Protesti u Sarajevu – građani traže nezavisnu istragu tramvajske nesreće

Prilog: Jasmina Šukalić

 

U Sarajevu su nakon dvodnevne pauze održani sedmi protesti zbog tramvajske nesreće 12. februara, u kojoj je život izgubio 23-godišnji Erdoan Morankić, a 17-godišnjakinja teško povrijeđena. Građani su se ponovo okupili ispred Zemaljskog muzeja BiH kako bi izrazili nezadovoljstvo zbog odgovornosti nadležnih institucija i zahtijevali konkretne sistemske promjene u funkcionisanju javnih institucija i prevoza. 

 

Na proteste danima izlaze uglavnom učenici, koji traže odgovornost i transparentnost u istrazi nesreće, bolje uslove u javnom prevozu te reforme u radu vladajućih struktura. Demonstranti su iznijeli nove zahtjeve, uključujući promjene u sastavu vlade, hitnu obnovu i depolitizaciju javnog prevoza te otpis dugova javnog prevoznika GRAS. Hitno traže angažman stranih vještaka u predmetu tramvajske nesreće, kako bi bila osigurana nepristrasnost i povjerenje javnosti u proces. Pozivali su i na ostavku ministrice za odgoj i obrazovanje Naide Hota-Muminović. Podršku demonstrantima pružili su i Muriz Memić i otac preminule Esme Kaljanac:

“Novi slučaj se dešava, ali se ništa ne rješava. Rak-rana je pravosuđe, tužilaštva. Evo, došlo je, ja mislim, vrijeme da se nešto promijeni. Ja sam ih prozivao deset godina. Oni su se oglušili na sve to. Kriminal je veliki u pravosuđu, mafija vlada pravosuđem. Kad promijenimo stanje u pravosuđu, promijenit će se i političari sami.”

“Moja mala kćerkica je preselila prije godinu dana u Općoj bolnici zbog netretmana ljekarskog. Haj’mo razviti ovo sve i ovaj ambijent u kojem živimo nazvati pravim imenom. Ovo je sistemska anarhija gdje nekompetentni ljudi treba da rade posao koji ne rade. Zato nema odgovornosti. Tužno je, ali nema odgovornosti. Haj’mo izgurati s ovom malom rajom. Ovo je jedna najjača stvar koja se mogla desiti. Mladi ljudi su uzeli stvar u svoje ruke. Njima je budućnost ostala.”

U Zenici, kao znak solidarnosti sa Sarajevom i podrške zahtjevima za pravdom i većom odgovornošću vlasti, održani su protesti. Okupljeni su poručili da se solidarišu sa studentima i drugim učesnicima protesta u Sarajevu, te da žele da problem sigurnosti i funkcionisanja sistema bude prepoznat i na nivou cijelog društva. 

“Ja sam Aida Delić i danas sam došla ovdje da pružim podršku svim Sarajlijama koji se danas u isto vrijeme okupljaju u Sarajevu. Želimo prije svega da kažemo da je bitno da smo jedni uz druge, da pokažemo tu humanost i zajedništvo i, također, želimo da pošaljemo poruku svim vlastima, da se izborimo da se ovako nešto nikad više ne desi.”

U Tuzli su se okupljeni u tišini prisjetili žrtava nesreće i podržali zahtjeve za pravdu i odgovornost. Okupljanje je pratila mirna atmosfera solidarnosti sa inicijativama u drugim gradovima, naročito u kontekstu studentskog i građanskog aktivizma koji se širi zemljom. 

“Da pokažem da ima nas u Tuzli ovdje, također, koji brinemo i koji hoćemo da pokažemo neki otpor i hoćemo da pokažemo da nam je stalo i da ne šutimo. Da hoćemo da se čuje da se ne slažemo sa ovim što se dešava.”

“Omladina je prepoznala neke probleme i pokušava na neki svoj način da iskaže nezadovoljstvo, odnosno pokušava izvršiti neke promjene koje su moguće.”

Protesti, koji su pokrenuti u Sarajevu zbog tragičnog događaja, prerastaju u širi društveni pokret sa zahtjevima za većom odgovornošću, reformama u institucijama vlasti i sigurnijim javnim servisima. Solidarnost građana Zenice i Tuzle pokazuje da je ovo pitanje koje nadilazi granice jednog grada i postaje dio sveukupnog izraza nezadovoljstva u bosanskohercegovačkom društvu.