Hoćeš li doći po mene?: Još nije poznato šta se desilo sa malom Hind Rajab

Glas s druge strane linije bio je tih i slab; glas šestogodišnjakinje, pucketanje u mobilnoj vezi  iz Gaze. "Tenk je pored mene. Kreće se." Sjedeći u pozivnom centru za hitne slučajeve palestinskog Crvenog polumjeseca, Rana je pokušavala zadržati smiren glas.

"Je li jako blizu?" "Jako, jako", odgovorio je tihi glas. "Hoćeš li doći po mene? Tako se bojim." Rana nije mogla učiniti ništa osim nastaviti razgovor.

Šestogodišnja Hind Rajab bila je zarobljena pod paljbom u Gaza Cityju i molila je za pomoć, skrivajući se u automobilu svog ujaka, okružena tijelima svojih rođaka. Ranin glas bio je njena jedina krhka poveznica s poznatim svijetom.

Hind je ranije tog dana krenula iz svog doma sa svojim ujakom, strinom i petero rođaka. Bio je ponedjeljak, 29. januara. Tog je jutra izraelska vojska rekla ljudima da evakuiraju područja na zapadu grada i krenu južno duž obalne ceste.

Hindina majka, Wissam, sjeća se da je njihovo područje bilo intenzivno granatirano. “Bili smo prestravljeni i htjeli smo pobjeći”, rekla je. "Bježali smo s mjesta na mjesto, kako bismo izbjegli zračne udare." Porodica je odlučila krenuti prema bolnici Ahli na istoku grada, nadajući se da će to biti sigurnije mjesto za sklonište.

Wissam i njeno starije dijete krenuli su pješice; Hind je dobila mjesto u stričevom automobilu, crnoj Kia Piccanto. "Bilo je jako hladno i kišovito", objašnjava. – Rekla sam Hind da uđe u auto jer nisam željela da se pati na kiši.

Čim je automobil krenuo, čuli su glasnu pucnjavu iz istog smjera, prisjeća se. Dok se Hindin ujak vozio prema poznatom gradskom univerzitetu al-Azhar, automobil se neočekivano našao licem u lice s izraelskim tenkovima. Zaustavili su se na obližnjoj benzinskoj stanici Fares radi sigurnosti i čini se da su se našli pod paljbom.

Unutar vozila ostali su pozivali rodbinu u pomoć. Jedan od njih kontaktirao je stožer za hitne slučajeve Palestinskog crvenog polumjeseca, 80 km dalje na okupiranoj Zapadnoj obali.

Tada je bilo oko 14:30 (12:30 GMT) operateri u pozivnom centru Crvenog polumjeseca u Ramallahu nazvali su broj mobilnog telefona Hindinog ujaka, ali umjesto njega javila se njegova 15-godišnja kći Layan.

U snimljenom telefonskom razgovoru, Layan kaže osoblju Crvenog polumjeseca da su svi njeni roditelji i braća i sestre ubijeni, te da se pored auta nalazi tenk. "Pucaju na nas", kaže ona prije nego što razgovor završi uz pucnjavu i vrištanje.

Kad tim Crvenog polumjeseca ponovo nazove, Hind se javlja, gotovo nečujnog glasa, utopljenog u strahu. Ubrzo postaje jasno da je ona jedina preživjela u automobilu, te da je još uvijek pod vatrom.

"Sakrij se ispod sjedala", govori joj tim. "Nemoj da te iko vidi." Operaterka Rana Faqih satima je ostala na liniji s Hindom, dok je Crveni polumjesec apelirao na izraelsku vojsku da dopusti njihovoj hitnoj pomoći pristup lokaciji. “Drhtala je, tužna, tražila pomoć”, prisjeća se Rana. "Rekla nam je da su njeni rođaci mrtvi. Ali kasnije ih je opisala kao da 'spavaju'. Pa smo joj rekli 'neka spavaju, ne želimo im smetati'."

Hind je uvijek iznova pitala da neko dođe po nju. U jednom trenutku mi je rekla da se smračilo, rekla je Rana za BBC. "Bila je uplašena. Pitala me koliko je daleko moja kuća. Osjećala sam se paralizirano i bespomoćno."

Tri sata nakon što je poziv započeo, hitna pomoć je konačno poslana da spasi Hind. U međuvremenu je tim Crvenog polumjeseca došao do Hindine majke, Wissam, i uključio njenu telefonsku liniju u poziv. Još je više plakala kad je čula mamin glas, prisjeća se Rana.

"Molila me da ne spustim slušalicu", kaže Wissam za BBC. "Pitala sam je gdje je povrijeđena, zatim sam joj odvratila pažnju čitajući s njom Kur'an i zajedno smo klanjali namaz. Ponavljala je svaku riječ koju sam izgovarala."

Bio je mrak kada je ekipa hitne pomoći - Yousef i Ahmad - obavijestila operatere da se približavaju lokaciji i da će izraelske snage provjeriti jesu li ušli. Bilo je to posljednje što su operateri čuli od svojih kolega - ili od Hind. Veza s oba bolničara i šestogodišnjom djevojčicom koju su došli spasiti prekinuta je zauvijek. Hindin djed, Bahaa Hamada, rekao je za BBC da je veza djevojčice s njenom majkom trajala nekoliko trenutaka duže, te da je posljednje što je Wissam čula bio zvuk otvaranja vrata automobila, a Hind joj je rekao da može vidjeti kola hitne pomoći u daljini.

"Svake sekunde moje srce gori", kaže Wissam za BBC. "Svaki put kad čujem zvuk vozila hitne pomoći, pomislim da je to 'možda ona'. Svaki zvuk, svaki pucanj, svaki projektil koji pada, svaka bomba - pitam se ide li prema mojoj kćeri, je li pogođena."

Niti timovi Crvenog polumjeseca u Gazi, niti Hindina porodica, nisu uspjeli doći do lokacije, koja se još uvijek nalazi unutar aktivne borbene zone pod kontrolom izraelske vojske. "Teško je noću", priča operaterka Rana, "kada se probudim i čujem njen glas u uhu kako govori 'dođi po mene'". Upitana za pojedinosti o svojim operacijama na tom području tog dana, te o nestanku Hind i kolima hitne pomoći poslanim po nju izraelska vojska je odgovorila da provjeravaju informacije. Ponovno su upitani 24 sata kasnije i rekli su da još provjeravaju.

"Gdje je Međunarodni sud pravde? Zašto predsjednici sjede u svojim stolicama?" pita se Hindina majka. Sedam dana nakon nestanka kćeri, Wissam sjedi i čeka u bolnici Ahli, dan za danom, ispunjavajući odsutnost čvrstom nadom da će Hind biti vraćena živa.

"Donijela sam joj stvari i čekam je ovdje", rekla je. "Čekam svoju kćer svakog trenutka, svake sekunde. Iz dubine slomljenog majčinskog srca molim da se ova priča ne zaboravi."

federalna.ba/BBC