Sabotaža koja je ugasila Berlin: Najduži nestanak struje od Drugog svjetskog rata razotkrio krhkost njemačke infrastrukture

Kada je Silke Peters, nedugo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, kupila radio na ručni pogon i kamperski plinski rešo, njen suprug nije skrivao skeptičnost. “Govorio je da sam malo luda”, prisjeća se danas kroz gorak osmijeh. “U šali me nazivao ‘preppericom’, jednom od onih ljudi koji gomilaju zalihe za smak svijeta.”

Godinama su ti predmeti stajali zaboravljeni u podrumu njihovog dvosobnog stana u berlinskom Zehlendorfu, jednom od imućnijih gradskih naselja. No ovih dana, usred najdužeg nestanka električne energije u Njemačkoj još od Drugog svjetskog rata, radio s ugrađenom lampom i mogućnošću punjenja mobitela pokazao se kao – spasonosna investicija.

Požar, mrak i haos: Sabotaža pogodila desetine hiljada građana

U subotu navečer Berlin je potonuo u mrak. Ljevičarska anarhistička grupa koja se naziva Vulkangruppe (Vulkanska grupa) preuzela je odgovornost za podmetanje požara kojim je prekinuto snabdijevanje električnom energijom za oko 45.000 domaćinstava, gotovo 2.000 preduzeća, četiri bolnice, 74 staračka doma, 20 škola i veliki dio javnog prevoza u jugozapadnom dijelu grada.

Napad je izazvao lančanu reakciju problema: grijanje i topla voda prestali su raditi usred zime, vozovi su stali, ljudi su ostajali zaglavljeni u liftovima, a domovi za stare morali su evakuirati korisnike. Savezni tužioci preuzeli su istragu, no osim nekoliko otisaka stopala u snijegu, istražitelji zasad imaju vrlo malo tragova.

Vulkangruppe je saopćila da im je cilj bio “isključiti struju onima na vlasti” i skrenuti pažnju na, kako tvrde, pretjeranu ovisnost Njemačke o fosilnim gorivima. No posljedice njihovog čina pogodile su prije svega – obične građane.

Grad bez odgovora: Ko je kriv i kako je ovo moguće?

Tek u srijedu ujutro, nakon nekoliko dana neizvjesnosti, preostalih 20.000 domaćinstava i 850 firmi ponovo je dobilo struju, grijanje i toplu vodu. Ipak, osjećaj sigurnosti nije se vratio. Među stanovnicima Berlina ostala su tri ključna pitanja bez odgovora: ko je odgovoran, kako je moguće da je infrastruktura najveće evropske ekonomije ovako ranjiva i šta vlasti mogu učiniti da spriječe ponavljanje ovakvog napada?

“Ovo je sramota. Šta nije u redu s ovim gradom?” pitao je ogorčeni muškarac srednjih godina pred kamerama dok je berlinski gradonačelnik Kai Wegner obilazio sportsku dvoranu pretvorenu u privremeni smještaj za evakuirane građane. Njegova majka, prebačena iz doma za stare, ležala je na vojnom ležaju nekoliko metara dalje.

Slično raspoloženje dijeli i Anar, čistačica u šezdesetim godinama, koja je u subotu navečer ostala zaglavljena u vozu na periferiji grada. “Mislila sam da neću stići na posao, a onda ni biti plaćena. Kako je moguće da je elektroenergetska mreža tako nesigurna? Ovo je razbjesnilo mnogo ljudi”, rekla je.

Crveni križ i vojska na terenu

Njemački Crveni križ bio je među prvima koji su reagirali, pružajući pomoć hiljadama pogođenih građana. Volonteri su dijelili termosice s toplim napicima, energetske pločice i osnovne potrepštine, dok je njemačka vojska angažirana na distribuciji dizela zdravstvenim ustanovama koje su radile na agregatima i na pomoći pri sanaciji štete.

Crveni križ istovremeno je uputio hitan apel za veća ulaganja u civilnu zaštitu i sistem odgovora na katastrofe, upozoravajući da ovakvi incidenti više nisu teorijski scenariji, već realna prijetnja.

Politička nelagoda i priznanja o propustima

Berlinska senatorica za energetiku i privredu Franziska Giffey u ponedjeljak je obišla pogođena područja, vidno nelagodna zbog razmjera krize. Napad je opisala kao “ozbiljan udar na kritičnu infrastrukturu”, navodeći da su napadači zapalili most kojim prolaze visokonaponski kablovi, vjerovatno koristeći javno dostupne karte kako bi odabrali lokaciju.

“Mnogo informacija danas je dostupno na internetu”, priznala je Giffey u intervjuu za radio DLF, dodajući da će ubuduće biti nužno dati prednost sigurnosti nad potpunom transparentnošću.

Stručnjaci upozoravaju: “Na ovo smo godinama upozoravali”

Manuel Atug, suosnivač nezavisne stručne grupe AG Kritis, ističe da su ovakvi scenariji odavno predviđani. “Godinama upozoravamo na nedostatak rezervnih sistema i planova koji bi spriječili da jedan incident – poput podmetnutog požara – sruši cijelu mrežu, bilo da je riječ o struji, vodi ili digitalnoj infrastrukturi”, rekao je.

Problem je, dodaje, i u zakonodavstvu koje ne prisiljava energetske kompanije i operatere mreža na ozbiljna ulaganja. “Otpor košta. A kompanije rade samo ono što im je zakonski propisano”, naglašava Atug, kritizirajući političare koji radije ulažu u “vidljive projekte” poput centara za odbranu od dronova, umjesto u osnovnu zaštitu mreža, mostova i javnih zgrada.

Politička instrumentalizacija krize

Situaciju je brzo iskoristila krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD), optužujući vlasti da nisu u stanju zaštititi građane niti im osigurati osnovne uvjete života. Stranački funkcioneri dijelili su deke pogođenima, a zamjenik saveznog glasnogovornika AfD-a Kay Gottschalk poručio je da vlada nema “nikakav dosljedan politički i sigurnosni odgovor” na sabotaže.

“Ovo više nije apstraktno upozorenje, već gorka stvarnost”, rekao je.

Solidarnost građana i tiha promjena mentaliteta

Uprkos političkim prepucavanjima, Berlin je pokazao i svoje humano lice. Hoteli, biblioteke, bazeni, kina i muzeji otvorili su vrata građanima bez grijanja, dok su brojni privatnici nudili smještaj i pomoć.

Zehlendorf, četvrt poznata po ambasadorima, estradnim zvijezdama i poslovnim ljudima, nije bio pošteđen. Iako se Vulkangruppe izvinila građanima poput porodice Peters, Silke Peters nema razumijevanja. “Neka to kažu starijima koji su ostali zaglavljeni u liftovima ili našoj komšinici kojoj je mačka pobjegla i još se nije vratila”, kaže.

Petersovi se nadaju povratku u stan u srijedu. Tada je Silke otkrila i malu tajnu svog supruga.

“Ispostavilo se da je i on potajno ‘preppao’”, rekla je kroz smijeh, misleći na konzerve ribe i veliki kanister pitke vode koje je sakrio u podrumu. “Danas to radi skoro svako u Njemačkoj. Razlika je samo u tome što se ljudi toga više ne stide – i otvoreno to priznaju.”

federalna.ba/The Guardian