Fra Šarčević: Zlo se nameće ljepotom i silom, a đavo dolazi s kravatom

Gost posljednjeg ovosedmičnog izdanja Rezimea bio je fra Ivan Šarčević.

Kaže da je razdoblje socijalističkog sustava, ovdje komunizma, kao uopće u svijetu da smo živjeli u određenoj vrsti većeg povjerenja u ljude.

"U vrijeme Hladnog rata trebalo bi očekivati da se bude hladno prema ljudima, ali ja mislim da je bila veća vjera u čovjekov um, u razum, u mogućnosti, a da smo došli danas u jedno nepovjerenje prema ljudima. Neki autori nazivaju naše vrijeme postoptimističkim vremenom. Ja mislim da je nužno bilo da ta vrsta sistema se uruši jer nije moglo opstati zbog nesloboda, zbog opresije."

Smatra da je kod nas vjera svedena na vanjsku, verbalnu deklaraciju da Bog postoji.

"Vjera ne znači samo tvrdnju da Bog postoji. Vjera se dokazuje djelima, vjera se kao i svaka humanost ili ljudskost verificira u moralu. Ako nema morala onda je to bezboštvo u vjeri. Time što neko sebe deklarira vjernikom ne znači još ne samo da je vjernik, nego da je uopće moralan čovjek."

Fra Šarčević navodi da je zlo inverzija svetoga.

"Onoga trenutka kada se i pred Bogom ne prizna dostojanstvo toga čovjeka, kad se čovjek obezvrijedi u svojoj svetinji onda to ne znači ništa ubiti ga, preseliti ga. Mi se uvijek čudimo zar je moguće da se može pred Boga stati sa činjenjem zla. Može, to povijest pokazuje i danas. Svi smo mi često fascinirani zlom. Postoji jedna magija ili zavodljivost zla koje mi nismo ni svjesni. Mi katolici ovih dana slavimo, danas je Veliki petak, ljudi koji su razapinjali Isusa nisu razmišljali uopće, ali dio ljudi glavnih su smatrali da čine Bogu ugodno djelo. I to je možda najteži praktični ateizam današnjih vjernika zato što se molimo Bogu, a preziremo ljude. To ne ide jedno s drugim. Ili sveti teror, taj terorizam, samoubojstva koja ljudi čine ubijajući druge sa imenom Boga. To je samo demonsko zlo u imenu Božijem."

Mi smo i Boga spustili među ljude

Smatra da se o strašnom sudu i ne misli.

"Zato što je možda i presija svakodnevnice, materijalističkoga pristupa. Ja mislim da smo mi iz jednoga vremena kad se i u crkvama ili u džamijama ili u svetim prostorima na vjeronauku održavao moral prijetnjom određenom kaznom ili određenom vrstom nagrade, kompenzacije u prekogrobnom životu. Mi smo danas ispraznili nebo. Mi smo u biti i Boga spustili među ljude. Ono što su vjernici zamjerali ateistima, marksističkom materijalizmu, danas se to događa. Danas je čovjek pobožanstvenjen. Ja mislim da od kućnih bogova, bogova pojedinih institucija, bogova pojedinih stranaka, bogova država. Adamov prvi grijeh je pobožanstvenjenje. Ja mislim da je utoliko došlo da nema te instancije sada iznad tih ljudi koji sebe smatraju bogovima."

Pojašnjava da je prebacivanje krivnje na druge, da su drugi sve krivi, gotovo urođena naša sklonost.

"Problem je često u odgoju i obrazovanju. Kad se tiče krivnje i odgovornosti, mi smo odgovorni i za nešto što se dogodilo prije nas, u ime nas i mi smo odgovorni danas. Uzmite kolika je odgovornost sada na Putinu. Mi stoji pred nepredvidljivim posljedicama pojedinih naših djela. Zato nam je jako lagano prebacivati odgovornost. Mnogi se skrivaju iza odgovornosti drugih. Skupština u RS-u je često samo paravan da se sakrije iza anonimne, bezlične mase i da se glumi demokracija sa često nemoralnim radnja. To je općenito za sve parlamente."

Na pitanje kakva je odgovornost u BiH, fra Šarčević odgovara: "Kolektivna odgovornost je jako kontroverzna, ali je osobna jako važna. Ona se uvijek pojavljuje pred činjenicom da smo okruženi konkretnim zlima. I ona postoji izvan nas. Nismo mi za svako zlo krivi, ne treba ljude opterećivati krivnjom. zlo postoji izvan nas, zločini postoje, ja neku odgovornost imam pred tim. Kao čovjek, kao političko biće. Kolektivna odgovornost bi značila da je narod odgovoran koga bira."

Odgajamo mlade da mogu biti i protiv svog uvjerenja zato što nam to koristi

Kaže da se u obiteljima kod nas još uvijek odgaja jedan licemjerni odnos prema svim autoritetima.

"Odgajamo mlade da mogu biti i protiv svog uvjerenja zato što nam to koristi. I to se čini i u religijskim zajednicama. Mislim da su i novinari sami doprinijeli devalvaciji jedne od najčasnijih uloga, plus što to rade i političari i drugi. U modernom društvu je i uloga učitelja devalvirana zato što na tržištu ima jako puno drugih učitelja. Političari su najodgovorniji u ovoj zemlji, a oni su uz asistenciju velikog dijela ljudi iz religijskih zajednica koji im daju duhovnu legitimaciju."

Smatra da ponašanje Milorada Dodika obezvrjeđujuće novinare i novinarsku profesiju.

"Taj način populizma šteti svima. Ljudi vole površnost. Čim počnete kazati da vjera u Boga zahtijeva razmišljanja neki će vam reći da je to komplicirano i čak dolazi od đavla."

O verbalnom nasilju bh. političara kaže da je to opći problem u svijetu.

"Verbalno nasilje je posljedica nedomišljenosti i unutarnjega prezira čovjeka i odskočna daska jednog nasilja koje prelazi u fizičko do rata. Naš svijet je informatiziran, medijalan.  Zlo se uvijek nameće ljepotom i silom. Ljepota je jako puno svedena na seksualnost. Ja mislim da se suvremeno sveto izmaklo od strahopoštovanja i od Boga i da se suvremeno sveto preselilo u nasilje. Nama su nasilja sveta. I seksomanija. Ja nisam nikakav veliki čovjek u smislu nekog sveca ilki heroja da bih obezvrijedio tijelo. Ko je najprezreniji političar bio ovdje ako nije Sulejman Tihić? Koga se kod nas voli? Pa sve neke seksi tipove. Ljepota je jedna od oznaka svetoga i božanskoga, ali kad se ona reducira na ovu najjefitniju, trivijalnu, ovu maniju seksualnu koja je takođe povezana sa ratom. Kod nas su neki ljudi, veliki intelektualci nastavljali kao da je rat otac ili majka svega. To je uništenje svega. Kada govorim o seksualnoj maniji to se može promatrati na svim razinama. To je naša opsesija recimo za osvajanjem jer seksualnost u svom negativnom smislu znači kako osvojiti drugoga i vladati njime. Vidite kako je to jedno skriveno nasilje. Đavo nije crn, đavo dolazi u kravatama. On dolazi sa lijepim riječima. Nije samo problem pred zlom koje se očituje, nego i onim koje nas omamljuje."

Milosrđe je važnije od posta i žrtava

Fra Šarčević naglašava da je uvijek bilo teško biti istinski vjernik zato što to zahtijeva određena odricanja.

"Nije jednostavno. Ljudi se nekada varaju da vjera donosi samo utjehu. Mislim da biti nevjernik, ta pozicija košta. I s njome se ne maše."

Pojašnjava da je post vrlo važan.

"Smatram da se post održava i na kontrolu svojih riječi, kontrolu na mnogo šire područje.  Ali nije sve. Milosrđe je važnije od posta i žrtava."

"Nacionalizam je najbezbožnija, sekularna ideja koja se lijepi za sve. Lijepi se pogotovo za patriotizam, ne samo za religiju. On se nameće kao prirodna dobra stvar. I najgori su prirodni nacionalizmi", zaključio je fra Šarčević.

federalna.ba