Hajrudin Somun za FR: Velikog rata neće biti

Razvoj situacije na rusko-ukrajinskoj granici, upad ruskih trupa na teritoriju Ukrajine i priznanje dvije separatističke oblasti izaziva ne samo reakcije u našoj regiji i širom svijeta, već i strahovanja u kojem pravcu će se situacija razvijati dalje. Bojazan da će predstavljati presedan za druge separatističke težnje. O svemu ovome, za Radio Federacije govori diplomata i vanjskopolitički analitičar Hajrudin Somun, u razgovoru s Mirandom Fejzagić.

Uprkos prijetnjama sankcijama, nagovještaju samita o Ukrajini i susreta Bajden-Putin, Rusija je priznala samoproglašene republike Donjeck i Luganjsk i potom upala na te teritorije. Prethodno je masovno evakuisano rusko stanovništvo u tim regijama i država je izdala hiljade pasoša ukrajinskim Rusima. Kako komentirate posljednja dešavanja, da li je ipak na pomolu veliki rat?

Ja mislim da nije na pomolu veliki rat, jer nikome do tog rata nije stalo. Kad kažem nikome, mislim na Rusiju i Sjedinjene Američke Države odnosno NATO pakt. Ovo je Evropa i takav jedan rat, otvoreni, morao bi se proširiti i izazvati uključenje NATO pakta, vjerovatno vojnim snagama, a onda se i prošititi na ostatak Evrope. To, u svakom slučaju, prema ovim izjavama koje slušam od ponoći do sada, ne bih rekao. Svi se uzdržavaju na neki način. Čak i Sjedinjene Američke Države i Bajden. On je rekao da će dati nalog da se prošire sankcije protiv Rusije, ali da bi one bile još žešće ako se Putin usudi da naredi da trupe idu i prema Kijevu. Također, u Rusiji Putin, bez obzira na njegov emotivni jučerašnji govor, još uviojek se održava na granici dvije provincije istočne Ukrajine, koje su i bez toga otcijepljene od Ukrajine već osam godina i vjerovatno ih Ukrajina nikada više neće ni dobiti.

Kako komentirate taj njegov motiv? Da li on namjerava anektirati Luganjsk i Donjeck ili samo priznati nezavisnost?

Taj Donbas nije okrenut prema Evropi. Okrenut je samo jednim dijelom tamo dolje prema Crnom moru, prema Turskoj, tako da on nije toliko za NATO zanimljiv. Vjerovatno će NATO i Amerikanci prihvatiti da ostane nezavisnost tog regiona, Donbasa, kao što je već prihvaćena nezavisnost Donje Osetije i Abhazije u Gruziji. Donbasu, kao i Abhaziji i Južnoj Osetiji biće dovoljno da imaju zaštitu ruskih trupa, pare, da imaju sigurnost i mogu fino da razvijaju unutrašnji koruptivni sistem, kakav već postoji u tim provincijama.

A Hoće li priznanje Donbasa značiti presedan za neke druge separatističke snage, recimo na Balkanu, pa i u Evropi?

Ja sam htio da izbjegnem Balkan, međutim...takvo jedno priznanje će ohrabriti na Balkanu što se tiče Kosova i Bosnu i Hercegovinu što se tiče Republike Srpske, odnosno one snage koje žele da steknu ograničenu nezavisnost, a to su na Kosovu one zajednice srpskih opština, a u Bosni i Hercegovini entitet Republika Srpska.

Bh političari su, očekivano, podijeljeni u pogledu ukrajinske krize. Dok članovi Predsjedništva iz Federacije BiH oštro osuđuju taj ruski upad na teritoriju Ukrajine, međutim, član iz Republike Srpske vrlo oprezno priželjkuje mirno, diplomatsko rješenje. Ipak, u zraku lebdi poveznica koju se niko ne usuđuje glasno iznijeti, između ukrajinskog i bosanskog pitanja separatizma. Je li to u ovom trenutku uopšte opravdano, povlačiti tu paralelu?

Vrlo je opravdano, zbog toga što je u Bosni i Hercegovini u toku jedan takav proces kakav je nekada postojao u istočnoj Ukrajini, znate, prije četrnaest godina, pa prije osam godina, jedan takav proces postoji. Postoje i tamo dva parlamenta, dvije vlade, institucije, školstvo na ruskom jeziku, obrazovanje djece u jednom proruskom duhu. Ono što u nas već 25 godina traje. Također, na sjeveru Kosova, u onim srpskim naseljenim opštinama, isto tako se njeguje taj prosrbijanski duh. Oni ne mogu riješiti ni kosovski problem dok se ne riješi status te tri opštine.