Pjesnik i kosmopolita: Jedinstveno naslijeđe Alekse Šantića

Aleksa Šantić, jedan od najpoznatijih bh. pjesnika preminuo je na današnji dan 1924. godine. Onaj koji je toliko volio svoj rodni grad i sve njegove stanovnike, kosmopilitski šireći ideju jedinstva, poštovanja i ljubavi među narodima, napustio je ovaj svijet u 56. godini od tada neizlječive tuberkuloze.

Ispraćen je kao niko prije, uz veliku počast i žalovanje. Kada se u gradu na Neretvi saznalo za njegovu smrt, rijeke ljudi su se slivale ka Ćorovića kući, da se poklone svom pjesniku i izjave saučešće porodici. Bio je to dan tuge za cijeli Mostar. Hroničari kažu da je na Šantićevoj sahrani bilo 13 000 ljudi (tadašnji Mostar imao 11 000 stanovnika).

Sjećanje na velikog pjesnika i „ispraćaj koji Mostar ne pamti“

 "Na kućama vise crni barjaci, fasada Opštinskog doma pretvorena je u jednu crnu masu, pa su čak i ulični fenjeri obavijeni crnim krepom. U crno utonula varoš pruža dirljiv prizor ucvijeljene majke za izgubljenim sinom", zapisano je u knjizi Josipa Lešića "Roman o pjesniku", koja opisuje Mostar na dan sahrane Alekse Šantića. 

“Ovakvu žalost i ovakav pogreb Mostar nije nikada do sada video. Od Srpskog doma do groba , bilo je 15 govornika koji su o pjesniku govorili u ime raznih organizacija, pjevačkih društava, književnih časopisa”- navodi se u knjizi.

Također se navodi da su aeroplani kružili nad povorkom koja je obilazila Mostar, a da su duž ulica stajale mase svijeta koje su ispraćale pjesnika, dok su sve radnje bile zatvorene.

Pjesnik jedinstva i bratstva, voljen u narodu

A narod, bilo muslimani, pravoslavci ili katolici, podjednako je tugovao i oplakivao svog velikana i pjesnika.Svi su govorniic istakli Aleksu Šantića kao pjesnika jedinstva i bratstva, ali kao da je to najdirljivije učinio mujezin, koji je pri prolasku sprovoda sa minareta Cerničke džamije toplim glasom otpjevao (proučio) posljednju molitvu praštanja”- dodaje se u knjizi. Pratnja je tako trajala punih 5 sati. Mrak je već bio uveliko padao kada je, kroz mnogobrojne počasti I guste redove tronulog Naroda, izmučeno tijelo neumrlog Šantića spušteno u hercegovačku zemlju, pri romantičnoj svjetlosti buktinja.

Pjesnik Aleksa Šantić je rođen 27. maja 1868. Ostaje bez oca u ranom djetinjstvu, pa živi u porodici strica Mihe zvanog “Adža”. Imao je dva brata, Jeftana i Jakova te sestru Persu, dok mu je druga sestra Zorica umrla još kao beba.

Pošto je živio u tipičnoj trgovačkoj porodici, ukućani nisu baš imali razumijevanja za njegov talent. Završio je trgovačku školu u Trstu i Ljubljani, da bi se 1983. Vratio u Mostar.

U gradu zatiče “neobično mrtvilo” koje je bilo posljedica “ugušenog hercegovačkog ustanka protiv Austrije”. Nakon perioda u kojem je bio prilično povučen I vodio knjige u porpdičnoj trgovini, čitajući časopise I knjige do kojih je mogao doći u Mostaru, započinje svoj književni i društveni rad.

Autor antologijskih pjesama “Emina” i  “Ostajte ovdje”

Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Autor je antologijskih pjesama “Ostajte ovdje”, “Emina”, “Veče na školju”, “Ne vjeruj”, “Pretpraznično veče”, a njegov pjesnički opus sačinjava više od 700 pjesama.

Početkom 1887. godine postao je saradnik “Goluba” , zatim časopisa “Bosanska vila”, “Nove zete”, “Javora” i “Otadžbine”. Naredne godine će osnovati Srpsko pjevačko društvo “Gusle”, nakon čega biva izabran I za prvog potpredsjenika mostarskog pododbora “Prosvjete”.

Pripadao je mostarskom krugu književnika okupljenih oko lista “Zora”, koji je pokrenuo sa Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem.

U prvom svjetskom ratu austrougarske vlasti hapsile su ga kao “istaknutog srpskog nacionalistu”.

Na početku svog pjesničkog stvaralaštava bio je pod utjecajem pjesnika Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja i Vojislava Ilića, ali je potom izgradio vlastiti pjesnički izraz, karakterističan po elegičnim I rodoljubivim motivima.

Najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. kada i nastaju njegove naljljepše pjesme.

Poezija snažnih emocija, bola i prkosa

Njegova je poezija puna snažnih emocija, ljubavne tuge ali i bola te prkosa zbog socijalno i nacionalno obespravljenog naroda kojem je i sam pripadao.

Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda.

Njegova rodoljubiva poezija opisuje rodnu grudu I domaće ognište /”Moja otadžbina”/, a u nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ”Ostajte ovdje” i “Hljeb”, “O klasje moje”, “Što te nema”….

Stihovi ljubavi pod snažnim utjecajem sevdalinke

Njegova će se ljubavna poezija razviti pod jakim utjecajem sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šadrvana, a djevojke koje se pojavljuju u njegovim stihovima su skrivene ljepote, okićene đerdanima.

Upravo je takva, nenadmašna po svojoj lirici i sevdah raspoloženju, čuvena pjesma Emina, a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka.

Šantić je napisao i nekoliko drama u stihu, od kojih je najpoznatija Hasanaginica, kao i nekoliko pripovijetki, te pjesma za djecu.

Kultna TV serija posvećena Aleksi Šantiću

U spomen na velikog pjesnika i njegovu zaostavštinu, početkom 1991. godine, uoči samog raspada bivše Jugoslavije, snimljena je televizijska serija „Aleksa Šantić“. Rađena je u produkciji tadašnje TV Sarajevo, u režiji Aleksandra Jevđevića a originalno je emitirana početkom 1992.

Ulogu pjesnika je maestralno utjelovio srbijanski glumac Branislav Lečić, a njegovu neprežaljenu ljubav Anku Tomlinović igrala je izvrsna Snežana Bogdanović.

Scenario za seriju napisali su Đorđe Lebović i Josip Lešić prema Lešićevom romanu „Aleksa Šantić-roman o pjesnikovom životu“. Dramaturgiju su radili Abdulah Sidran, Tarik Haverić i Bojana Andrić, dok je direktor serije bila Olja Varagić. Pesme Alekse Šantića otpevao je pevač Dragan Stojnić.

Serija predstavlja dramatizovanu biografiju velikog pesnika koja se u potpunosti temelji na stvarnim činjenicama i dokumentarnoj građi. Serija govori o životu Alekse Šantića, njegovom stvaralaštvu i vremenu u kojem je živeo. Obuhvatajući dug vremenski period od 1878. do 1924 serija prikazuje pad Otomanskog cartsva, Austrougarsku okupaciju, Prvi svetski rat i Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Rekonstrukcijom jedne epohe i vremena koje je na svoj način obeležio pesnik u seriji je predstavljen Šantićev život kroz sva kulturna zbivanja tog vremena u njegovom rodnom Mostaru.

U Mostaru je Šantićev park i njegov spomenik

Više škola u BiH te u Srbiji nose ime Alekse Šantića. Po njemu je nazvano i jedno mjesto u Vojvodini. Gimnazija koja je nosi pjesnikovo ime preimenovana je u Gimnaziju Mostar.  Samo u trećini njegove ulice danas stoji tabla s njegovim imenom, ali je u gradu ostao Šantićev park, gdje se nalazi i njegov spomenik. U glavnom gradu BiH, jedna osnovna škola nosi ime “Aleksa Šantić”.

Srpsko prosvjetno društvo "Prosvjeta" - Gradski odbor Mostar i Srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo "Gusle" u Mostaru svake godine organizuju "Šantićeve večeri poezije", a svake treće godine na manifestaciji se dodjeljuje i Književna nagrada "Aleksa Šantić".

102. odišnjica od pjesnikove smrti

Povodom 102. godišnjice smrti Alekse Šantića, Srpska pravoslavna crkvena opština Mostar, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo ''Prosvjeta'' Gradski odbor Mostar i Srpsko pjevačko i kulturno- umjetničko društvo ''Gusle'', jučer su organizirali pomen i položiti cvijeće na grobu velikog pjesnika, koji je sahranjen na Pravoslavnom groblju Bjelušne u Mostaru.

Tom prilikom je Duško Kojić, starješina Saborne crkve u Mostaru, kazao: “Šantić je čovjek kako je znao, naročito ovdje, da grad ne čine zgrade i ulice, nego da ga čine ljudi. Trudio se svojom poezijom da dođe do svakog srca, da svako učini toplijim I dao nam najbolji primjer kako se može voljeti svim srcem svoje, a ne mrziti ono što je tuđe I drugačije”- rekao je Kojić.

Sanja Bjelica Šagovnović, predsjednica Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva Prosvjeta Gradski odbor Mostar,  rekla je da “čuvajući Šantića, mi zapravo čuvamo sjećanje na cijelu jednu epohu, sjajane ljude i generacije koje su bili nositelji kulturnoj i nacionalnoj misli u Mostaru”.

Šantić je bio ne samo veliki pjesnik, nego i nositelj nacionalnoj I kulturnoj misli, nositelj europskog duha tolerancije, čovjek kojeg je volio čitav grad”- rekla je Bjelica Šagovnović.

Večeras premijera dokumentarnog filma ''Vek prođe, a Što te nema''

Večeras, 2. februara, na godišnjicu smrti Alekse Šantića, u Muzeju Saborne crkve (Vladičanski dvor) Mostar, u 19:00 sati bit će održana premijera dokumentarnog filma ''Vek prođe, a Što te nema'' u režiji Dragana Milića i Dragana Veličkovića.

Film je rađen povodom stogodišnjice Šantićeve smrti - saopćili su iz SPKD Prosvjeta GO Mostar.

Priča govori o Šantićevom životu, usponima i padovima te neprežaljenim ljubavima, istražujući njegov opus, rodoljubive motive i njegov utjecaj na književnost. Film također ističe Šantićevu povezanost s Mostarom, njegovu emotivnu poeziju te značaj koji i dana sima u kulturnom naslijeđu ovih prostora.

federalna.ba