Je li Narodna skupština Republike Srpske prekršila Ustav zbog ćirilice?

Od dva službena pisma prihvaćena Ustavom Republike Srpske, jedno je, ipak, zakonom zaštićeno i službenije. Ćirilica je ušla u potpunu upotrebu u entitetskim institucijama, a korištenje latinice može čak biti i novčano kažnjavano. Diskriminacija jednog pisma i dva naroda.

U Bosni i Hercegovini tri su službena jezika, a dva pisma - latinica i ćirilica. No, od jučer usvojeni Zakon o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma predviđa i kazne od 1.000 do 5.000 maraka za organe, organizacije i druga pravne i fizičke subjekte ukoliko u "pravnom prometu" ne koriste ćirilicu. Time ćirilica biva zaštićena, a latinica, izgleda, diskriminisana. A sa latinicom i Bošnjaci i Hrvati nastanjeni i zaposleni u ovom entitetu.

“Prije svega Zakon je kontradiktoran sa Ustavom Republike Srpske – dakle, neustavan je, a onda je neizvediv u pravom smislu te riječi. Zamislite čovjeka koji je Hrvat i radi u institucijama entiteta RS, koristi latinicu, piše jezikom hrvatskog naroda i zamislite da ga zbog toga neko tuži”, kaže novinar i publicista Dragan Bursać.

Članovi 7 i 34 Ustava Republike Srpske jasno opisuju da su ćirilica i latinica službena pisma samog entiteta te se daje potpuna sloboda izbora stanovniku koje će pismo koristiti. Ovim zakonom ta sloboda prestaje. Učenici u školama BiH uče i znaju koristiti oba jednako. No, jasno je da u Federaciji dominira latinica, a u RS-u ćirilica.

Kako god, za zakonskim podjelama nema potrebe, smatraju građani. Ipak, postoje građani koji  podržavaju usvajanje ovog zakona.

Zastupnica u Narodnoj skupštini Republike Srpske Begija Smajić, jedna od dvoje koji su glasali protiv ustvajanja Zakona, jasno je poručila - nije problem ćirilica, problem je zabrana drugog pisma: “Ne možemo dopustiti ekskluzivitet upotrebe jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma, nauštrb latinice i jezika bošnjačkog i hrvatskog naroda. U ravnopravnoj su upotrebi jezici svih naroda i oba pisma. Pišem ćirilicu bolje od svih vas, možda je više pišem od svih vas koji ovdje sjedite”.

Ovakav stav dijele stanovnici širom zemlje. Zapravo - i ponosni, jer od malena pišu i ćirilicu i latinicu. Ali političari, umjesto da se ponose što im mladi znaju dva pisma, prave političke podjele – jedno pismo štite, drugo isključuju iz upotrebe. Stvara se samo dublji jaz, veće podjele, ali i osjećaj diskriminacije samo zato što neko upotrebljava ono pismo koje je prihvaćeno Ustavom, ali, eto, nije zaštićeno zakonom.

federalna.ba