Gabrijela Jurkić-Hrvat nekadašnji najbolji smečer Evropskog prvenstva u odbojci

Plasmanom na Evropsko prvenstvo i na Final four CEV Srebrene lige ženska odbojkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine je definitivno nagovijestila ljepše dane za ovaj sport koji je bio i ostao posebno popularan među pripadnicama ljepšeg spola na našim prostorima.

Najbolji primjer u prošlosti je proslavljena bosanskohercegovačka i ex-jugoslovenska odbojkašica Gabrijela Hrvat-Jurkić čija priča počinje iz njene Breze.

„Potičem iz radničke porodice. Moj pokojni otac bavio se odbojkom, tako da sam vrlo rano zavoljela taj sport, a kako smo stanovali pored igrališta 'Partizan', počela sam jako rano vježbati i igrati odbojku. Pionirsku odbojkašku školu završila sam pod rukovodstvom pokojnog Ivice Turbića. Na taj način sam stekla osnovno znanje odbojke“, prisjeća se Gabrijela Hrvat-Jurkić, kojoj su se još kao mladoj odbojkašici počeli ostvarivati snovi.

„Iako smo igrale bosonoge, ali sa srcem i velikom ljubavlju, mi djevojke iz male siromašne, rudarske Breze bile smo juniorske prvakinje Jugoslavije 1966., a dvije godine kasnije i viceprvakinje Jugoslavije u seniorskoj konkurenciji. To je ujedno i najveći uspjeh brezanskog sporta, a istovremeno i trenera pokojnog Ivice Turbića, rahmetli Faruka Kučukalića i Ize Lukačevića, kao i Osmana Čubre. Na taj način smo našu Brezu učinili poznatom kako u Jugoslaviji, tako i izvan nje. U Brezu su sa strahom dolazile ekipe zagrebačka Mladost, Crvena Zvezda, Rijeka, Partizan i Radnički, jer su znali da smo 'tvrd orah“ .

Gabrijela Hrvat-Jurkić je prvi put pozvana u reprezentaciju bivše Jugoslavije još kao djevojčica sa 15 godina.

„Bila sam učenica osmog razreda osnovne škole kada su me pozvali u reprezentaciju. Osim mene, koja sam bila kapiten reprezentacije, u to vrijeme su igrale brezanke Ružica Brekalo, Anđica Đukanović-Blažević, Vasiljka Samoborac, a nekoliko godina kasnije pridružile su nam se i Sevda Čengić i Vesna Medić“.

Za reprezentaciju bivše Jugoslavije Gabrijela Hrvat-Jurkić  igrala je 65 puta.

„Sve je krenulo od Đerdapa 1965. godine, zatim sam nastupala na evropskom omladinskom šampionatu u Budimpešti 1966., odbojkaškom majskom turniru u Beogradu 1966., kvalifikacionom turniru za olimpijske igre, majskom turniru u Beogradu, međunarodnom turniru u Sofiji 1967., na evropskom prvenstvu u Talinu 1969., gdje sam nosila zastavu Jugoslavije, bila kapiten i najbolji smečer. Nosilac sam i srebrene medalje sa balkanskog prvenstva u Sarajevu 1971. godine“.
Dakle, snovi Gabrijele Hrvat Jurkić su se ispunili.

„Sanjala sam kao djevojčica, da iz malog ruradskog mjesta – naše Breze, proputujem Jugoslaviju i Evropu. U životu jednog mladog čovjeka nema ništa ljepše nego da postane reprezentativac, obuče dres sa državnim grbom i na sportskim terenima bori se za čast i uspjeh države. To je želja stotine hiljada naših djevojaka i mladića. U tome uspijevaju najtalentovaniji i najuporniji, oni koji su sva životna zadovoljstva podredili sportu“.

Za kraj, naša proslavljena odbojkašica kaže:

„Pored svih sportskih uspjeha, koji zauzimaju posebno mjesto u mom srcu i životu, posebno sam ponosna majka, jer je moj sin završio Krojfovu sportsku akademiju i tako nastavio porodičnu tradiciju“.

Bila je ovo priča o legndarnoj Gabrijeli koja je bila pozivana da igra za Crvenu Zvezdu, Radnički i druge eminentne odbojkaške klubove, ali je ostala vjerna svom matičnom klubu, svojoj Brezi. 

federalna.ba/Muhamed Bikić