Sjećanje na 6. april - datum koji simbolizira stradanje i otpor Sarajeva

Na današnji dan 1992. godine počela je najduža opsada u historiji jednog grada. Bila je to opsada Sarajeva koja je trajala više od tri i po godine. Uoči obilježavanja 6. aprila, važnog datuma iz bh. historije, podsjećanje kako je grad koji traje stoljećima, preživio opsadu, nepravde, okupacije i izabrao građenje i razvoj naspram rušenja. Sarajevo - otvoreno za sve ljude dobre volje - njeguje vrijednosti antifašizma. 

Sarajevo je grad bogate historije i simbolike. Od bombardovanja 1941. godine, preko oslobođenja od fašizma 1945. Bilo je to u trenucima kada je izgledalo da sloboda nije moguća, ali je Sarajevo dobilo novu šansu i obnovu.

Prošle su decenije, ali historija se ponovila. 1992. godina, početak najduže opsade jednog grada u modernoj historiji. Granatiranje, mučenja, masovna ubijanja...

Mali je ovo dio činjenica o kojima danas historija podučava, a koje generacije pamte. 

“Mnogo toga što se dogodilo na taj dan je razlog da se danas osjećamo ponosnim”, poručuje historičar Nihad Kreševljaković.

Decenijama poslije, Sarajevo obiluje kulturno-historijskim naslijeđem. Podsjetnik je ovo na tadašnje generacije koje su Sarajevo gradile i branile, ali i svjedok njihove nepokolebljive snage i duha.  Od Vječne vatre, Spomen-park Vraca, do Tunela spasa, Sarajevskih ruža...

“Sarajevo je i danas grad slobodnih ljudi, glavni grad države, koji rado posjećuju turisti”, ističe Mirsad Ćatić, predsjednik Saveza antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata Kantona Sarajevo (SABNOR KS).

Sjećanja i upozorenja

Tragovi i ožiljci prošlosti i danas vidljivi, kao ni vapaj ovog vremena da historijske činjenice pretočimo u naučenu lekciju o snazi i zajedništvu. 

“Živjeli smo u vremenu koje je teško opisati – koliko je bilo slobode, radosti, sreće i druženja”, prisjeća se Mustafa Škampo, član Upravnog odbora SABNOR-a KS.

Kažu da je najgore prestati osjećati. Sarajlije, i danas, svojim koracima, osmjesima i pogledima dokazuju da osjećaji nisu otupjeli - uprkos svemu  čemu su svjedočili.

“Odrasla sam u tom duhu i radujem se ovom prazniku. Sve to budi sjećanja i emocije, čovjek se osjeća ponosno i sretno”, izjavila je jedna sugrađanka.

“Puno mi znači. Veliko je to za mene i moju porodicu. Ovdje sam rođen i to mi je sve”, rekao je jedan Sarajlija.

Mladi i budućnost

Mladima ovaj grad ostaje. No, upravo zbog posljedica rata, borbe i opsade, mnogi mu se danas raduju izdaleka.

“Roditelji su mi odavde, iz Sarajeva i Prijedora. Volim doći ovdje. Bosna i ljudi su ovdje sretniji”, kazala je jedna od anketiranih.

“Sarajevo je moj grad, najljepši na svijetu. Ne bih se mogao zamisliti da živim negdje drugo”, izjavio je drugi sugrađanin.

Oni, danas, na ulicama ovog grada potvrđuju njegovu tihu snagu i identitet. A to je da i kada nebo nad njim potamni, postoji nada za bolje sutra. 

Aprili iz prošlosti podsjećaju nas da su upravo mladi bili ti koji su prvi digli glas protiv fašizma i porobljavanja.  Njihov bunt tokom opsade bio je simbol otpora i nade.

Prve izgubljene živote, Suade i Olge, nosimo kao trajni podsjetnik na cijenu slobode. A danas živimo tu slobodu koja je dar, prilika i odgovornost. 

“Mladi se od rane dobi trebaju učiti pozitivnim vrijednostima i da respektiraju vrijednosti koje su iznad nas. Pitanje države i domovine je pitanje koje zauzima najvažnije mjesto”, rekao je Elvis Fejzić, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

“Smatram da mladi imaju dovoljno sposobnosti da prepoznaju zlo – a kada su protiv zla, onda su i antifašisti”, poručuje Ćatić.

Sarajevo je dokaz da simboli nisu samo prošlost, već snaga kojom grad opstaje. Od Šestoaprilske nagrade do Pavarottijeve i Bonove izvedbe "Miss Sarajevo" nit je ista: antifašizam, otpor i zajedništvo.

Rušen, a nikad srušen, grad kroz pobjede daje  trajni podsjetnik da dobro pobjeđuje dok god postoji jedinstvo.

federalna.ba