Godina pandemije promijenila je mnoge životne navike
Od prvog slučaja zaraze u Bosni i Hercegovini brojke novozaraženih su svakodnevno rasle, a onda smo kroz nekoliko dana zabilježili i prvi smrtni slučaj. Sve to, zajedno sa mjerama Kriznog štaba, dovelo je do promjena životnih navika.
Kada je potvrđen prvi slučaj zaraze u BiH nismo imali nikakvu ideju šta nas je snašlo i koliko će trajati. Nadležni su donosili mjere za kraći period, očekujući da se virus neće zadržati. Pa su svi stariji od 65 godina bili zatvoreni dva mjeseca u svome domu, jer je Krizni štab zabranio kretanje.
Penzionerka Jasmina Cvjetić, kaže, snalazila se kako je mogla:
“Bogami teško, pošto sama živim stavljala sam šešir na glavu da se ne vidi da sam prosijeda i brzo u kupovinu. Šta ću, niko mi nije bio na raspolaganju.”
Građani su trčali u markete da bi se obezbijedili hranom na vrijeme. Tada su police u marketima bile skoro prazne. Međutim, godina iza nas naučila nas je da živimo novim neuobičajenim načinom života, iako i dalje čeznemo za dobrim starim navikama.
Evo šta su nam građani rekli na pitanje šta im je najteže palo:
“Meni je najteže bilo što kaže da se ne družim sa ljudima, da ne putujem.”
“Socijalizacija najviše, druženje, to najviše nedostaje.”
“Meni je najteže to što narod mora zatvoriti svoje obrte, što ostaju ljudi bez posla, porodice bez primanja.”
"Nisam izlazila na žurke tako da mi je to sve više-manje isto, samo malo kontakti s ljudima su promijenjeni, zahladila sam malo taj dio.”
A najmlađi su bili primorani iz školskih klupa preći na online nastavu. “Nedostaje mi druženje s drugarima i nedostaje mi škola, da idem uživo, pošto je puno lakše da učim uživo nego online”, priča Hena Omerović, učenica četvrtog razreda OŠ Pofalići.
“Ono što je nama stvaralo problem jeste što su se pojavili problemi kod djece u slanju materijala kao povratna informacija nama koliko su to oni naučili, i šta su oni to naučili, a onda se tu pojavio i problem ocjenjivanja. Dobrih rezultata ne možemo reći da ima, dobro je to što smo kombinovano dozvolili da idu mala djeca, iako ni to nije dobro. Ja sam učiteljica prvog razreda i učenici će završiti ako se ovako nastavi prvi razred i oni se faktički neće znati”, ističe Zineta Vejzović, učiteljica OŠ Pofalići.
Navikli smo i da lice krijemo ispod maske više sati dnevno. Klasičnu kupovinu također smo zamijenili online narudžbama, a ručak u restoranu kućnom dostavom. A političari ni ovaj put nisu uradili svoj posao. Za razliku od zdravstvenih radnika koji su ostali na prvoj liniji odbrane od pandemije.
federalna.ba