"Jedva da sam poljubila dječaka, a već sam se ljubila s Adonisom": Claire Danes o slavi, odrastanju i ranim ulogama

Netflixov novi triler „The Beast in Me“ donosi napetu i psihološki složenu priču o odnosu između spisateljice i njenog zagonetnog susjeda, u kojoj granice između istine, opsesije i opasnosti postaju sve tanje. Claire Danes, poznata po ulozi Carrie Mathison u seriji Homeland, tumači glavnu junakinju Aggie Wiggs – autoricu memoara koja se suočava s tugom, samoćom i neobjašnjivom fascinacijom prema čovjeku koji možda krije mračnu tajnu.

Zmija i mungos: igra moći između dvoje usamljenih ljudi

Seriju je Netflix opisao kao „igru mačke i miša“, ali Danes smatra da je riječ o mnogo ravnopravnijem sukobu – „zmije i mungosa“. „Svidjela mi se ideja žene koja je istinski opasna, čak i predatorska“, objašnjava glumica. Aggie, razorena gubitkom sina i propalim brakom, živi sama u kući koju više ne može priuštiti. Kada u njen život uđe novi susjed, Nile Jarvis (Matthew Rhys) – karizmatičan, ali zastrašujući čovjek kojeg prate glasine o ubistvu njegove prve supruge – između njih se razvija intenzivna i nepredvidiva dinamika.

Aggie se bori s blokadom u pisanju svoje nove knjige o prijateljstvu sudija Ruth Bader Ginsberg i Antonina Scalie. Njena potreba da pronađe smisao sudara se s Nileovim mračnim pogledom na svijet. „Niko ne želi nadu“, govori on u jednoj sceni. „Ljudi žele trač i krvoproliće.“ Ta rečenica, kako kaže Danes, savršeno opisuje moralni vakuum u kojem njeni likovi egzistiraju.

Odnos bez romantične tenzije

Zanimljivo, među njima nema romantične tenzije – Aggie je lezbejka, dok Nile, tipičan narcisoidni manipulator, pogrešno vjeruje da je privlači. „Oni su istinski fascinirani jedno drugim, vode borbu za moć, ali se i iskreno dive jedno drugom“, objašnjava Danes. „To su duhovni srodnici koji su istovremeno protivnici – bez seksualne dinamike. To je bilo nešto novo, i za mene kao glumicu, i uopće rijetko viđeno na ekranu.“

Na pitanje kako se osjećala tumačeći lezbejsku junakinju u vremenu kada se sve više preispituje da li heteroseksualni glumci trebaju igrati queer uloge, Danes iskreno priznaje: „Iskreno, nisam bila zabrinuta, iako možda jesam trebala biti.“ Kaže da joj je uloga omogućila da odbaci potrebu da bude „seksualizirana“ u odnosu na muške likove – iskustvo koje opisuje kao oslobađajuće. „Osjećala sam se kao dijete, kao ona jedanaestogodišnja ja, prije nego što sam morala ‘glumiti ženstvenost’.“

Paralele s 'Homelandom'

Danes u Aggie vidi sličnosti s Carrie Mathison iz Homelanda: „Obje su izuzetno inteligentne, opasne i nemaju mnogo toga za izgubiti. I obje su duboko usamljene.“ Upravo Homeland ju je, kaže, naučio kako da kroz fikciju komentira stvarnost. „Bilo je uzbudljivo igrati u seriji koja je gotovo u realnom vremenu reflektovala politički trenutak. Mislim da takva posvećenost sada nedostaje televiziji.“

Kao izvršna producentica The Beast in Me, Danes je ovaj put bila uključena od samog početka. Nakon što je projekat zapeo u razvoju, pozvala je svog starog saradnika Howarda Gordona (Homeland) da ga oživi. „Ovo je prvi put da sam proizvodila projekat od nule i to iskustvo sam obožavala. To je prednost kada ste dovoljno dugo u poslu – imate prijatelje s kojima možete stvarati.“

Od tinejdžerke do kompleksnih likova

Claire Danes, iako nije stara – trenutno ima 46 godina – u industriji radi već gotovo četiri decenije. Rođena i odrasla u Manhattanu u umjetničkoj porodici, vrlo rano je otkrila strast prema glumi i scenskom izražavanju. Njena porodica se preselila u Kaliforniju kada je Danes dobila glavnu ulogu u tinejdžerskoj seriji My So-Called Life, gdje je tumačila Angelu Chase. U tom trenutku imala je samo 14 godina, dok je glumac koji je igrao njenog ljubavnog interesa, Jared Leto, imao 21 godinu – razlika u godinama koja bi danas bila smatrana izrazito neprikladnom za ovakvu ulogu.

Upitana kako je doživjela taj period i da li joj je situacija bila neprijatna, Danes iskreno priznaje: “Malo jeste, ali bilo je u redu. Sve je tada bilo pomalo neprijatno. Jedva da sam ikada poljubila dječaka, a već sam snimala scene ljubavnog kontakta s ovim Adonisom i nisam znala kako da interpretiram upute za scenu. Pisalo je da ga moram poljubiti u lice, a ja zapravo nisam znala šta to znači ni da postoji drugačiji način za istražiti scenu.”

Dodaje da je bilo neobično kako su teme koje je istraživala kao Angela u seriji, ubrzo postale lično relevantne. “Dva mjeseca kasnije, ono što sam tumačila kao Angela počelo je da se reflektuje u mom stvarnom životu.” Teenagehood, ili tinejdžerske godine, opisuje kao gotovo Kafkaesque iskustvo – složeno, zbunjujuće i intenzivno, a paralelno sa tim, kao djevojčica je prolazila kroz vlastitu, privatnu dramu dok je tumačila fikcionalnu verziju sebe.

Iako bi danas neki mogli smatrati da je scena bila eksploatatorska, Danes naglašava da se ona nikada nije tako osjećala. Tim koji je kreirao seriju, uključujući scenaristicu Winnie Holzman, bio je “istinski brižan i odgovoran”, stvarajući stabilno i sigurno radno okruženje, što je, priznaje Danes, bila prava sreća – ne svaki set može se pohvaliti takvim standardima.

“Sve ostalo je buka”

Na pitanje da li danas smatra da bi scena u kojoj se mladi glumac od 21 godine ljubi s 14-godišnjom djevojčicom bila prihvatljiva, Danes odgovara promišljeno: “Iskreno, ne znam. Možda da, možda ne. Ne znam koji je moj moralni stav po tom pitanju. Vjerovatno zato što je to bio moj lični doživljaj i osjećala sam se sigurno.”

Sada, radeći s koordinacijom intimnih scena koja je danas standard u industriji, Danes ističe: “Nevjerovatno je kako smo ranije mogli funkcionisati bez toga. Veoma sam za to, iako je pomalo smiješno raditi s koordinacijom intimnosti prvi put sa 45 godina. Malo je kasno, ali bolje ikad nego nikad.”

U svojoj karijeri, Danes je očito preživjela decenije u industriji relativno netaknuta. Smatra da joj je dobro došlo što je uzela pauzu i upisala fakultet – dvije godine je studirala psihologiju na Yaleu, između velikih filmskih projekata, uključujući saradnju s Leonardom DiCapriom u Romeo + Juliet (1996), kada je imala 17 godina, a on 21.

Danes naglašava da su joj roditelji uvijek bili prisutni na setu dok je bila dijete, osiguravajući da je zaštićena, da ima adekvatan tutor i dovoljno odmora. Također, ističe važnu ulogu mentorstva u svom odrastanju – Jodie Foster je, primjerice, režirala Danes kao tinejdžerku u filmu Home for the Holidays (1995). Od Foster je naučila da se uvijek zalaže za sebe, ali i da ponekad jednostavno treba da se opusti.

Na kraju, Claire Danes naglašava da ona zaista voli svoj posao. Sve što dolazi s uspjehom – pažnja, nagrade – smatra “samo bukom”, jer je ono što vodi ka novim projektima upravo njena strast prema glumi. “Nadam se da ljudi povezuju ono što pokušavam stvoriti i nadam se da ću imati priliku da napravim još nešto. To je to,” zaključuje ona uz smijeh.

„The Beast in Me“ premijerno stiže na Netflix 13. novembra.

federalna.ba/The Guardian