Slučaj Došenović otvorio pitanje opstrukcija u Tužilaštvu BiH: Ko štiti osumnjičene za ratne zločine

videoprilog Melihe Škrijelj (Dnevnik 2)

Dok se Tužilaštvo Bosne i Hercegovine bavi samo sobom, osumnjičeni za ratne zločine su na slobodi. Posljednji slučaj kada je osumnjičeni za ratne zločine u Sanskom Mostu Mile Došenović vraćen s granice prema Srbiji otvorio je pitanje ko prikriva tragove ratnih zločina? Kakva je uloga Milanka Kajganića, a šta je propust postupajućih tužiltelja i je li norma bitnija od pravde?

Juli 1992. godine. Barikade, policijski sat, torture i hapšenje Bošnjaka i Hrvata u Sanskom Mostu. Vojnici JNA i lokalna policija odveli su 66 zarobljenika prema logoru Manjača. Pretučeni su i ostavljeni satima u pretrpanom kamionu. Do Manjače njih 19 je umrlo. Bio je to put bez povratka.

Godinama kasnije pronađeni su u masovnim grobnicama, kao i oni koje su tada zadužili da ih pokopaju.

“U masovnim grobnicama na ušću Dabra u Sanskom Mostu nađeno je ovih 19, a sedam je nađeno kod tunela Dragoraj na području tadašnje općine Mrknjić Grad”, podsjeća bivši logoraš Nihad Ključanin.

Zločin je ovo nikada do kraja procesuiran. Predmet koji je umjesto optužnicom završio disciplinskim i krivičnim prijavama na relaciji glavni državni tužilac i sada već bivši postupajući tužilac. A sve zbog, navodno, jednog od šest osumnjičenih - Mileta Došenovića, kojeg je, prema tvrdnjama tužitelja Izeta Odobašića, Kajganić pokušao zaštititi od procesuranja i zabranom slanja optužnice Sudu Bosne i Hercegovine na potvrđivanje.

“Mile Došenović, koji je bio 1992. godine načelnik kriminalističke policije u policijskoj stanci Sanski Most, i Jugoslav Rodić, koji je radio za detašman Državne bezbjednosti u Prijedoru. Ukoliko je gospodin Kajganić opstruirao tu optužnicu, trebao bi - ako ima imalo morala i ljudski vrijednosti - sam podnijeti ostavku”, poručuje Sadmir Alibegović, predsjednik Udruženja logoraša Sanski Most.

Razlozi Kajganićevog držanja predmeta u ladici, odnosno zaštite Došenovića boljim poznavaocima odnosa njih dvojice, kažu, više su nego jasni.

“Pitam, je li Mile Došenović bio predavač Milenku Kajganiću na policijskoj akademiji u Banjoj Luci”, ističe Ključanin.

Utvrdit će to Ured disciplinskog tužioca, gdje su formirana dva predmeta, kao i to da li se Kajganić trebao izuzeti iz ovog predmeta. Hoće li i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine isto uraditi i s Odobašićevom krivičnom prijavom protiv svoga šefa, iz Kajganićevog kabineta nisu odgovorili. Tvrde upravo suprotno, Odobašić nije dobro uradio svoj posao.

“Tužilac je zakonita uputstva ignorisao i nepuna dva dana prije isteka kalendarske godine dostavio nacrt optužnice s istim nedostacima kao što je sadržavao i nacrt naredbe o sprovođenju istrage, sa ciljem da do 31. 12. predmet iskaže završenim radi ostvarenja norme, jer je u tom trenutku imao ostvarenu godišnju normu od svega 9%”, tvrde iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Bivši logoraši optužuju Tužilaštvo BiH za opstrukcije u predmetima ratnih zločina

Nezadovoljni radom Tužilaštva Bosne i Hercegovine, prvenstveno glavnog tužioca Milanka Kajganića, bivši logoraši iz Sanskog Mosta održali su u ovom gradu protestni skup u čemu im su se pridružili brojni sugrađani. Zatražili su brže procesuiranje ratnih zločina u dolini rijeke Sa...

“Posebno kad se uzme u aspekt da se ulazi u sistem, mijenjaju podaci - to je nešto za šta glavni tužioci nema ovlasti, kao, naravno, ni dojavljivanje osobama o informacijama kako bi oni mogli da pobjegnu. Tu može biti u pitanju i ometanje istrage i brojna druga krivična djela”, ističe direktor BIRN-a BiH Denis Džidić.

Otud i zahtjevi za njegovom smjenom. Predmeti ratnih zločina nisu mu prioritet, a bjekstva osumnjičenih, optuženih i osuđenih za ratne zločine ponavljaju se u njegovom mandatu.

“Nemamo tu količinu pritiska kao što smo imali u poređenu sa situacijom s Gordanom Tadić, kada smo imali i saslušanja u Parlamentu i posebnu istražnu komisiju i međunarodnu zajednicu, koja je bila dosta aktivnija. Sada bih rekao da će se ovo svesti na nivo institucionalnog djelovanja i da ćemo imati disciplinske postupke”, smatra Džidić.

Bijeg od pravde praksa je zbog koje žrtve ratnih zločina u Sanskom Mostu gube povjerenje da će pravosuđe osuditi one koji su formirali 22 logora i ubili više od 700 civila. Veljko Brajić i Branko Basara, načelnici Došenovićeve ratne jedinice, umrli su u Srbiji - bez sudske presude. Da li je Državno tužilaštvo odavanjem informacija pokušalo Došenoviću omogućiti bijeg, kao u slučaju Mirka Vručinića, koji na dan presude pobjegao preko granice?

federalna.ba

Milanko Kajganić Mile Došenović Sanski Most Tužilaštvo BiH