Haški sud u srijedu izriče presudu Stanišiću i Simatoviću
Haški sud izreći će u srijedu, 30. juna, poslije ponovljenog suđenja, prvostepenu presudu bivšim čelnicima Službe državne bezbednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću Frenkiju, optuženim za zločine nad nesrbima tokom ratova u Hrvatskoj i BiH. Po nalogu suda, Stanišić i Simatović, koji su bili privremenoj slobodi u Srbiji, vraćeni su 24. juna u sudski pritvor u Scheveningen, potvrdila je danas Beti predstavnica suda Helena Eggleston.
U završnoj riječi, aprila ove godine, tužioci su u zatražili da sud Stanišića (71), bivšeg načelnika SDB Srbije, i Simatovića (71), glavnog Službinog operativca, osudi na kaznu doživotnog zatvora zbog progona, ubistava, deportacija i prisilnog premiještanja Hrvata i Muslimana, 1991-95.
Ta krivična djela u optužnici su kvalifikovana kao zločini protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Branioci su zatražili da Stanišić i Simatović budu oslobođeni zato što njihova krivica nije dokazana.
Po optužnici, Stanišić i Simatović bili su protagonisti udruženog zločinačkog poduhvata, na čelu sa predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, čiji je cilj bilo uspostavljanje srpske dominacije na dijelovima Hrvatske i BiH nasilnim i trajnim uklanjanjem nesrpskog stanovništva.
Kako su tvrdili tužioci, "smrtonosan doprinos" tom poduhvatu Stanišić i Simatović dali su preko "specijalnih jedinica" SDB Srbije koje su počinile zločine u Hrvatskoj i BiH - Crvenih beretki, Srpske dobrovovljačke garde (SDG) Željka Ražnatovića Arkana i Škorpiona.
Odbrana je pobijala da su te formacije bile u sastavu SDB Srbije i pod komandom Stanišića i Simatovića, prikazujući ih kao odmetnike ili jedinice Republike Srpske Krajine ili Republike Srpske.
Po braniocima, pripadnici SDB Srbije u Hrvatskoj i BiH legitimno su prikupljali obavještajne podatke ili su zakonito štitili tamošnje Srbe i sprečavali prelivanje rata u Srbiju.
Ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću posljednji je proces pred haškim sudom u kojem se utvrđuje da li su zvaničnici Srbije bili odgovorni za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH.
Pred Haškim tribunalom i njegovim nasljednikom, sudskim Mehanizmom, do sada nijedan funkcioner Srbije nije proglašen krivim za ta zlodjela.
Presudu Stanišiću i Simatoviću izreći će vijeće predsjedavajućeg Burton Halla sa Bahama u kojem su još sudije Joseph Masanche iz Tanzanije i Seon Ki Park iz Južne Koreje.
Ponovljeni proces je počeo 13. juna 2017. Prvooptuženi Stanišić nije prisustvovao suđenju jer ga je raspravno vijeće, odmah poslije uvodnih riječi, pustilo na liječenje u Srbiji, pošto je utvrđeno da on pati od hronične bolesti organa za varenje i depresije.
Tužioci su pred sud izveli 51 svjedoka, a dokazni postupak okončali su u februaru 2019. Odbrane Stanišića i Simatovića su od juna 2019. do decembra 2020. saslušale 29 svjedoka.
Postupak protiv Stanišića i Simatovića, uključujući prvo i ponovljeno suđenje, traje već 18 godina.
Proces neće biti okončan ni kada bude 30. juna bude izrečena presuda, zato što i optužba i odbrana imaju pravo da se žale.
To je najduži postupak u historiji suda u Hagu.
Stanišića i Simatovića uhapsile su vlasti Srbije tokom operacije Sablja poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, 12. marta 2003. godine. Stanišić je prebačen u Hag 11. juna, a Simatović 30. maja te godine. Od tada ih je sud više puta puštao na privremenu slobodu u dugim vremenskim periodima.
U prvom pojavljivanju pred sudijom, obojica su izjavila da nisu krivi.
Prvo suđenje je počelo, poslije jednog neuspješnog pokušaja, u junu 2009. U maju 2013, Haški tribunal je prvostepenom presudom Stanišića i Simatovića oslobodio krivice.
Tužioci su uložili žalbu, a apelaciono vijeće Tribunala je u decembru 2015. poništilo prvostepenu presudu i naložilo novo suđenje.
Po toj odluci, prvostepeno vijeće je pogrešilo u primjeni prava i tumačenju činjenica propuštajući da "razumno obrazloži" nalaz da Stanišić i Simatović nisu bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Apelaciono vijeće kao propust navelo i to što u prvostepenoj presudi nije bilo razmotreno da li su Stanišić i Simatović dijelili zločinačku namjeru drugih učesnika u tom poduhvatu.
Prvostepeno vijeće je 2013, većinom glasova, utvrdilo da nije dokazano van razumne sumnje da su Stanišić i Simatović imali namjeru da sprovode zajednički zločinački cilj, niti da su planirani ili naredili zločine.
Apelaciono vijeće je 2015. usvojilo i žalbu Tužilaštva na nalaz prvostepene presude da Stanišić i Simatović nisu pomagali i podržavali zločine počinjene nad nesrbima u Hrvatskoj i BiH zato što njihova pomoć, uključujući i slanje Crvenih beretki na ratišta, nije bila "direktno usmjerena" na počinjenje zločina.
Po žalbenoj presudi, prvostepeno vijeće je standard "direktne usmjerenosti" pogrešno primijenilo, suprotno dugogodišnjoj sudskoj praksi i međunarodnom običajnom pravu po kojem za zločine može biti odgovoran svako ko pruža pomoć počiniocu, ako ima saznanja da bi ta pomoć mogla biti iskorištena za činjenje zločina.
Premda je optužene oslobodilo krivice, prvostepeno vijeće je 2013. utvrdilo da su Stanišić i Simatović opremali, obučavali, finansirali, kontrolisali i na ratišta u Hrvatskoj i BiH slali Crvene beretke koje su, s drugim jedinicama, "počinile zločine deportacije i prisilnog premještanja na brojnim lokacijama u Hrvatskoj i BiH".
Po prvostepenoj presudi, Crvene beretke, Škorpioni i Arkanovci "počinili su veliki broj ubistava Hrvata, Muslimana i drugih nesrba u Hrvatskoj i BiH".
Stanišić i Simatović, po toj presudi, Crvenim beretkama nisu, međutim, "upravljali" u tim operacijama, iako su njihovo učešće "organizovali".
Prvostepeno vijeće je zaključilo da je postojala "razumna mogućnost" da su, upućujući Crvene beretke van Srbije, Stanišić i Simatović imali "ograničenu namjeru...uspostavljanja i održavanja srpske kontrole nad velikim dijelovima Hrvatske i BiH".
federalna.ba/Beta