Istraga NYT: Novi dokazi upućuju na ratne zločine ruske vojske

Ovo je posljednji put da su ovi muškarci viđeni živi: na dva videa, ruski padobranci ih pod prijetnjom oružjem vode ulicom u Buchi, predgrađu Kijeva. Neki od ukrajinskih zarobljenika su pogrbljeni, držeći se za one ispred sebe. Drugi imaju ruke iznad glave. "Hodaj udesno, kujo", naređuje im jedan od vojnika. Videozapisi, koje je 4. marta snimila sigurnosna kamera i svjedok u obližnjoj kući, a do njih je došao The New York Times, najjasniji su dokaz da su muškarci bili u pritvoru ruskih vojnika nekoliko minuta prije pogubljenja.

"Taoci leže tamo, uz ogradu", kaže osoba koja snima jedan od videa. On broji: “Jedan, dva, tri, sigurno, četiri, pet, šest…” Ukupno je zadržano devet osoba. Muškarci su prisiljeni da legnu na zemlju, uključujući i jednog koji nosi prepoznatljivu svijetloplavu trenerku s kapuljačom. Video završava. No, osam svjedoka ispričalo je za The Times šta se potom dogodilo. Vojnici su odveli muškarce iza obližnje poslovne zgrade koju su Rusi zauzeli i pretvorili u privremenu bazu. Čuli su se pucnji. Zarobljenici se nisu vratili.

Snimka dronom snimljena dan kasnije, 5. marta, do koje je također došao The Times, prvi je vizualni dokaz koji potvrđuje iskaze očevidaca. Na snimci se vide mrtva tijela kako leže na tlu pored poslovne zgrade u ulici Yablunska 144 dok dva ruska vojnika stoje na straži pored njih. Među tijelima je bio vidljiv bljesak jarko plave boje - zarobljenika u plavoj trenerci.

Snimke dronom snimljene za ukrajinsku vojsku, a koje je dobio The Times, prikazuju ruske vojnike koji stoje pored tijela muškaraca dan nakon pogubljenja.

Fotografija tijela pogubljenih muškaraca koja leže u dvorištu, od kojih su neka bila vezanih ruku, bila je među nizom slika koje su privukle globalnu pažnju početkom aprila nakon što su se ruske snage povukle iz Buche. Ruski čelnici na najvišim razinama u više su navrata poricali nedjela u Buchi i opisivali slike kao "provokaciju i laž".

No, istraga The Timesa koja je trajala sedmicama pruža nove dokaze - uključujući tri videosnimke - da su ruski padobranci uhvatili i namjerno pogubili muškarce fotografirane u dvorištu, što direktno implicira umiješanost u ratni zločin. Ruska ministarstva vanjskih poslova i odbrane nisu odgovorila na zahtjeve za komentarom nalaza The Timesa.

Fotografija snimljena 3. aprila prikazuje prizor u ulici Yablunska 144 gdje su ruske snage pogubile grupu muškaraca. Foto: Vadim Ghirda/Associated Press

Kako bi otkrili šta se dogodilo tim ljudima, The Times je proveo sedmice u Buchi intervjuirajući preživjele, svjedoke, mrtvozornike te policijske i vojne dužnosnike. Novinari su prikupili dosad neobjavljene video zapise od dana pogubljenja - jedan od jedinih dokaza do sada koji su pratili konačno kretanje žrtava. Times je pretražio društvene mreže u potrazi za izvještajima o nestalim osobama, razgovarao s članovima porodica žrtava i po prvi put identificirao sve pogubljene muškarce i zašto je većina njih bila meta. Bili su to muževi i očevi, radnici u trgovinama i tvornicama koji su prije rata živjeli običnim civilnim životom. No, uz ograničenja napuštanja muškaraca iz zemlje, zajedno s odlučnošću da zaštite svoje zajednice, većina muškaraca pridružila se raznim odbrambenim snagama u danima prije nego što su ubijeni. Gotovo svi su živjeli na pješačkoj udaljenosti od dvorišta u kojem će kasnije ležati njihova tijela.

Fotografije s nadzorne kamere nasuprot Yablunske 144 pokazuju kako ruski padobranci zauzimaju Buchu otprilike u isto vrijeme kada je grupa muškaraca pogubljena.

Povratak u Buchu

Ruski vojnici prvi su put ušli u Buchu krajem februara, nekoliko dana nakon početka rata, dok su napredovali prema Kijevu. Ukrajinske snage bile su spremne za njih. Ruske paravojne grupe bile su uništene u zasjedi. Obavijesti o smrti i intervjui s ruskim zarobljenicima koje je objavio ukrajinski YouTuber pokazuju da su najmanje dvije jedinice - 104. i 234. zračno-desantni jurišni vod - pretrpjele gubitke.

Rusi su se povukli i pregrupirali prije nego što su se vratili 3. marta, krenuvši prema Yablunskoj ulici, dugačkoj prometnici koja prolazi kroz predgrađe. Snimke sigurnosnih kamera do kojih je došao The Times pokazuju da su vojnici, kao i oni koji su upali u zasjedu krajem februara, bile padobranci.

Na snimci se vidi kako voze vozila - poput BMD-2, BMD-3 i BMD-4 - koja gotovo isključivo koriste ruske zračno-desantne snage, tvrde stručnjaci s Međunarodnog instituta za strateške studije i Kraljevskog instituta za ujedinjene usluge.

Snimke sigurnosnih kamera koje je dobio The Times pokazuju kako ruski vojnici ponovno ulaze u Buchu u blizini Yablunske ulice 144 3. i 4. marta

Padobranci su patrolirali područjem, vršeći pretrese od kuće do kuće djelovali su u Yablunskoj ulici 144 i izvan nje, četverospratnoj poslovnoj zgradi koju su Rusi pretvorili u bazu i terensku bolnicu.

Oko 300 metara od te baze, u Yablunskoj ulici 31, Ivan Skyba, 43-godišnji građevinar, i još pet boraca bili su na improviziranoj kontrolnoj tački kada su se Rusi vratili. Imali su jednu granatu, pancir i pušku, rekao je g. Skyba za The Times. Upozoreni putem radija da su se Rusi vratili u Buchu i krenuli u njihovom smjeru, sakrili su se u kući pored kontrolne tačke, zajedno s vlasnicom kuće Valerom Kotenko (53), koja je borcima donosila čaj i kafu, rekao je g. Skyba.

Na slici lijevo: Vitaliy Karpenko, 28, borac paravojne jedinice u Buchi kojeg su pogubili ruski vojnici, stoji na kontrolnom punktu u ulici Yablunska 31. Foto: Facebook

Na slici desno: Ivana Skybu, 43-godišnjeg građevinara koji se dobrovoljno javio na smjenu na kontrolnom punktu u ulici Yablunska 31, zarobili su ruski vojnici u Buchi. Foto: The New York Times

Kasnije su im se pridružila još dva borca, Andriy Dvornikov i Denys Rudenko, muškarac koji na snimci nosi plavu trenerku. Dok su se devetorica muškaraca skrivala, slali su poruke i zvali voljene osobe. Gospodin Rudenko je svom najboljem prijatelju poručio da su zarobljeni. “Nemoj zvati. Nazvat ću kasnije”, napisao je.

Muškarci su se tamo sklonili preko noći. Do jutra 4. marta shvatili su da je bijeg nemoguć. "Opkoljeni smo", napisao je Rudenko svom prijatelju. “Za sada se skrivamo. Pucaju iz oklopnih vozila i teškog kalibra.”

Prevedene SMS poruke između Denysa Rudenka i njegovog prijatelja Ivana Andriychuka pokazuju posljednju komunikaciju koju su imali prije nego što je ubijen. Rudenko nikada nije odgovorio na posljednje pitanje Andriychuka.

Dvornikov, vozač dostave, nazvao je svoju suprugu Juliju Trubu u 10:20, rekla je za The Times. “Ne možemo izaći. Nazvat ću kad nazovem”, rekao je prije nego što joj je rekao da izbriše sve njihove poruke i da se pripremi za evakuaciju. “Volim te”, rekao je.

Otprilike sat vremena kasnije, ruski vojnici koji su vršili pretrese pronašli su muškarce i natjerali ih uz prijetnju oružjem, njih svih devet, uključujući vlasnika kuće, da izađu iz kuće, priča Skyba. Vojnici su kod muškaraca tražili tetovaže koje bi mogle ukazivati na vojnu pripadnost te su neke od njih natjerali da skinu zimske jakne i cipele. Zatim su ih otpratili do ruske baze u Yablunskoj ulici 144. Šta se potom dogodilo novinarima Timesa opisali su Skyba i sedam civila, svjedoka koje su ruske snage također pokupile iz susjednih kuća i držale u dvorištima u grupama zarobljenih boraca.

Fotografije podijeljene s The Timesom i preuzete s društvenih mreža prikazuju osam muškaraca koji su pogubljeni. Gornji red, slijeva: Anatolij Prykhidko, Andriy Matviychuk, Andriy Verbovyi i Denys Rudenko. Donji red, slijeva: Andriy Dvornikov, Svyatoslav Turovskyi, Valera Kotenko i Vitaliy Karpenko.

Svjedoci su rekli da su vidjeli grupu zarobljenika na parkiralištu ispred ruske baze s navučenim košuljama preko glava. Yura Razhik, 57, koja živi ispred poslovne zgrade, rekao je da su neki imali vezane ruke. Ruski vojnici su ih natjerali da kleknu, a zatim su gotovo odmah ubili jednog od muškaraca, 28-godišnjeg Vitalija Karpenka, 28, ispričao je Skyba. Razhik je rekao da je također svjedočio pucnjavi. Skyba i još jedan zarobljenik, Andriy Verbovyi, zatim su odvedeni u zgradu, rekao je, gdje su ispitani i pretučeni prije nego što je Verbovyi upucan i ubijen. Vojnici su Skybu vratili na parkiralište, gdje su ostali čuvari kontrolnog punkta još uvijek bili držani. U jednom trenutku, jedan od čuvara kontrolne tačke priznao je Rusima da su oni borci, rekao je Skyba, i taj je čovjek na kraju pušten. Prema lokalnom vojnom zapovjedniku i istražiteljima, sada je pod istragom ukrajinskih vlasti, u vladinom dokumentu u koji je The Times imao uvid navodi se da je riječ o "veleizdaji". Vojnici su raspravljali što učiniti s preostalim muškarcima. "Riješite ih se, ali ne ovdje, kako njihova tijela ne bi ležala uokolo", rekao je jedan, priča Skyba.

1 Taoci su hodali oko 300 metara do Yablunska ulice 144 
2 Na zaokruženoj poziciji stajali su svjedoci koji su vidjeli kako uzimaju taoce i koji su čuli pucnjeve
3 Taoci odvedeni iza zgrade i pogubljeni

Egzekucije u dvorištu

Dvojica ruskih vojnika odveli su Skybu i preostale zarobljenike u dvorište sa strane zgrade, gdje je već ležalo tijelo drugog mrtvog čovjeka, svjedoči Skyba. Times je identificirao tog muškarca kao Andrija Matviychuka (37), još jednog borca koji je nestao dan ranije. Ustrijeljen je metkom u glavu, navedeno je u njegovom smrtnom listu. Razhik i drugi svjedoci koji su držani ispred poslovne zgrade vidjeli su kako vojnici zarobljenike dalje, izvan njihovog vidokruga, rekli su. Tada su odjeknuli pucnji.

“Upucan sam i pao sam. Metak je prošao sa strane”, rekao je Skyba. Fotografije ozljede koje nam je pokazao prikazuju ulaznu i izlaznu ranu na lijevoj strani trbuha. Liječnik u Buchi koji je liječio njegovu ozljedu i liječnički izvještaj koji je pregledao The Times potvrdili su ozljedu. “Pao sam i pretvarao se da sam mrtav”, rekao je. “Nisam se micao i nisam disao. Vani je bilo hladno i mogao se vidjeti dah ljudi.” Ležao je dok su vojnici ispalili još jedan rafal na ozlijeđene muškarce koji su se još micali. Čekao je oko 15 minuta dok više nije mogao čuti glasove vojnika. Zatim je potrčao.

Tetyana Chmut, čiji vrt graniči s dvorištem u Yablunskoj ulici 144, bila je među stanovnicima koje su Rusi držali i kasnije pustili, zajedno sa njenom porodicom. Dok je gospođa Chmut trčala iz svoje kuće u sklonište u susjedov podrum kasnije 4. marta, vidjela je tijela kako leže u dvorištu. Susjeda gospođe Chmut, Marina Chorna, vidjela je tijela dva dana kasnije kada je izašla iz svog podruma nakon što su ruske trupe koje su zauzele njezinu kuću otišle. Tijela muškaraca ubijenih na parkingu i unutar zgrade dovezena su u dvorište i zajedno s još šestoro žrtava tamo će ležati gotovo mjesec dana.

Dokazi o ratnim zločinima

Četiri sedmice kasnije, nakon što su se ruske snage povukle iz Buche, novinari Timesa posjetili su mjesto gdje su pogubljenja izvršena. Zid i stepenice zgrade puni su rupa od metaka. S druge strane dvorišta, nekoliko metara od mjesta gdje su ležala tijela, nalazile su se čahure 7,62x54R, korištene u sovjetskim strojnicama serije PK i snajperskim puškama Dragunov koje su obično koristile ruske trupe. Times je također u zgradi pronašao neispaljeni metak 7,62x54R.

Drugi dokazi koje su ostavili Rusi upućuju na dvije specifične padobranske jedinice koje su možda zauzele zgradu. Na naljepnicama za sanduke s oružjem i streljivom navedene su jedinice 32515 i 74268, koje odgovaraju 104. odnosno 234. zračno-desantnoj jedinic. Obje su pretprjele velike gubitke tokom prvog ruskog pokušaja ulaska u Buču u februaru. Istražitelji Službe sigurnosti Ukrajine, ili S.B.U., također su dostavili The Timesu sliku zakrpe pronađene unutar zgrade s amblemom 104. regimenta i popis ruskih vojnika pronađenih iz zgrade.

Pakirne naljepnice pronađene u sanducima sa streljivom, koje su za sobom ostavile ruske snage, identificirale su dvije padobranske jedinice - 104. i 234. zračno-jurišnog regimenta - koje su možda zauzele zgradu. Foto: Masha Froliak za The New York Times

Pretražujući ruske web stranice društvenih mreža i druge baze podataka za ime svakog vojnika, The Times je otkrio da je najmanje pet od navedenih vojnika imalo očite veze sa 104. regimentom. Drugi su objavili slike na kojima drže padobranske zastave ili nose padobranske uniforme. Neki su svoju lokaciju naveli kao Pskov, grad u kojem je sjedište i 104. i 234. regimenta. Smaknuće zarobljenih boraca i vlasnika kuće u Buchi "je vrsta incidenta koji bi mogao postati snažan dokaz za procesuiranje ratnih zločina", rekao je Stephen Rapp, bivši ambasador Sjedinjenih Država za pitanja ratnih zločina. Zarobljenici, nakon što su ih Rusi razoružali i odveli u pritvor, bili su "izvan borbe", prema zakonima rata, rekao je gospodin Rapp. Prema Ujedinjenim narodima i Međunarodnom odboru Crvenog križa, takvi zakoni znače da se prema zatvorenicima mora postupati humano i zaštititi ih od zlostavljanja u svim okolnostima.

Osim vojnika koji su pucali na muškarce, mogli bi biti optuženi i njihovi zapovjednici ako su znali za ubistva i nisu djelovali kako bi spriječili ili kaznili to ponašanje, rekao je gospodin Rapp.

Očajnička potraga

Dana 4. marta, nakon što su muškarci prestali odgovarati na pozive i SMS poruke, njihova braća, supruge, majke i prijatelji započeli su mučnu potragu za njima. Ruske snage patrolirale su ulicama Buche, pa su se rodbina oglašavala na internetu, tražeći informacije na društvenim mrežama.

Bilješka koja je fotografirana pored neidentificiranog tijela i kružila Telegramom, pružala je pojedinosti o osobi za sve koji je možda traže. Muškarac je kasnije identificiran kao Valera Kotenko. Bilješka glasi: „Grad Buča, ulica Yablunska 144. Nosi crnu majicu i plave pantalone s tri bijele pruge.” Foto: Regionalna policija Kijeva

"Moj nećak Denys (koji nosi kapu i naočale) prestao se javljati prije tri dana", napisala je Valentina Butenko, tetka Rudenka, na Facebooku. “Zna li neko nešto o njemu?”

"Pomozite nam pronaći ovog čovjeka", napisala je Elena Shyhan uz fotografiju svog supruga Vitalija. “Njegova porodica je jako zabrinuta, ali ne gubimo nadu.”

U međuvremenu, tijela muškaraca ležala su u dvorištu. Nakon što su Rusi pobjegli, gotovo mjesec dana kasnije, ovi prizora užasa privukli su pažnju svijeta - i pažnju onih porodica koje su se trudile pronaći tragove.

Liudmyla Nakonechnaya, majka gospodina Dvornikova, vidjela je fotografiju na Facebooku. Njen komentar je glasio: “O moj Bože! O moj Bože! Dragi moj sine!”

Sliku je vidjela i gospođa Shyhan. Uredila je svoju objavu od ranije  jednim redom: “Prestanite tražiti. Našli smo ga.”

federalna.ba/The New York Times