Iran će pogubiti mentalno bolesnog čovjeka zbog navodnog spaljivanja Kur'ana tokom protesta

35-godišnji muškarac iz malog sela u sjevernom Iranu osuđen je na smrt zbog optužbi koje uključuju otpadništvo zbog navodnog spaljivanja Kur'ana i "vrijeđanja svetih stvari" tokom rane faze protesta izazvanih smrću Mahse Amini.

Javad Rouhi nema pravo na odvjetnika po vlastitom izboru na sudu i pati od teške duševne bolesti. Skupine za ljudska prava kažu da je bio tako užasno mučen u pritvoru koje je predvodila Revolucionarna garda da je izgubio sposobnost govora i hodanja te postao inkontinentan.

Rouhi je 3. januara osuđen na smrt na temelju tri generičke optužbe – vođenje rata protiv Boga, korupcija na Zemlji i otpadništvo – i posebne optužbe za poticanje ljudi na međusobnu borbu i ubijanje u vezi s navodnim incidentom u Nowshahru, pokrajina Mazandaran, 21. septembra. Optužen je s još dvije osobe da je ušao u sjedište prometne policije u Nowshahru, zapalio ga, izbacio predmete iznutra na ulicu i spalio predmete, uključujući Kur'an. Prema novinskoj agenciji Mizan, koju vodi iransko pravosuđe, glavni sudac pokrajine rekao je da je Rouhi "priznao činjenicu da je uništio sjedište i zapalio ga".

Habibullah Qazvini, Rouhijev njegov odvjetnik po izboru države, rekao je da njegov klijent nije znao da je Kur'an spaljen, te da u svakom slučaju, prema transkriptu presude, “pregledu snimaka CCTV-a i izjava Javada Rouhija samo pokazuje njegovu prisutnost na mjestu okupljanja, te da nema dokaza da je sudjelovao u paljenju i uništavanju javne imovine”. Kopiju presude dobio je Dadban, centar za savjetovanje i pravno obrazovanje sa sjedištem u Turskoj.

Rouhi je mučen u prvim danima pritvora i prisiljen je na priznanje i nema drugih dokaza o njegovoj umiješanosti, navela je skupina za ljudska prava.

Rouhievoj porodici bilo je dopušteno da ga posjeti samo jednom prije njegovog sudskog saslušanja. "Nakon toga više nisu dopuštali posjete ni telefonske pozive", rekao je njegov otac u videoporuci objavljenoj na društvenim mrežama 26. decembra. Rouhi ima mentalnu bolest, rekao je njegov otac. Izvor je rekao da je redovno uzimao jaki lijek protiv bolova, Tramadol.

Rouhijeva porodica živi u selu Kelikan u Amolu, u pokrajini Mazandaran. Kao i mnogi drugi koji se suočavaju sa smrtnom kaznom, Rouhi, koji je diplomirao pravo, ali dolazi iz radničke porodice, bio je nezaposlen. Prije toga radio je kao radnik u ciglani i u preduzeću za proizvodnju keramike.

Njegov odvjetnik rekao je na sudu: “Javad se razveo od svoje žene zbog mentalne bolesti i nezaposlenosti, u septembruru je otišao u Nowshahr kako bi se sastao sa svojom bivšom ženom i pokušao je vratiti. Nije imao novaca pa je tih nekoliko dana u Nowshahru prije hapšenja spavao na ulici.”

Sud je rekao da je osuđujuća presuda po optužbama za poticanje povezana sa smrću petero ljudi, koje je imenovao kao Hanane Kia, Hossein Ali Kiajori, Mehrzad Awadpour, Mohsen Malmir i Amir Hossein Shams – svi demonstranti koje su navodno ubili sigurnosni agenti. Tog dana u gradu nije bilo smrtno stradalih pripadnika snaga sigurnosti.

Druga dva muškarca osuđena na smrt su 19-godišnji Mahdi Mohammadifad i 18-godišnji Arshia Takdastan.

Iranska organizacija za ljudska prava sa sjedištem u Oslu navodi: “Najmanje 109 demonstranata trenutno je u opasnosti od pogubljenja, optužbi za smrtnu kaznu ili kazni. Ovo je minimum, budući da je većina porodica pod pritiskom da šuti; vjeruje se da je pravi broj mnogo veći.”

Grupe za ljudska prava kažu da slučaj Rouhi naglašava mnoge ugrađene nedostatke u pravni sistem, uključujući činjenicu da je više od 40 odvjetnika za ljudska prava uhapšeno od decembra.

federalna.ba/The Guardian