Iako bez šake, decenijama izrađuje predmete od drveta
Ramizu Deliću iz Vrbanje nadomak Bugojna je jasno da se može živjeti i od vlastitog rada. Iako bez jedne šake, u osmoj deceniji života, uspješno izrađuje proizvode od drveta. Priča za primjer.
Kroz Raminu radionicu, koju je dva puta iznova gradio, prošlo je hiljade kubika građe. I ne bi bilo čudno što je penziju zaradio kao stolar, za šta su potrebne vješte ruke, da mu prije pet decenija jednu, nesretnim slučajem, nije odnijela mašina.
- Desilo mi se na poslu, ruku mi je odnijela mašina. I nakon dvije godine, opet sam počeo radit. I radim, onoliko koliko mogu – priča.
A koliko može i voli svoj posao, govori i činjenica da je i u 75. godini uz mašine za preradu drveta. Kaže, drvo mu je osiguralo život, iškolovalo djecu, izgradilo kuću, ali i njega kao čovjeka. Jer od poštenog rada se, kaže, može lijepo živjeti.
- Kuhinje, krevete, sve sam pravio. I ide mi od ruke. Život sam proveo u tome i volim raditi. Kuću napravio, ona mi izgorjela. Ovu sam napravio bez ičije pomoći, niti sam ostao kome dužan – kaže Ramiz.
Ne bavi se visokom politikom, ali žali što zbog nje ode mladost. Radionu, sa žaljenjem kaže, nema ko naslijediti, jer mu je unuk za poslom otišao van zemlje. I ne čudi ga to, jer kaže, političari, umjesto da grade zemlju u kojoj vrijedi ostati, misle samo na svoja primanja.
- Haram je to para. Nema pare što je nećeš zaradit. Svijet nek radi svoj posao, nek živi od svog posla, a oni nek rade što god hoće. Ne bih ih ja puno ni uzbijao ni tračao. Baš kao da ih i nema – poručuje.
A upravo je pošten rad i najbolji savjet koji Ramo šalje mladima, uz poruku političarima da malo češće prođu kroz radionice koje nema ko naslijediti. I čuju potrebe običnih ljudi.
federalna.ba