Izdvajanja Grada za Velež i Zrinjski ne nailaze svugdje na odobravanje

Kad je Gradsko vijeće Grada Mostara nedavno usvojilo ovogodišnji budžet, nisu svi korisnici zadovoljno trljali ruke. Sportski su radnici, naprimjer, bili prilično razočarani – smatrali su da su sredstva od nekih milion maraka, izdvojena za dovršetak rekonstrukcije i Veležovog i stadiona Zrinjskog prevelika u odnosu na ono što inače od Grada sportski kolektivi dobiju.

„To su naša dva premijerligaša, znate koliko su grad Mostar pronijeli kao nekakvu pozitivnu priču. Stadioni će se završiti, imat ćemo vrhunska dva stadiona“, kazao je gradonačelnik Mostara Mario Kordić (HDZ BiH).

No, sufinansiranje rekonstrukcije fudbalskih terena na kojima igraju Velež i Zrinjski, te općenito izdvajanje sredstava Grada za ova dva kluba ne nailaze svugdje na odobravanje. Jer Mostar je grad sa 70-ak sportskih kolektiva. Mnogi od njih kažu - Grad ih neopravdano smješta u „niži“ rang u odnosu na Zrinjski i Velež.

„Imate dva fudbalska kolektiva koji su jedan sport i svi ostali na drugoj strani. Ovi svi ostali jednostavno životare od nekih sredstava s kojima objektivno ne mogu preživjeti ni 3 mjeseca, a ne čitavu sezonu“, navodi Nedim Ajanić, predsjednik Rukometnog kluba Velež.

Rukometaši Veleža, kluba koji sljedeće godine slavi 60 godina postojanja, životare jer su sigurna sredstva na koja mogu računati samo ona od Sportskog saveza Grada Mostara. Istina, novac se za savez osigura kroz gradski budžet, no svakodnevnim jezikom rečeno – potrošačka korpa veća je od sredstava iz Saveza.

„Sigurno je da to pomogne klubovima. Pomogne zato što su pokriveni. Mi smo dvoranski sport - korištenje dvorane, ljekarski pregledi i nešto sitno, a kad kažem sitno, to su dvije-tri hiljade maraka na godišnjem nivou za finansiranje rada“, dodaje Ajanić.

Ima Mostar čak i ragbi klub. Ne baš tako standardan sport za ove prostore, no poklonika, odnosno polaznika ima itekako. Teren dimenzijama odgovara ragbiju, no rasvjetna je konstrukcija dotrajala, svlačionice imaju problem s temeljima, ograda na terenu je imaginarna... Ipak, ljudi koji vode Ragbi klub Herceg uspijevaju – rade isključivo s djecom, kroz školu ragbija, kampove, međuškolska takmičenja – i sve to besplatno. Pitamo ih kako?

„Vrlo jednostavno. Raspiše se natječaj, idete, molite, kumite, klečite... Budete uporni i onda dobijete petinu onoga što vam treba. I onda se tu snalazite“, priča Bojan Stanić, predsjednik Ragbi kluba Herceg.

Snalaziti se znači voditi klub i trenirati djecu volonterski, besplatno. Isto je u ragbiju, rukometu, brojnim drugim sportovima. Zato ih i ljuti neravnopravan odnos.

„Takvi odnosi prema ulaganjima u sport, višemilionski iznosi u nogometne klubove za hibridne terene koji se koriste 4 sata mjesečno – mislim da u poređenju s ostalim sportovima zvuči malo bahato“, smatra Stanić.

Ono što sportu u Mostaru nedostaje, objašnjavaju nam sportski radnici, jeste sistem. Dobar sistem, za one koji tek dolaze. Ne misle pritom na infrastrukturu, iako i na njoj još poraditi treba. U sportsku dvoranu ili u bazen, jednom kad budu napravljeni, djeca neće žuriti ukoliko im se istovremeno ne omogući da odlaze na takmičenja, da vježbaju i rade na sebi, da im se treneri uvijek iznova educiraju. Jer to je ono što košta, to je ono gdje nedostaje novca.

federalna.ba