Godišnjica genocida u Ruandi: 100 dana pokolja
U samo 100 dana 1994. godine etnički Hutu ekstremisti su u Ruandi zaklali oko 800.000 ljudi. Na meti su bili pripadnici manjinske zajednice Tutsi, kao i njihovi politički protivnici, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.
Kako je započeo genocid?
Oko 85% Ruanđana su Hutui, ali Tutsi manjina već dugo dominira zemljom. Godine 1959. Hutui su zbacili Tutsi monarhiju i desetine hiljada Tutsija pobjeglo je u susjedne zemlje, uključujući Ugandu.
Grupa prognanika Tutsija formirala je pobunjeničku grupu, Ruandski Patriotski front (RPF), koji je izvršio invaziju na Ruandu 1990. godine i borbe su se nastavile sve do dogovora o mirovnom sporazumu 1993. godine.
U noći 6. aprila 1994. godine oboren je avion u kojem su se nalazili tadašnji predsjednik Juvenal Habyarimana i njegov kolega Cyprien Ntaryamira iz Burundija – oba Hutua, pri čemu su svi u avionu poginuli.
Hutu ekstremisti okrivili su RPF i odmah započeli dobro organiziranu kampanju pokolja. RPF je rekao da su avion oborili Hutui kako bi pružili izgovor za genocid.
Foto: ALEX MAJOLI / MAGNUM PHOTOS
Kako je izvršen genocid?
Genocid je izvršen dobrom organizacijom. Spiskovi protivnika vlasti podijeljeni su vojsci, koji su protivnike i ubijali, zajedno sa njihovim porodicama.
Foto: GILLES PERESS / MAGNUM PHOTOS
Zašto je bilo tako opasno?
Ruanda je oduvek bila strogo kontrolisano društvo, organizovano poput piramide od svakog okruga do vrha vlasti. Tadašnja vladajuća stranka, Nacionalni revolucionarni pokret za razvoj (MRND), imala je omladinsko krilo zvano Interahamwe, koje je pretvoreno u vojsku za izvršenje pokolja.
Oružje i popisi za ubistvo podijeljeni su lokalnim grupama, koje su tačno znale gdje da pronađu svoje mete.
Ekstremisti Hutua osnovali su radio stanicu, RTLM i novine koje su širile propagandu mržnje, pozivajući ljude da "ubiju žohare" što znači da ubiju Tutsije. Na radiju su čitana imena istaknutih ljudi koji će biti ubijeni.
Čak su i svećenici i časne sestre osuđeni za ubijanje ljudi, uključujući i neke koji su potražili sklonište u crkvama.
Do kraja 100-dnevnog ubijanja ubijeno je oko 800.000 Tutsija i umjerenih Hutua.
Da li je iko pokušao zaustaviti genocid?
UN i Belgija su imale snage u Ruandi, ali misija UN-a nije dobila mandat da zaustavi ubijanje.
Godinu dana nakon što su američke trupe ubijene u Somaliji, SAD su bile odlučne da se ne miješaju u još jedan afrički sukob. Belgijanci i većina mirovnih snaga UN-a povukli su se nakon što je ubijeno 10 belgijskih vojnika.
Francuzi, koji su bili saveznici Hutu vlade, poslali su specijalne snage da evakuišu svoje građane i kasnije uspostavili navodno sigurnu zonu, ali su optuženi da nisu učinili dovoljno da zaustave pokolje u tom području.
Paul Kagame, sadašnji predsjednik Ruande, optužio je Francusku da podržava one koji su izvršili masakre - optužbu koju je Pariz negirao.
Foto: GILLES PERESS / MAGNUM PHOTOS
Foto: AFP
Kako je završen genocid?
Dobro organizovani RPF, podržan od vojske Ugande, postepeno je zauzeo sve više teritorije, sve do 4. jula 1994. godine, kada su njene snage umarširale u glavni grad Kigali.
Foto: AFP
Oko dva miliona Hutua i civila i nekih od onih koji su bili uključeni u genocid je pobjeglo preko granice u Demokratsku Republiku Kongo, u to vrijeme zvanu Zair, strahujući od osvetničkih napada. Drugi su otišli u susjednu Tanzaniju i Burundi.
Grupe za ljudska prava kažu da su borci RPF-a ubili hiljade Hutu civila dok su preuzeli vlast - i više nakon što su otišli u DR Kongo da progone Interahamwe. RPF to poriče.
U DR Kongu hiljade su umrle od kolere, dok su humanitarne grupe optužene da su pustili veliki dio svoje pomoći u ruke Hutu milicija.
Foto: GILLES PERESS / MAGNUM PHOTOS
Šta se desilo u DR Kongu?
RPF, koji je sada na vlasti u Ruandi, prihvatio je vojske koje se bore i protiv vojske Hutua i protiv kongoanske vojske, koja je bila povezana s Hutuima.
Pobunjeničke grupe koje podržava Ruanda na kraju su marširale na glavni grad DR Konga, Kinšasu, i zbacile vladu Mobutu Sese Sekoa, postavljajući Laurena Kabilu za predsjednika.
Ali oklijevanje novog predsjednika da se uhvati u koštac s Hutu vojskom dovelo je do novog rata koji je uvukao šest zemalja i doveo do stvaranja brojnih oružanih grupa koje se bore za kontrolu nad ovom zemljom bogatom mineralima.
Foto: ilustracija
Procjenjuje se da je pet miliona ljudi umrlo od posljedica sukoba koji je trajao do 2003. godine, a neke naoružane grupe su do sada bile aktivne u područjima blizu granice s Ruandom.
Foto: AFP
Da li su se odgovorni suočili sa pravdom?
Međunarodni krivični sud osnovan je 2002. godine, mnogo nakon genocida u Ruandi, tako da nije mogao suditi odgovornima.
Umjesto toga, Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo je Međunarodni krivični sud za Ruandu u tanzanijskom gradu Arusha da procesuira vođe.
Optužene su ukupno 93 osobe, a nakon dugih i skupih suđenja, desetine visokih zvaničnika bivšeg režima osuđeno je za genocid - svi Hutui.
Foto: RAYMOND DEPARDON / MAGNUM PHOTOS
Unutar Ruande su stvoreni sudovi u zajednici, poznati kao 'gacaca', kako bi se ubrzalo krivično gonjenje stotina hiljada osumnjičenih za genocid koji čekaju suđenje.
Dopisnici kažu da je do 10.000 ljudi umrlo u zatvoru prije nego što su mogli biti izvedeni pred lice pravde.
Za deceniju do 2012. godine, 12.000 Gacaca sudova sastajalo se jednom sedmično u selima širom zemlje, često na otvorenom, na pijaci ili ispod drveta, sudeći u više od 1,2 miliona slučajeva.
Njihov cilj je bio postizanje istine, pravde i pomirenja među Ruandima jer 'gacaca' znači sjesti i razgovarati o nekom pitanju.
Foto: AFP
Ruanda danas
Predsjednika Kagame je pohvaljen zbog transformacije malene, devastirane zemlje koju je preuzeo kroz politiku koja je podstakla brz ekonomski rast. Također je pokušao da pretvori Ruandu u tehnološko središte i veoma je aktivan na Twitteru.
Ali njegovi kritičari kažu da ne toleriše neslaganje i da je nekoliko protivnika naišlo na neobjašnjivu smrt, kako u zemlji tako i u inostranstvu.
Genocid je očigledno još uvijek izuzetno osjetljivo pitanje u Ruandi i nezakonito je govoriti o etničkoj pripadnosti.
Vlada kaže da se time želi spriječiti govor mržnje i još krvoprolića, ali neki kažu da to sprječava istinsko pomirenje.
Foto: GETTY IMAGES
Optužbe za raspirivanje etničke mržnje podignute su protiv nekih Kagameovih kritičara, što je, kako kažu, način da ih se makne sa strane.
On je osvojio treći mandat na posljednjim izborima 2017. sa 98,63% glasova.
Foto: AFP
federalna.ba/BBC