Forenzička studija otkrila da je čileanski pjesnik Pablo Neruda bio otrovan

Jedna od najdugotrajnijih misterija u modernoj čileanskoj historiji možda je konačno riješena nakon što su forenzičari utvrdili da je čileanski pjesnik Pablo Neruda, dobitnik Nobelove nagrade, umro nakon što je otrovan snažnim toksinom, očito potvrđujući desetljećima duge sumnje da je ubijen.

Prema službenoj verziji, Neruda – koji se proslavio kao mladi pjesnik zbirkom Dvadeset pjesama ljubavi i Pjesma očaja – umro je od raka prostate i pothranjenosti 23. septembra 1973., samo 12 dana nakon vojnog udara kojim je svrgnut demokratski izabrana socijalistička vlada njegovog prijatelja, predsjednika Salvadora Allendea.

Ali neki, uključujući Nerudina rođaka, Rodolfa Reyesa, dugo su vjerovali da je ubijen zbog svog protivljenja tadašnjoj diktaturi Augusta Pinocheta.

Prije deset godina čileanski sudac naredio je ekshumaciju pjesnikovih ostataka nakon što je njegov bivši šofer Manuel Araya otkrio da ga je uznemireni Neruda nazvao iz bolnice u Santiagu gdje se liječio i rekao mu da je dobio inekciju u stomak dok je spavao. Pjesnik je umro nekoliko sati kasnije.

Uzorci Nerudinih ostataka poslani su u forenzičke laboratorije u četiri zemlje na analizu, a 2015. godine čileanska vlada rekla je da je "vrlo vjerovatno da je treća strana" odgovorna za njegovu smrt. Dvije godine kasnije, tim međunarodnih naučnika rekao je da su "100% uvjereni" da pjesnik nije umro od raka prostate.

U ponedjeljak je Reyes rekao da su naučni testovi pokazali da je toksin clostridium botulinum bio prisutan u tijelu njegovog ujaka kada je umro, što sugerira da je doista bio "otrovan" nakon puča. Rezultati vještačenja trebali bi biti objavljeni u izvještaju u srijedu.

"Sada znamo da nije bilo razloga da se clostridium botulinum nalazi u njegovim kostima", rekao je Reyes za špansku novinsku agenciju Efe. "Šta to znači? To znači da je Neruda ubijen intervencijom državnih agenata 1973.

Bakterije, koje proizvode neurotoksin koji uzrokuje botulizam, otkrivene su na jednom od Nerudinih ekshumiranih zuba 2017. Reyes je rekao da je analiza stručnjaka sa Univerziteta McMaster u Kanadi i Univerzitet u Kopenhagenu utvrdila da bakterije nisu pronašle put u Nerudino tijelo od lijesa ili okolnog područja.

"Pronašli smo metak koji je ubio Nerudu i bio je u njegovom tijelu", rekao je Reyes za Efe. “Ko je pucao? Uskoro ćemo saznati, ali nema sumnje da je Neruda ubijen izravnom intervencijom treće strane.”

Pinochetov državni udar koji su podržale SAD, tokom kojeg se Allende ubio dok su trupe upadale u predsjedničku palaču, razorio je Nerudu i naveo ga da planira egzil u Meksiku.

No, dan prije planiranog odlaska, kolima hitne pomoći odveden je u bolnicu u čileanskoj prijestolnici gdje se liječio od raka i drugih bolesti. Ondje je umro 23. septembra navečer, navodno od iscrpljujućih učinaka raka prostate koji je prvi put otkriven četiri godine ranije.

Međutim, službena verzija događaja oko njegove smrti često je dovđena u pitanje. Gonzalo Martínez Corbalá, koji je bio ambasador Meksika u Čileu u vrijeme državnog udara, rekao je za Associated Press da je vidio Nerudu dva dana prije njegove smrti, te da je pjesnik težio gotovo 100 kg  – što je u suprotnosti s tvrdnjama da je bio fatalno neuhranjen zbog raka.

Prošlog mjeseca Araya je za AP rekao da Neruda "nije ostavljen sam u klinici, ne bi ga ubili".

Šofer je rekao da su on i Nerudina žena, Matilde Urrutia, bili u vili para kako bi pokupili svoje kovčege za Meksiko kad je pjesnik nazvao, tražeći od njih da se brzo vrate u bolnicu. Neruda je umro kasnije istog dana.

Nakon Nerudine smrti, Urrutia je tvrdila da je bila sve uznemirenija kada je saznala za rane zločine diktature i da je tjeskoba izazvana državnim udarom dovela do njegove smrti.

Dugotrajna istraga naišla je na brojne prepreke, od nesuradnje klinike u kojoj je mu je ubrizgana navodna inekcija do poteškoća u finansiranju stranih laboratorijskih testova.

U godinama nakon Nerudine smrti, velik dio fokusa bio je na lociranju tajanstvenog "dr. Pricea" koji je očito bio na dužnosti u klinici te noći. Međutim, liječnik se nije spominjao u zapisima čileanskog liječničkog sindikata i na kraju je zaključeno da je izmišljen kako bi se odugovlačilo s istragom.

Iako ga je njegov prijatelj Gabriel García Márquez opisao kao "najvećeg pjesnika 20. stoljeća na bilo kojem jeziku", Nerudina reputacija posljednjih je godina narušena detaljima iz njegovog ličnog života. Ne samo da je pisac bio samopriznati silovatelj, on je također bio čovjek koji je napustio svoju prvu ženu i njihovu kćer Malvu Marinu, koja je rođena s neurološkim poremećajem i umrla u dobi od devet godina.

U svojim posthumno objavljenim memoarima, Confieso Que He Vivido (Priznajem da sam živio), Neruda je priznao da je silovao Tamilku koja mu je radila kao sluškinja kada je kao mladi diplomat poslan na Cejlon. Nakon što je opisao silovanje, napisao je: “Bila je u pravu što me prezire.”

Priznanje o silovanju, koje se ponovo pojavilo prije gotovo pet godina, navelo je aktiviste za ljudska prava da se usprotive pokušaju preimenovanja aerodroma Santiago u čast pjesnika.

Govoreći u to vrijeme, autorica i aktivistica za ženska prava Isabel Allende izjavila je za Guardian da Nerudino kriminalno i bešćutno ponašanje nije obezvrijedilo njegov rad.

"Zgrožena sam nekim aspektima Nerudinog života i osobnosti", rekla je. “Međutim, ne možemo odbaciti njegovo pisanje. Vrlo malo ljudi - osobito moćnih ili utjecajnih muškaraca - ponaša se izvrsno. Nažalost, Neruda je bio osoba s manama, kao što smo svi mi na ovaj ili onaj način.”

federalna.ba/The Guardian