željeli da se bave tim — ne iz ideološkog stava, već zbog svog straha. Bilo je to kao ljudi koji vide miša i popnu se na stolicu i vrište."
Lapid nije jedini koji je doživio odbacivanje nakon 7. oktobra. Izraelski reditelji i producenti sve više se oslanjaju na domaće izvore finansiranja jer međunarodni partneri postaju oprezni, što Mansuri pripisuje uglavnom strahu od narušavanja imidža ili gubitka novca, iako postoje i slučajevi kada je odbijanje saradnje s Izraelcima politički motivisano. On kaže da je reakcija protiv Izraela dostigla takav nivo da bi moglo postati gotovo nemoguće privući koproducenta ili finansiranje iz inostranstva.
„Niko to ne govori naglas, ali dešava se u pozadini“, kaže Mansuri. „Ali razumijem. Bio sam na čelu filmskog fonda u Finskoj. Rekao bih sebi: 'Ova izraelska koprodukcija je briljantna, ali ako se priključim, šta to znači za mene ili naš filmski fond, i kakav pritisak će to donijeti na nas ako sada sarađujemo s Izraelom? To znači da biram stranu, zar ne?'"
Iako bi mogao biti pogođen bojkotom, Lapid kaže da „iskreno pozdravlja činjenicu da postoje hiljade žena i muškaraca u filmskoj industriji koji su zabrinuti za sudbinu ljudi u Gazi“. Ali, kao i drugi stvaraoci, on se boji da „peticija neće imati nikakav uticaj na rat, jer u Izraelu nije briga šta Emma Stone misli i nije ih briga za sudbinu izraelske filmske industrije, osim nekoliko vrlo popularnih komedija koje nisu namijenjene za inostranstvo“.
Lapid želi da disidentski izraelski filmski stvaratelji budu tretirani isto kao ruski ili iranski reditelji, i tvrdi da se filmski stvaratelji vide kao saučesnici u ratnim zločinima zbog sive zone koja proizilazi iz „nedostatka političkih sankcija protiv Izraela“.
„Mislim da je Izrael trebao biti sankcionisan na isti način na koji je Rusija sankcionisana, i to ne treba raditi Emma Stone, već Emmanuel Macron“, kaže on, sugerišući da bi, da su Izrael sankcionisali, lokalni filmski stvaratelji koji traže međunarodne partnere i mjesta na festivalima bili percipirani drugačije.
„Ono što se dešava s izraelskom kinematografijom je posledica impunosti koju je Izrael uživao na političkom nivou“, kaže on. „Pošto evropski politički lideri ništa ne rade, izraelski direktori festivala i direktori fondova su uhvaćeni između osećaja da nešto mora biti učinjeno i pritiska određenog auditorijuma.“
Pozivi na bojkot dodtna izloacija za filmske i TV autore
Michal Aviram, scenaristica serije "Fauda" koja živi u Portugalu, upozorava da pozivi na bojkot mogu dodatno izolirati izraelsku filmsku i televizijsku zajednicu, koja je već otuđena od izraelske vlade. Ona ističe da je međunarodna pomoć ključna za zaustavljanje rata.
Aviram također kritizira potpisnike peticije, tvrdeći da nesvjesno idu na ruku izraelskoj vladi koja nastoji oduzeti sredstva od kulturnih institucija poput Docaviva i Jerusalimskog festivala, jer su kritizirani od strane vlade i izražavali patnje Palestinaca.
Nedavno je u izraelskom listu Haaretz objavljeno da je Ministarstvo vanjskih poslova zamrznulo budžet za međunarodnu suradnju i odnose s javnošću. Ovaj rez će negativno utjecati na izraelski kulturni sektor koji je nastojao izgraditi mostove s međunarodnom filmskom zajednicom, izjavio je visoki izraelski industrijski dužnosnik koji je želio ostati anoniman zbog straha od odmazde.
Prema riječima neimenovanog izvora, ovo pokazuje kako nas "kradu s obje strane" i kako će izraelska vlada iskoristiti priliku da nas još više izolira.
Visoki dužnosnik u ministarstvu vanjskih poslova nazvao je smanjenje budžeta "vrstom samoubistva" jer će ograničiti kontakte s vrlo malim brojem ljudi koji su još uvijek voljni surađivati s Izraelom. "Zatvarate vrata čak i onima koji su voljni raditi s nama", rekao je lokalnom mediju.
"U Izraelu, ako ne želiš da vidiš šta se dešava u Gazi, nećeš ni vidjeti"
Aviram sugerira da bi šutnja izraelskih umjetnika i filmskih stvaratelja mogla dovesti do veće netolerancije i pristranosti unutar izraelskog društva:
federalna.ba/variety.com