Hljeb i mlijeko više nisu proizvodi koje možete kupiti ‘za sitniš’
Kada cijene goriva porastu, obično nije samo rezervoar taj koji se puni skuplje. Poskupe i transport, proizvodnja, pa i obična šoljica kafe. Sa trenutnim najavama povećanja cijene električne energije u RS-u, dodatno će porasti troškovi proizvodnje, a efekti ovih povećanja neizbježno će zahvatiti cijene hrane, komunalija i osnovnih životnih potrepština. Dok vlasti ne nude konkretna rješenja za zaštitu domaće proizvodnje i amortizaciju inflacije, građani sve teže sastavljaju kraj s krajem.
Prema podacima Saveza sindikata RS, minimalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu već premašuje 2.500 KM, dok prosječna plata dostiže tek polovinu tog iznosa. Lančani efekti novih povećanja cijena već se naslućuju, a na pomolu je još skuplja osnovna potrošačka korpa. Sve više porodica u BiH jedva sastavlja kraj s krajem, dok privrednici i ekonomski stručnjaci upozoravaju na težak period koji tek dolazi.
Kako ističe ekonomski analitičar Milenko Stanić vidljive su restrikcije u porodičnim budžetima i povećano je zaduženje građana - i to pitanje se ne rješava ovim mjerama koje su predlagale resorna entitetska ministarstva: “Efekat tih mjera nije bio nikakav jer su snižavane cijene onih proizvoda koji su inače trebali da budu na akcijama u trgovnama. Riječ je o proizvodima koji su manje traženi ili su na kraju roka korištenja, tako da efekta nije bilo”.
Za prosječnu porodicu u BiH računi su već sada noćna mora. Hljeb i mlijeko više nisu proizvodi koje možete kupiti ‘za sitniš’, a meso i voće za mnoge su već postali luksuz. Pitanje je koliko još tereta mogu podnijeti kućni budžeti.
Problem leži i u nedostatku strategije za zaštitu domaće proizvodnje. Dok BiH uvozi ogromne količine hrane, lokalni proizvođači jedva opstaju na tržištu. Robne rezerve, koje bi mogle stabilizovati cijene osnovnih namirnica u kriznim situacijama, praktično ne postoje. Tako građani ostaju prepušteni na milost i nemilost tržišta, dok vlasti, čini se, posmatraju sa strane.
Ekonomski analitičar Aleksa Milojević navodi kako je inflacija najbolji pokazatelj bolesti privrede: “To znači nedostatak robe, a višak novca - i cijene rastu”.
“Budžet se puni, a narod osiromašava. Pogledajte samo koliko se smanjila kupovna moć, a nema govora o tome da je povećana proizvodnja ili potrošnja, nego je došlo do poskupljenja i tako mi u BiH imamo proizvode koji su skuplji nego u zemljama gdje je daleko veći životni standard”, napominje Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja potrošača Zvono iz Bijeljine.
Milojević dodaje kako se zna da je mlijeko ovdje skuplje nego u Sloveniji: “Mnogi proizvodi ovdje skuplji su nego u Njemačkoj ili Austriji iako je tamo standard mnogo veći. I bićemo žrtve mnogo veće inflacije nego što je ova na Zapadu, upravo zato jer nemamo svoju proizvodnju”.
Dok cijene rastu, a životni standard pada, BiH se sve više pretvara u zemlju paradoksa, a preživljavanje postaje jedini siguran kurs. Inflacija se širi poput virusa, a građani postaju kolateralna šteta neodgovorne politike.
federalna.ba