Gavrilo Princip, Franz Ferdinand i Sofija prošetali ulicama Sarajeva
Povodom obilježavanja 107. godišnjice Sarajevskog atentata Turistička zajednica KS organizovala je performans koji je na svojevrstan način oživio glavne aktere atentata koji je 1914. godine donio velike promjene na svjetskoj političkoj sceni. Tako su danas sarajevskim ulicama, kao i na mjestu atentata, prošetali Franz Ferdinand i njegova supruga Sofija, kao i sam Gavrilo Princip, a poznate likove iz sarajevske i balkanske historije utjelovili su mladi glumci Filip Radovanović, Deni Mešić i Fatima Kazazić Obad.
Kako su istakli organizatori događaja, cilj ovakvog performansa jeste promocija kako kulture tako i bogate historije Bosne i Hercegovine. Događaj poput Sarajevskog atentata iz godine u godinu plijeni pažnju turista te se na ovaj način pokušava dodatno dočarati vrijeme u kojem se atentat dogodio.
Sarajevski atentat tema je predstave “ Mali mi je ovaj grob” u režiji Dine Mustafića.
“Predstavom “ Mali mi je ovaj grob” mi smo prišli cijeloj tematici Prvoga svjetskog rata iz vizure jedne generacije Mladobosanaca koji su željeli i vjerovali da mogu, prije svega, da dosegnu tako željno iščekivanu slobodu, a ta sloboda se, u tadašnjim istorijskim kontekstima, posmatrala kao jedan od vidova borbe – a ti oblici borbe bili su oružani otpori, atentati. Čak je Sarajevskom atentatu prethodilo nekoliko desetina u mnogim drugim gradovima Evrope – tako da mi polazimo od toga da je to priča o jednoj generaciji zanesenjaka, romantičara, idealista, na jedan način utopista koji su ostali vjerni do kraja svojoj ideji. Paralelno s tim, i u tekstu Biljane Srbljanović, postoji i ona mračna strana istorije – ona manipulativna, paradržavna, parapolicijska, obavještajna, koja zloupotrebljava bilo kakvu vrstu uzvišenih i plemenitih ideja, prlja ih i koristi ih za svoje najniže porive. To je ona strana koja vjeruje da istorija uvijek može da bude jedno kontinuirano zlo i nasilje, i ona je ovdje data uz jedan vrlo zanimljiv karakter Apisa, šefa Crne ruke – obavještajne službe Srbije koja je bila involvirana u Sarajevski atentat. Mlada Bosna je bila vrlo zanimljiva pojava na Balkanu početkom 20. vijeka. To su bili mladi ljudi, socijalanarhisti koji su čitali i prevodili svjetsku literaturu, imali emancipatorski kulturni projekat, borili se za status žena u društvenom smislu, imali su velikim dijelom i multietnički karakter. Oni nisu bili ideološki artikulisani, ali, u svakom smislu, to treba posmatrati kao početak određene revolucionarne misli. Oni su čitali Svetozara Markovića, Dimitrija Tucovića, prevodili Walt Whitmana,obrazovali se na Bakunjinu (Mikhail Bakunin). To je bila vrlo zanimljiva intelektualna grupa, intelektualni kružok sarajevskih srednjoškolaca, idealista. Zamislite sada srednjoškolce koji su bili sa takvim revolucionarnim zanosom i vjerom.
Sve do devedesetih godina mi smo o tim ljudima učili, u vrijeme Titove Jugoslavije, kao jednoj revolucionarnoj organizaciji, a onda je devedesetih naglo došlo do preokreta u kojima su etničke zajednice Bošnjaka i Hrvata u Bosni smatrale da je to bio pucanj u civiliziranu Evropu i teroristički akt, dok je srpska nacionalistička strana prisvojila Gavrila Principa kao nacionalnog heroja, mitskog junaka koji je postao borac za Veliku Srbiju. A sam Gavrilo Princip na sudu je rekao da je po nacionalnosti Jugosloven, da se zalaže ne za bilo kakvu državnu tvorevinu nego Republiku Jugoslaviju. Očigledno je da su sudski transkripti, činjenice i dokazi koje je najbolje u svojoj knjizi objasnio Vladimir Dedijer, bez ikakvog ideološkog filtriranja, devedesetih potpuno napušteni i počelo se govoriti o jednoj ili drugoj strani, i taj verbalni rat se sada prenosi na memorijalizaciju u smislu obilježavanja spomenika i spomen-prostora.” - kazao je režiser Dino Mustafić.
Dunja Jelovac