Hošić: Živimo kolektivnu traumu koju umjetnost reflektira intuitivno, organski

Gost Maje Begtašagić u "Pola sata arta" ovog petka bio je historičar umjetnosti Irfan Hošić.

Kako bh. umjetnička produkcija odgovara na krizu koja oblikuje naše sveukupne odnose, društvene, političke, ekonomske prilike? Da li je umjetnost sonda koja daje uvid u kompleksne slojeve nagomilanih društvenih taloga i problema? Koje su ključne tačke savremene umjetnosti u Bosni i Hercegovini?

Kakve su etičke, vizuelne i političke implikacije estetizacije genocida?

Odgovore smo potražili od Irfana Hošića, historičara umjetnosti, kustosa, osnivača Centra sa savremenu kulturu Krak u Bihaću, koji se na našoj sceni pozicionirao kao progresivna praksa i čin kreativnog otpora.

-Slika umjetnosti na kompleksne probleme današnjice-

''Ja mislim da je glavno ili osnovno polazište tog problema Dejtonski mirovni sporazum kada se gleda period od devedesetih pa ovamo i kada se obuhvate svi ti lomovi koji su se desili kasnije. On je faktički sistemski zaobišao pitanje kulture. Kada je potpisivan pitanje kulture je odgođeno za neka sretnija vremena. Država nije preuzela kroz neko ministarstvo, ili kako to već biva, neko sistemsko bavljenje pitanjima kulture, nego je to spušteno na entitetske nivoe. Onda je u Federaciji spušteno na još niže nivoe. To je provincijalizirano i da kažem obezvrijeđeno. Mislim da je takav jedan ambjent vodio ka sedam neriješenih institucija kulture od državanog značaja koje traže i danas rješenje koje se ne nazire. Kada država zakaže onda tu uskaču građani aktivnisti sa nekim praksama i inicijativama. Nešto što je spoj umjetnosti i aktivizma. Imamo dvije slike našeg društva, jedna je iz vremena Olimpijskih igara, a druga je iz opkoljenog Sarajeva. Mislim da se mi danas više identifikujemo sa ovom slikom iz devedesetih, nego osamdesetih. Sigurno da je ono što se dešavalo devedesetih ostavilo traga. Živimo jednu kolektivnu traumu s kojom nemamo kapacitet institucionalno, individualno i kolektivno da se bavimo. Kako se umjetnost reflektira na te stvari? Ja mislim da se te stvari događaju intuitivno, da se događaju organski, ne postoje fondovi koji će motivisati umjetnike da se bave time. To je jednostavno materijal s kojim smo preokupirani'', kazao je.

-Estetika genocida-

''Ja sam lično dugo odlagao da se bavim tom temom iz prostog razloga jer je ona kompleksna i slojevita i rane su još uvijek žive. One su tu među nama, bio neko pogođen time direktnije ili indirektnije. Jako je kompleksno baviti se tim temama potreban je kapacitet u svakom pogledu. Mene zanima taj poitički kontekst. Pitanje genocida, kao i druge teme, se često koriste za svakodnevne političke agende različitih ideologija. Mene u ovom kontekstu posebno zanima kakvu su ulogu mediji odigrali u artikulisanju te slike u našem slučaju genocida u Srebrenici. To je jedna kompleksna tema koja iziskuje dodatna istraživanja i analize. Postoji katalog radova umjetnika i umjetnica koji se tom temom bave. Postoje filmovi, postoji dokumentaristika, postoji i vrlo zapažen trag u vizualnoj medijskoj produkciji na tu temu'', rekao je.

-Angažirana umjetnost-

''Ja lično vjerujem da su kultura i umjetnost jedan dugoročni proces. Mislim da je teško sa strategijama kulture i umjetnost ostvariti neku trenutnu pobjedu. Mada, takve postoje, ja sma sudjelovao u nekom akcijama gdje je aktivizam bio učinkovit. U zadnjoj dekadi se desila jedna generacijska smjena i dolazi nova generaija sa novim elanom i svježinom. S jednom novom energijom burgijaju kroz našu svakodnevnicu i detektiraju neke ključne teme. Da kažem neke urgentne karakteristike koje je potrebno poticati na razgovor. Ja mislim da to ohrabruje'', zaključio je.

-KRAK-

''Ne znam odakle da krenem, ali možemo od ovih konkursa. Prvo je korisno reći da je ''KRAK'' skraćnica od Klub radnika Kombiteksa. Mi se nalazimo u nekadaškoj Kombiteksovoj zoni. Kada smo se doselili, na toj parceli je bio spomenik kao komemoracija poginulim radnicima Kombiteksa. Raspisali smo konkurs, pozvali arhitekte, dizarnere i druge. U sklopu sedmice rahitekture u Bihaću planiramo prikazati tu izložbu, to je jedan od aktuelnih projekata. Također, nagrada Zvono koju ste spomenuli i taj konkurs je još uvijek otvoren. Očekujemo masu dobrih prijava, kao i uvijek. Pored toga, ono što mene u Kraku posebno raduje jeste taj muzički program kojeg smo sporevli u zadnje tri godine. Tu se radi o specifičnoj muzici koja objedinjuje evropski kulturni prostor. To je elektronska, eksperimentalna, inventivna, umjetnička i da kažem avangardni muzički izričaj. I postoje već cijele scene i festivali u Evropi koji se time bave i nama je posbno drago da smo dio te mreže na jedan mali skroman način'', rekao je.

federalna.ba