Poznati austrijski časopis za književnost pisao o genocidu u Srebrenici

250 izdanje časopisa Manuskripte, jednog od najpoznatijih književnih časopisa u Austriji, posvećeno je obilježavanju tridesete godišnjišnjice genocida u Srebrenici. Prezentacija ovog izdanja upriličena je u čuvenom Literaturhausu u Gracu. Trideset godina nakon ubistva više od osam hiljada uglavnom bošnjačkih muškaraca, potpuno suočavanje sa prošlošću ostaje društveni i politički izazov ne samo u BiH već i širom svijeta. Genocid se i dalje uveliko negira, a nacionalističke ideologije koje su dovele do zločina dobivaju na značaju posvuda, od Štajerske do SAD-a, rečeno je tokom prezentacije časopisa Manuskripte i posebno naglašeno da se književnim i esejističkim glasovima, kako iz regije tako i izvan nje, pruža paltforma za suočavanje sa takvim događajima i njihovim posljedicama.

Opasnosti šovinističkog razmišljanja

Urednik časopisa Manuskripte Andreas Unterweger je kazao kako genocid u Srebrenici jasno pokazuje kuda šovinističko razmišljanje u konačnici vodi.

„Pamtiti znači biti budan. Sve dok se sjećamo zločina iz prošlosti, veća je vjerovatnoća da ćemo spriječiti one u budućnosti. A ako se išta može naučiti iz gorkih iskustava 1995. godine, to je da se od samog početka sa svom odlučnošću moramo suočiti sa opasnošću koja proizlazi iz struja koje dijele, potiču i uvijek se obraćaju samo najnižim instinktima u nama“, zaključio je Unterweger.

Ovaj broj časopisa Manuskripte prezentovan je u okviru prigodnog književnog programa tokom kojeg je upriličen razgovor sa Hasanom Hasanovićem - šefom Tima za usmenu historiju Memorijalnog centra Srebrenica, Matthias Finkom - poznatim njemačkim novinarom i Monikom Herceg - spisateljicom iz Hrvatske.

Tekst Hasana Hasanovića „Da li će 'Nikad više' ikada imati neko pravo značenje?“

„Da li će 'Nikad više' ikada imati neko pravo značenje?“ naslov je teksta koji je za ovaj broj Manuskripte pisao Hasanović i Ann Petrila, emeritus na Univerzitetu Denver.

Hasanović podsjetio na svoju ličnu priču i kako je preživio genocid u Srebrenici, a tokom prezentacije časopisa Manuskripte posvećenog srebreničkom genocidu govorio je o procesu prikupljanja i dokumentovanja izjava svjedoka genocida koji se u formi audio i video intervjua arhiviraju u zbirci Memorijalnog centra Srebrenica.

Hasanović je istakao da zbirka uključuje intervjue 700 osoba te da planiraju snimiti još mnogo više njih: „Ponosan sam na ovaj važan rad i na to što sam dio svjetski poznatog mjesta sjećanja, obrazovanja i promišljanja“.

Monika Herceg i tekst o Ramizu Nukiću i potrazi za posmrtnim ostacima žrtava genocida u Srebrenici

„Srebrenica je činjenica. Mi se moramo suočiti sa činjenicom da se Srebrenica dogodila. Da nismo naučili. Kada je nedavno bilo glasanje u UN-u o Rezoluciji o genocidu, dogodilo se ono najgore što se može dogoditi, a to je da su postojali glasovi protiv. Da je postojao potpuni nedostatak svijesti jednog političkog vrha da je to i dalje činjenica. Postojali su glasovi koji su bili suzdržani. Sada je zaista pitanje na koji način onda suosjećati i sjećati se da se takvo nešto ne ponovi“, kazala je Herceg, koja je autorica članka za ovo izdanje Manuskripte o bolnom traganju za posmrtnim ostacima žrtava genocida u Srebrenici i Ramizu Nukiću, koji je postao simbol mukotrpne borbe porodica preživjelih žrtava genocida da u vrletima podrinjskih šuma - koje su, nerijetko, bile prekrivene i minama - sami tragaju za kostima ubijenih podrinjskih Bošnjaka.

Matthias Fink: Analiza presuda za genocid u Srebrenici i masovnih istrebljenja

Fink je analizirao najznačajnije presude za genocid u Srebrenici, mračnu ulogu ratnih zločinaca koji su bili na čelu vojske i policije RS-a koja je počinila genocid u Srebrenici, kao i masovnim istrebljenjima žrtava genocida i lokacijama masovnog pogubljenja u Podrinju. 

Na kraju svog teksta Fink opisuje sudbinu žrtava i odnos države: „A žrtve? Na betonskim podovima mrtvačnica, rašireni po bijelim plastičnim ceradama, leže ostaci ljudi nakon ubistava, poput onih na imanju Branjevo. Kosturi, dijelovi kostura, pojedinačne lobanje, fragmenti lobanja, pojedinačne kosti, fragmenti kostiju. A država? Nema pobjednika, samo gubitnici. Toliko mrtvih. Nema pomirenja“, zaključuje Fink.

Istraživački rad s ciljem: „Srebrenica, hronologija jednog genocida ili šta se desilo sa Mirnesom Osmanovićem“

On je autor jedne od najvažnijih knjiga o genocidu u Srebrenici koja je objavljena na njemačkom jeziku. Njegova knjiga „Srebrenica, hronologija jednog genocida ili šta se desilo sa Mirnesom Osmanovićem“ predstavlja veoma važno naučno-istraživačko djelo koje svjedoči o strahotama srebreničkog genocida i golgoti podrinjskih Bošnjaka. O svemu tome govorio je tokom promocije 250. izdanja Manuskripte koja je posvećena genocidu u Srebrenici.

Govoreći o razlozima nastanka jedne takave sveobuhvatne knjige koja se, između ostalog, temeljila na njegovim istraživanjima, Fink je otkrio šta je bio cilj takvog istraživačkog rada.

„Želio sam da pokažem šta se dogodilo, to je bila glavna stvar. Onoliko koliko ja znam, nije bilo mnogo literature, osim svjedočenja preživelih, koja bi tematizirala i pokazala kako se došlo do 11. jula i šta se tada dogodilo. Zašto se to moglo dogoditi? Zbog čega svijet nije reagovao? Zašto vlada u Sarajevu nije reagovala u to vrijeme? To su bila moja pitanja nakon što sam dugo vremena razgovarao sa preživjelima u Srebrenici i izvan nje. To je za mene bilo veoma važno i tako sam počeo pisati ovu knjigu“, naglasio je Fink. 

federalna.ba/Omer Hasanović