Hoće li školska djeca biti najveće žrtve pandemije koronavirusa?
Osnovci i srednjoškolci su i u ovu školsku godinu ušli s velikom dozom neizvjesnosti. Iako su, za sada, u školskim klupama, nije sigurno da će tamo i ostati s obzirom na to da se epidemiološka slika pogoršava iz dana u dan. Online sistem bi ponovo mogao biti opcija, što je, za mnoge, veliki udarac na obrazovni proces.
Marijana Klapić je majka dvoje djece. Protekle dvije godine se, zajedno s njima, prilagođavala novim životnim tokovima koje je diktirala pandemija koronavirusa. Jedna od težih stvari za njenu porodicu bio je prelazak na online nastavu. Posljedice tog procesa su, kaže nam, itekako primijetne, a direktan kontakt djece s nastavnicima je neophodan:
„Škola je, definitivno, nešto što je njima potrebno. Moraju imati vrijeme kad se ide na nastavu, aktivnosti. Oni, jednostavno, trebaju to kao djeca da bi njihovo odrastanje bilo što bezbolnije i kvalitetnije.“
Poseban teret pandemije koronavirusa osjetila su djeca s teškoćama u razvoju. Online nastava ih samo može unazaditi, smatraju stručnjaci, jer je za njihov napredak bitan kontinuitet u radu za koji su potrebni nastavnici.
„Kod nas u specijalnim ustanovama pokazalo se da učenici jako teško prelaze na online sistem zbog svojih specifičnosti i mogućnosti, tako da je ovaj redovan nastavno-obrazovni proces jedini efikasan proces“, kaže Damir Muratović, pedagog u Zavodu za djecu s teškoćama u razvoju Tuzla.
Društvo pedagoga i psihologa s područja Tuzlanskog kantona je provelo i istraživanje o mogućnostima, prednostima i posljedicama online nastave. Kažu da su rezultati zabrinjavajući.
„Ispitivali smo i umjerene negativne emocionalne doživljaje. Učenici su imali i određenu dozu tuge i frustracije, gubitka koncentracije, mentalnog umora“, naglašava Adina Arapčić, predsjednica Društva pedagoga i psihologa TK-a.
Bitno je spomenuti i da su mnogi osnovci i srednjoškolci zbog pandemije koronavirusa propustili važne školske momente poput maturalnih večeri, izleta i ekskurzija koji su itekako bitni u procesu odrastanja. Posljedice izgubljenog osjećamo već sad, a zasigurno ćemo ih više osjetiti u godinama koje dolaze.
federalna.ba/Azra Delmanović