Iza Irfana Horozovića ostao impozantan kreativni opus i važna kulturna baština

Iza Irfana Horozovića, jednog od najznačajnijih bh. književnika našeg vremena, koji je preminuo u 78. godini, ostaje bogato književno stvaralaštvo - nagrađivana i prevođena djela diljem svijeta koja su postala dio naše kulturne baštine. Djelimično podsjećamo na njegov impozantan opus.

Irfan Horozović bio je pripovjedač, esejist, pjesnik i dramski pisac, ali, prije svega, autor čiji je spisateljski senzibilitet bio u stalnom dijalogu s vremenom.

Još od pojave djela Talha ili Šadrvanskog vrta 1972. godine, Irfan Horozović se, uz Dževada Karahasana i Nedžada Ibrišimovića, prema mišljenju kritičara svrstava među najinovativnije pisce svog vremena. Taj period označava i pojavu postmodernističkih tendencija na ovim prostorima, kao i trenutak kada bh. literatura doseže punu zrelost.

“Irfan je bio potreban našoj zajednici i kulturi. Potrudit ćemo se, u dogovoru s porodicom, da napravimo zbirku o Horozoviću i ponudimo mladim ljudima na uvid tu građu”, kaže Šejla Šehabović, direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

“Otišao je Irfan, ali ćemo se potruditi da njegovo djelo dobije značajnu pažnju i u aktivnostima Društva pisaca u perspektivi, zajedno s nekim našim najznačajnijim piscima”, poručuje Muhamed Ćurovac, predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine.

Horozović je književnik prepoznatljiv po kreativnom oblikovanju priča, likova i vremenskih okvira, s više od 40 objavljenih naslova za djecu i odrasle. Bio je također urednik Igranog programa Federalne televizije, koja je po njegovom scenariju 2003. snimila film “Zaboravljena poslovica”.

“Bio je to, praktično, prvi igrani projekt Federalne radio-televizije - televizijski igrani film ‘Zaboravljena poslovica’ prema njegovoj priči, a režirao ga je Dubravko Bibanović. To je, zaista, bio jedan uspješan projekt i ohrabrenje nama u to doba da krenemo dalje s igranom produkcijom”, podsjeća reditelj Jasmin Duraković.

Kroz prozu dramu i poeziju – od Testamenta iz mladosti Kalfe i Sličnog čovjeka do zbirke Prognani – spajao je lično i kolektivno, historijsko i imaginarno, bez ograničenja stila ili forme. Horozović je pokazivao da riječ ne poznaje granice. Jer, kako je i sam govorio: Ponekad je mrak toliko dubok da ga samo bljesak riječi može osvijetliti. Riječ se reinkarnira u čovjeku. I to je korijen svega.

federalna.ba