Inspirativna priča o Hamzi Turulji - viceprvaku svijeta u karateu

Hamza Turulja, ''srebreni dječak'' iz Sarajeva samo zna za uspjehe. Hamza je član Karate kluba Okinawa, viceprvak svijeta u karateu i najbolje plasirani karatista Bosne i Hercegovine.

Srebrenu medalju na Svjetskom prvenstvu koju je osvojio prije nešto više od godinu dana, ovaj devetnaestogodišnjak je posvetio roditeljima i svojoj domovini Bosni i Hercegovini. I ne samo ovu srebrenu, nego i sve prethodne budući da bez razumijevanja i podrške roditelja i trenera, Hamza sigurno ne bi bio na mjestu na kojem je sada. No, trebalo je proliti mnogo znoja, odreći se mnogo stvari, raditi i trenirati da bi se uspjeh održao, ali i pripremati se za izazove koji tek dolaze.

U intervjuu za FTV, Hamza govori o svjetskim, balkanskim i svim drugim prvenstvima, takmičenjima na kojima je učestvovao, (ne) ulaganju u karate u našoj zemlji, ali i daljim planovima. 

Na Svjetskom prvenstvu u karateu koje je održano prije nešto više od godinu dana, osvojili ste srebrenu medalju. Kako danas gledate na taj uspjeh?

- Srebro sa Svjetskog prvenstva je obilježilo moju dosadašnju karijeru te postalo način na koji me ljudi prepoznaju, kako mi se obraćaju i kako me spominju. Taj srebrni komad željeza kako ja volim da ga nazovem mi je otvorio mnoga vrata, učinio da upoznam mnoge uspješne ljude i pomogao da doživim mnoge stvari o kojima sam mogao samo maštati.

Pretpostavljam da je bio težak put do finala?

- Medalja se osvaja na treningu, na takmičenju se samo ode po nju. To je nešto čime se vodim. Ona dođe kao nagrada svih borbi, kako životnih tako i na tatamiju. Za mene je taj put do finala puno više od šest borbi koje sam radio i protivnika koji stoji nasuprot mene. Samo Svjetsko prvenstvo donosi veliku odgovornost i tremu, nažalost često to bude glavni faktor poraza većine naših reprezentativaca, upravo zbog uloga koji ono nosi. Na moju sreću imao sam puno iskustva sa svjetskih, evropskih, balkanskih te mnogih drugih prvenstava pa sam znao put kojim trebam da idem i popravljao izvedbu iz meča u meč.

I dalje ste drugi karatista svijeta i najbolje plasirani karatista BiH, koliko Vam to znači i šta je sve bilo potrebno za uspjeh?

- Ogromna je čast i odgovornost vidjeti sebe na mjestu zbog kojeg sam sve podredio. Često se sjetim rečenice koju mi je kondicioni trener Goran Đekić rekao a to je da se svaka kap znoja vrati, svaki trening i odricanje, sve do zadnjeg feninga. Ta rečenica je jedan od mojih najvećih pokretača u situacijama kada sam u dilemi da li je vrijedno mog rada i truda. Za uspjeh je potrebno mnogo stvari, često to gledam kao neku slagalicu u kojoj svaki dio ima svoje mjesto i koji pravi jedan veliki mozaik, ako fali neki dio ili se preskoči, željeni rezultat neće doći. Sitnice koje prevagnu u takvim mečevima su zaista fascinantne što mogu da potvrdim iz vlastitog primjera. Ako uzmete u obzir godine i hiljade treninga koji jedan sportista uradi tokom svoje karijere, da dvije riječi koje sam ponavljao sa psihologom a to su “najbolji sam” prevagnu u odlučujućem meču i pomognu mi da pobjedim. Smatram da je od krucijalne važnosti ulaganje u sebe, te u najsitnije detalje koji čine tu slagalicu.

Kada ste osvojili srebrenu medalju, rekli ste da je ona za roditelje i BiH. Koliko Vam podrška roditelja znači?

- Roditelje smatram temeljem i najvažnijom stavkom u mom životu. Da nije bilo njihove podrške i konstantnog usmjeravanja danas sigurno ne bi pričali sa Hamzom Turuljom osvajačem svjetske medalje. Samo mi znamo kroz šta smo sve prolazili i kakve smo prepreke na dosadašnjem putu imali. Rečenica mog oca pred Svjetsko prvenstvo u Španiji 2017. godine da će prodati auto kako bih nastupio dovoljan je pokazatelj koliko su željeli da uspijem. Naravno veliku zaslugu imaju i moji treneri Asmer Šeta i Adnan Bešić te moj karate klub “Okinawa”.

U momentima kad ste se s medaljom vratili u BiH, svi su željeli da Vam čestitaju i smatrali su to velikim uspjehom. No, koliko BiH i nadležni ulažu sport, konkretno karate i može li situacija na tom polju biti bolja?

- Karate kao sport nažalost nije na mjestu na kojem bi trebao da bude. Problem predstavlja veliki broj kategorija, saveza i ogromna masovnost takmičara koji jako često mijenjaju kategorije. Što se tiče ulaganja u sport povest ću se svojim primjerom. Smatram da je sramota da pojedinac plaća svjetske lige na kojima može nastupati samo top 100 seniora svijeta, predstavljati BiH te skupljati bodove za olimpijsku normu. To smatram i najvećim razlogom stagniranja bh. karatea. Lično sam većinu novca kojeg sam dobio od nagrade za osvojeno svjetsko srebro preusmjerio u plaćanje svjetskih liga i takmičenja. Tužno je kada vas nakon svega pozove političar da bi se slikao s vama a prethodno nije pomogao ni na koji način vašem uspjehu.

Jednom prilikom ste izjavili da je teže otići na neko takmičenje, nego osvojiti medalju. Zbog čega je tako?

- Sistem je najveći problem. Nemamo zakone koji definišu finasiranje vrhunskih sportista. Najveća razlika je primjetna u Kantonu Sarajevo u odnosu na druge kantone i manji bh. entitet. Kanton Sarajevo u najvećoj mjeri finansira nastupe reprezentativaca koji dolaze iz njega.

U kojoj kategoriji sada nastupate i koliko je pandemija koronavirusa uticala na Vašu karijeru?

- Trenutno nastupam u kategoriji do 75 kilograma u kojoj se planiram takmičiti do kraja karijere. Iako kilaža s kojom se najbolje osjećam prelazi 80 kilograma, koju i trenutno imam vrhunski sport zahtjeva mnoga odricanja kao što je i skidanje kilograma. Pandemija koronavirusa na mene lično je odlično uticala s obzirom na povredu prepone koju imam već duži vremenski period. Vrijeme koje sam imao iskoristio sam da se posvetim stvarima za koje inače zbog sportskih obaveza ne bih imao.

Osvrnimo se na još neke uspjehe koje ste postigli u proteklom periodu. Šta možete izdvojiti?

- Izdvojio bih nastupe u juniorskoj konkurenciji u kojoj sam bio 6. najbolji karatista svijeta, osvojio srebrnu medalju na Svjetskoj ligi mladih te imao plasmane na peto te tri sedma mjesta. Smatram da su ovi uspjesi imali ogromnu zaslugu za sve što je uslijedilo i da su mi bili od velike koristi. Također bih izdvojio titulu seniorskog prvaka države sa osamnaest godina koja je pokazala da se s razlogom nalazim na svjetskom vrhu. Mnogo je tu medalja sa međunarodnih takmičenja i smotri ali bih izdvojio još i ekipne zlatne medalje sa reprezentacijom BiH na balkanskim prvenstvima 2017. i 2019. godine koje daju posebnu draž i osjećaj ponosa.

Imate 19 godina. I dalje vrijedno radite i trenirate?

- S obzirom na okolnosti moramo da improvizujemo i treniramo u posebnim uslovima. Za mene sport pa tako i život predstavlja stalno unapređivanje, u skladu s tim trudim se svaki dan koristiti kako bih radio na sebi i spremio se za iduće izazove.

federalna.ba/Dino Durmić