Hoće li otkriće Čovjeka zmaja upotpuniti naše porodično stablo

Prije 85 godina jedan radnik je otkrio fosil lobanje i sakrio ga u bunar. Sada naučnici smatraju da će im ova fosilizirana lobanja stara najmanje 140.000 godina pomoći da upotpune ljudsko porodično stablo i otkriju kako je nastala naša vrsta.

Istraživači su objavili da fosilizirana lobanja stara najmanje 140.000 godina otkriva novu vrstu drevnog čovjeka što bi potencijalno moglo da promijeni poglede naučnika na to kako je – čak i gdje je – evoluirala naša vrsta, Homo sapiens.

Lobanja je pripadala odraslom muškarcu koji je imao mozak velike zapremine, masivan greben obrva, duboko postavljene oči i debeo zaobljen nos. Lobanja je ležala skrivena u napuštenom bunaru u Kini punih 85 godina gdje ju je ostavio radnik koji ju je otkrio na gradilištu.

Istraživači su novu vrstu nazvali Homo longi i dali joj nadimak Čovjek zmaj po području oko rijeke Zmaj na sjeveroistoku Kine gdje je i otkrivena.

Istraživački tim smatra da je homo longi, a ne neandertalci, izumrla ljudska vrsta koja je uglavnom usko povezana sa našom. Ako se to potvrdi, to bi promijenilo način na koji naučnici objašnjavaju porijeklo Homo sapiensa, koji je godinama izgrađivan na osnovu fosilnih otkrića i analize drevne DNK.

Otkriće o kome svaki naučnik mašta

Ali jedan broj stručnjaka osporio je ovaj zaključak objavljen u tri rada koja su pružila prvi detaljan pogled ovog fosila. Ipak, mnogi i dalje vjeruju da bi ovaj nalaz mogao da pomogne naučnicima da rekonstruišu ljudsko porodično stablo i kako je nastala naša vrsta, Homo sapiensa.

Svi stručnjaci koji su pregledali podatke objavljene u pomenute tri studije, smatraju da je ovo veličanstven fosil.

„To je prelijepa stvar“, navodi John Hawks, paleoantropolog sa Univerziteta Wisconsin-Madison. „Veoma se rijetko nalaze ovakvi fosili, sa licem u tako dobrom stanju. Svako od nas mašta o tome da pronađe ovakvu stvar“.

Skriveno blago

Davne 1933. godine radnik koji je radio na gradilištu mosta u gradu Harbin otkrio je neobičnu lobanju. Vjerovatno je čovjek – čije ime porodica nije htjela da otkrije – prepoznao da je pronašao nešto dragocjeno. Samo četiri godine ranije, istraživači su u blizini Pekinga pronašli drugu lobanju, nazvanu Pekinški čovjek, koja je možda bila putokaz kako su narodi Azije povezani sa svojim evolucionim pretečama.

Radnik je lobanju, umjesto da je preda japanskim vlastima koji su u to vrijeme okupirali sjeveroistočnu Kinu, odlučio da je sakrije. Decenijama nikome nije spominjao skrivenu lobanju. U izvještaju o pronalasku fosila, autori pretpostavljaju da se pronalazač stidio što je radio za japanske okupatore.

Neposredno prije nego što će preminuti, 2018. godine, radnik je porodici otkrio gdje je sakrio fosil. Oni su ga pronašli u bunaru i poklonili Geološkom muzeju Hebei, gdje su naučnici odmah mogli da vide koliko je dobro očuvan.

Kojoj vrsti je pripadao

Istraživači tvrde da je lobanja pripadala Homo longiju, prilično visokoj odrasloj osobi. Tvrde da je imao ravne obraze i široka usta. Sa lobanje nedostaje donja vilica, ali istraživači na osnovu gornje vilice Čovjeka zmaja i drugih fosiliziranih ljudskih lobanja zaključuju da nije imao izraženu bradu. Kažu i da mu je mozak bio oko sedam odsto veći od mozga današnjih ljudi.

Istraživači tvrde da anatomske karakteristike Čovjeka zmaja nisu pronađene ni u jednoj prethodno imenovanoj vrsti hominina, lozi dvonožnih majmuna koji su se razvili od drugih afričkih majmuna i kasnije postali vrsta sa većom zapreminom mozga koje su se razvijale širom planete.

„Dovoljno je prepoznatljiv po tome što je druga vrsta“, kaže Chris Stringer, paleoantropolog iz Prirodnjačkog muzeja u Londonu i koautor dva od tri rada o Čovjeku zmaju.

Naučnici su analizirali hemijski sastav fosila i utvrdili da je star najmanje 146.000 godina, ali ne stariji od 309.000 godina.

Komplikovano evoluciono porodično stablo

Danas je planeta dom samo jednoj vrsti hominina – Homo sapiensa. Ali Čovjek zmaj je živio u vrijeme kada su koegzistirale brojne drastično različite vrste hominina, uključujući homo erektusa – uspravnog čovjeka sa mozgom koji je bio dvije trećine u odnosu na naš – kao i sićušni hominini uključujući homo nalede u Južnoj Africi, homo floresiensis u Indoneziji i homo luzonensis na Filipinima.

Iz tog perioda potiču i najstariji fosili Homo sapiensa. Neandertalci – koji su takođe imali dovoljno veliki mozak i umjeli da izrađuju alate – kretali su se od Evrope do Centralne Azije tokom perioda kada je možda živio i Čovjek zmaj.

Denisovci unose pometnju

Posljednjih godina, analize fosilizirane DNK također su otkrile još jednu ljudsku liniju u ovom periodu, Denisovce. DNK je uglavnom potekao iz izolovanih zuba, dijelova kostiju, čak i zemlje. Međutim, ti ostaci nisu dovoljni da nam pokažu kako su izgledali Denisovci.

Fosil koji najviše obećava, a koji je do sada otkriven i koji bi mogao da rekonstruiše Denisovce potiče iz pećine na Tibetu: masivna vilica sa dva kutnjaka, čija je starost datirana na najmanje 160.000 godina. Godine 2019. naučnici su izolovali proteine iz vilice koji upućuju na zaključak da pripadaju Denisovcu, a ne modernom čovjeku ili neandertalcu.

Ovaj molekularni dokaz – u kombinaciji sa fosilnim ostacima – navodi na zaključak da su zajednički preci Homo sapiensa, neandertalca i Denisovca živjeli prije 600.000 godina.

Naša loza se sama odvojila, a onda su se prije 400.000 godina razišli neandertalci i Denisovci. Drugim riječima, neandertalci i Denisovci bili su nam najbliži izumrli rođaci. Oni su se čak i međusobno miješali sa precima modernih ljudi, i mi danas nosimo dijelove njihove DNK.

Sve više nedoumica

Ali mnoge zagonetke još uvijek ostaju neriješene iz ove faze ljudske istorije – posebno u istočnoj Aziji. Tokom posljednjih nekoliko decenija, paleoantropolozi su pronašli brojne fosile, mnoge nepotpune ili oštećene, koji imaju neke osobine zbog kojih izgledaju poput naše vrste i druge odlike koje sugerišu da pripadaju negdje drugdje na porodičnom stablu hominina.

Katarina Harvati, paleoantropolog sa Univerziteta u Tibingenu u Njemačkoj, koja nije bila uključena u novu studiju, smatra da bi lobanja Čovjeka zmaja mogla „da pomogne u razjašnjavanju nekih zabuna“.

Da bi utvrdili kako se homo longi uklapa u ljudsko porodično stablo, naučnici su uporedili njegovu anatomiju sa 54 fosila hominina. Istraživači su otkrili da pripada lozi kojoj pripada i vilica otkrivena na Tibetu, a koja je identifikovana kao Denisovac.

Lobanja je bila još sličnija dijelu lobanje otkrivenom 1978. godine u kineskom okrugu Dali, koji datira unazad 200.000 godina. Neki istraživači su smatrali da je fosil Dali porijeklom homo sapiens, dok su drugi smatrali da pripada starijoj lozi. Drugi su čak fosil nazivali novom vrstom, homo daliensis.

Da li nam je Čovjek zmaj najbliži rođak

Autori novih studija tvrde da Čovjek zmaj, tibetanska vilica i Dali lobanja pripadaju jednoj lozi – onoj koja je najbliža grani naše vrste. Iako je homo longi imao prepoznatljive osobine, s nama je dijelio i osobine, kao što je ravno lice zavučeno ispod čela, umjesto da viri, kao što je to bio slučaj sa neandertalcima.

„U nauci je široko prihvaćen stav da neandertalci pripadaju izumrloj lozi koja je najbliži srodnik naše vrste. Međutim, naše otkriće upućuje na to da je nova loza koju smo identifikovali i koja uključuje i homo longija stvarna sestrinska grupa homo sapiensu“, navodi Xiun Ni, koautor studija i paleoantropolog pri Kineskoj akademiji nauka.

Da li je Čovjek zmaj u stvari Denisovac

Ovi zaključci raspramsali su raspravu među paleoantropolozima – uključujući autore novih radova.

Na prvom mjestu raspravlja se o nazivu vrsta, jer naučnici insistiraju da se poštuju stroga pravila u tom pogledu.

Drugi naučnici pak, smatraju da sličnost između vilice pronađene na Tibetu, sa proteinima sličnim Denisovcu, i lobanja iz Harbina ukazuju na stvarni identitet Čovjeka zmaja.

„Kada sam prvi put vidio sliku fosila, mislio sam, sada konačno znamo kako su izgledali Denisovci“, rekao je Philip Ganz, paleoantropolog sa Instituta „Max Plank“ za evolucionu antropologiju u Leipzigu.

Karen Bob, paleoantropolog sa Univerziteta Midwestern u Arizoni, se slaže sa ovim stavom: „Harbin više liči na Denisovca“.

Ali ni tu nije kraj

Čak i ako je Čovjek zmaj u stvari Denisovac, ostaje još mnogo zagonetki za odgonetanje. DNK Denisovaca jasno pokazuje da su njihovi najbliži rođaci bili neandertalci. Nova studija, koja se umjesto toga temelji na fosilnoj anatomiji, umjesto toga pokazuje da su Homo longi i Homo sapiens bliže povezani jedni s drugima nego sa neandertalcima.

„Mislim da su genetski podaci u ovom slučaju pouzdaniji od morfoloških podataka“, tvrdi Bence Viola, paleoantropolog sa Univerziteta u Torontu, koji nije bio uključen u novu studiju.

„Očigledno je da se nešto ne podudara“, priznao je dr Stringer. „Važno je prepoznavanje treće ljudske loze u istočnoj Aziji, sa svojom prepoznatljivom kombinacijom karakteristika“.

Jedan od načina da se riješi misterija Čovjeka zmaja bio bi dobijanje DNK iz njegove izuzetno sačuvane lobanje. Dr Stringer kaže da je spreman za još iznenađenja.

„Biće to veoma komplikovan zaplet“.

federalna.ba/The New York Times