Fra Mirko Majdandžić: Bez opraštanja ne možemo putovati dalje
Katolici u Bosni i Hercegovini i svijetu obilježavaju Uskrs, najveći blagdan kojim se slavi pobjeda života nad smrću. O ovome blagdanu, ali i o važnosti porodice, nadi, životu i budućnosti u Dnevniku 2 govorio je fra Mirko Majdandžić, župnik župe Brestovsko.
Fra Mirko kaže kako bi ljudima danas, posebno ovdje u Bosni i Hercegovini, bilo važno istaknuti da je Uskrs – pored toga što je blagdan života, pobjede života i dobrote – i blagdan nade.
“Čini mi se da se taj Božiji dar – nada poprilično izgubila, ne sama od sebe, već tu ima dosta naše krivice, jer smo tu nadu ugasili. Umjesto da smo ovih 30-ak godina budili nadu jedni u drugima, pokazivali da ima perspektive, da je sutrašnjica moguća, mi smo, pričajući o jučer, prekjučer, o događajima koji su bili teški i previše stavljajući naglasak na njih ubijali današnji život, otežavali ga, a čim napravimo teškoću u sadašnjem trenutku, onda nam se i nada u sutra negdje se zagubila”, navodi fra Mirko.
Zato smatra da bi oni koji sebe vide kao vjernike tu nadu trebali ponovno razbuktati da pokažu da ima smisla živjeti ovdje i da je to što su Božija djeca najvažnije.
“Izgubili smo vjerničku stvarnost, znamo lijepu pričati o vjeri, o Uskrsu, ali nismo to unijeli u svoje živote. Ako vjerujem da postoji vječni život, onda moram imati snage oprostiti čovjeku pokraj sebe. Bog će mi dati tu snagu ako želim s Bogom surađivati u tom pravcu opraštanja. Bez opraštanja mi ne možemo putovati dalje. Moramo opraštati jedni drugima, kroz to opraštanje buditi nadu da možemo biti ovdje ovakvi kakvi jesmo”, poručuje fra Mirko.
Podsjetio je i na riječi pape Franje da različitost bilo koje vrste ne smije biti razlog za podjele i sukobljavanja. Različitost, ističe, može biti samo ljepota koju ćemo nadograđivati i dijeliti jedni s drugima i ona treba da nas razveseli.
Govorio je i o važnosti očuvanja porodice - napominje kako se na našim prostorima ona još smatra vrijednošću. Masovni odlazak naših ljudi u Evropu možda je, kaže fra Mirko, i Božiji plan da neke vrijednosti koje su još uvijek ovdje prisutne naši ljudi koji odu prošire po Evropi i da se one i tamo sačuvaju.
"Možda će naši ljudi koji odavde odu u Evropu obitelj sačuvati kao vrijednost više nego Evropljani, kod kojih će oni doći", dodaje fra Mirko.
Na pitanje kakvu budućnost vidi za Bosnu i Hercegovinu, te je li zabrinut, fra Mirko kaže da budućnost ove zemlje nije upitna - ona će ostati, ali je upitno je ko će u njoj živjeti.
“Budućnost Bosne i Hercegovine nije upitna, možda bude teška. Ima nešto što smo mi vjernici - muslimani, katolici i pravoslavni - trebali činiti u vrijeme ovih postova: da postimo od ružnih misli jednih prema drugima. Trideset godina nakon rata mi jedni druge zovemo ‘balije’, ‘ustaše’, ‘četnici’. Moramo jednom izbrisati taj rječnik”, poručuje fra Mirko.
Dodaje kako, i pored puno teškoća i proživljenog zla, čovjek u 2024. godini ne može živjeti kao da je '92. ili ’94. Možda nas neko želi vratiti u to vrijeme da može nama manipulirati i dalje, ali se moramo oteti tome, ističe.
“Moramo jednom podvući crtu, moramo opraštati jedni drugima i tražiti način kako ćemo dalje nastaviti. To nema alternative. Možemo se zvati vjernicima ne znam koje vrste, ali ako ne uspijemo oprostiti i pružiti ruku onome drugome, teško će biti ovdje živjeti”, zaključio je fra Mirko Majdandžić, gostujući u programu Federalne televizije.
federalna.ba