Fra Dadić: Gdje postoji dijalog, tu je odsustvo rata

Gost Dnevnika D bio je fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Na početku razgovora osvrnuo se na pripreme za jedan od najradosnijih katoličkih blagdana i koji su to aspekti Božića posebno važni. Ističe da se radi  o svetkovini koja je temelj kršćanske religije, a to je da se Bog utjelovio, a da bi se čovjek pripravio za to, potrebno je, kaže, više vremena.

„Zato mi imamo u crkvenoj godini posebno vrijeme – vrijeme došašća, advent, vrijeme iščekivanja, i pokušavamo da to vrijeme bude obogaćeno. Najprije ustajemo ranije, počinjemo slaviti svete mise zornice i na taj način ukazati ljudima koliko je bitno biti budan za susret koji je važan. Kad se radi o Božiću, danu kada je Bog postao čovjekom i tako poslao poruku koliko je veliko biti čovjek. Mi to, nažalost, u ovim vremenima, često ne vidimo jer čovjek se vrlo često ponaša iznad ili ispod razine onoga što bi trebao biti – u pravom smislu čovjek – dobar, otvoren, susretljiv, čovjek mira, solidarnosti i ljubavi, pa onda zaboravimo koliko je biti velik čovjek“, kaže fra Dadić.

Važno je biti čovjek, zato zornice koje nam otvaraju perspektivu u čitavom danu da sagledamo svoj život i da ga onda pokušamo mijenjati, navodi on.

„Vrijeme je kad čovjek razmišlja o sebi, o svome poslanju, o tome što bi u njegovom životu trebalo promijeniti. Kroz molitvu, kroz pokoru i djela milosrđa, želimo posvjedočiti ono što je bitno. Te pripreme su trajne, ali u vremenu došašća na njima je naglasak i čovjek pokušava promišljati vlastito poslanje u ovom svijetu“, dodao je on.

Jako je teško proslaviti nešto u sredini kao što je Bosna i Hercegovina, ako to nije na jednoj sceni podijeljeno sa drugima, smatra fra Dadić.

„Mi smo društvo koje je mješovito. I upravo je to bogatstvo ovog društva. Različite religije, različiti pogledi na svijet, koji možemo zajednički posvjedočiti. Radost se ne može sakriti, ona se vidi, a gdje ima radosti, ljudi se žele pridružiti proslavi pa držim da proslave u BiH koje nisu podijeljene, zapravo i nisu prave proslave – jer kako je možeš sakriti od svijeta“.

Gdje postoji dijalog, tu je odsustvo rata, kaže fra Dadić.

„Franjevci su prisutni na prostoru Palestine, Izraela. Crkva koja djeluje na tom prostoru je franjevačka crkva. Mi smo zaduženi ispred Katoličke crkve za sva sveta mjesta. I moja braća svjedoče koliko je važan mir i dijalog. Može biti različitih pogleda, ali kad se ugasi dijalog, nastaju sukobi. I mi ćemo ustrajavati u tome koliko je važno da svijet bude u dijalogu. Da s druge strane vidiš čovjeka koji je kao i ti - od krvi i mesa sa svojim potrebama, željama. Ako ih želiš za sebe, pa kako možeš drugom uskratiti pravo na život, na mir, ljubav i sve ono što je temelj u onome što smo mi kao Božija stvorenja“.

U svojoj slobodi, nemam pravo uskraćivati drugom slobodu da isto tako sanja i razmišlja. Rat uvijek ruši snove, poručio je on.

U našoj politici ljudi nude ono što je svrsishodno da bi dobili glasove, smatra fra Dadić.

„Ne vidim da je društvo onakvo kako nam se često predstavlja s političkih govornica. Mislim da mi bolje živimo nego što želimo priznati. Svjetlo je uvijek za one ljude koji su od svjetla, tama je uvijek bila dio onog što nosi nemir. Uvijek je bilo onih koji su za svjetlo i onih koji su za tamu. Ne mogu reći da u BiH većina nije onih koji su svjetlo. Ljudi ipak bolje komuniciraju jedni s drugima nego što to možemo vrlo često iščitati iz političkih zbivanja u ovoj državi“.

Nažalost, institucionalno je zastao negdje međureligijski dijalog u BiH, ocijenio je on.

„Apsolutno je u dubokoj krizi i bilo bi nepošteno kada bih rekao da nije tako kada nema više zajedničkih susreta na najvišoj razini. Oni se događaju po dubini gdje na nižim razinama se susreću i svećenici i hodže i sveštenici i vjernici. Volio bih da on oživi jer je to dobar medij da se negdje kreira nova stvarnost da ljudi vide da smo sposobni susresti se i jedni drugima reći u oči ono što nam se ne sviđa“, dodao je fra Dadić.

Fra Dadić naglašava da su vjerske zajednice pozvanije nadići poteškoće nego drugi.

„Ako mi to ne uspijevamo, onda nemamo pravo očekivati to od onih koji nas slijede. Moramo moći pobijediti svoje sujete, suočiti se jedni s drugima i moramo moći shvatiti da mi nismo oni koji smo mjera. Mjera je Bog, a mi ljude vodimo prema njemu“.

Dodaje da kao kamen spoticanja vidi prošlost.

„Negdje smo stali u prošlosti, a svi smo zagledani u budućnost. Ako smo se negdje u prošlosti ogriješili jedni o druge, a očito jesmo, onda trebamo biti u stanju reći da nam je žao i početi graditi bolji svijet“, kaže on.

Prvo se čovjek mora okrenuti sebi, da bi vidio ko je on, kaže fra Dadić, šta želi od svog života i šta može dati svijetu u kojem živi.

„Mi nismo ovdje slučajno, mi smo ovdje da bismo kreirali bolji svijet, ako ostanemo samo u poziciji - da meni bude dobro, to nije moje poslanje. Moje poslanje je da kreiram bolji svijet. Da kroz rad na sebi doprinosim boljem svijetu“, zaključio je fra Dadić.

federalna.ba