„Film koji je mogao napraviti samo Japan”: Zašto je "Godzilla" najmračnija horor priča od svih?

Širō Hondaov film o čudovištu iz 1954. prvi je japanski film o Godzilli sa izvornim imenom "Gojira", zapravo je nastao iz nacionalne tragedije u Japanu (kada je atomska bomba bačena na Hirošimu i Nagasaki). Imao je  mračnu poruku za čovječanstvo koja prevazilazi filmski spektakl.

Za neke, Godzilla je superheroj sa crvenim perajama koji se udružuje sa Kraljem Kongom u ovogodišnjem filmu „Godzilla x Kong: The New Empire“. Drugi ga možda pamte kao ljubaznog anđela čuvara sa očima laserskih zraka i slatkim nećakom po imenu Godzooky iz animirane serije 1970-ih. No, ovaj hororor je započeo život kao sasvim drugačije stvorenje. Kada se Godzilla prvi put uzdigao iz kipućeg okeana 1954. godine, bio je okrutna inkarnacija nuklearne devastacije u japanskom filmu koji, čak i poslijee 70 godina, ostaje najmračniji i najteži horor film ikada snimljen.

Alex Davidson je ove godine u Barbican Centru u Londonu organizovao sezonu kaiju filmova (japanskih filmova o divovskim čudovištima). "Prvi film koji sam vidio bio je 'Ebirah, Horror of the Deep'  (Ebirah, užas dubine) iz 1966. godine, u kojem se  Godzilla bori protiv divovskog raka," kaže Davidson za BBC. "Oduševio sam se – ali verzija koju sam vidio na Channel 4 u 1990-im imala je groznu sinhronizaciju na engleski jezik, i Godzilla je predstavljen kao prilično dobrotvoran stvor. Bilo je to zabavno, ali ne nužno najseriozniji film na svijetu. Sljedeće godine, Channel 4 je prikazao prvi Godzillin film u originalnom japanskom jeziku, i bilo je šokantno vidjeti film koji je tako lijep, ali i krajnje i mračan."

Film je omogućio ljudima da se povežu i, narano, suoče sa starim traumama koje su još uvek bile prisutne od Drugog svetskog rata – Dr. Jeffrey Angles.

Prema kaiju mitologiji, Godzilla je praistorijsko čudovište, ali većina obožavalaca bi se složila da je rođen u avgustu 1945. godine, kada su američke atomske bombe detonirane iznad japanskih gradova Hirošime i Nagasakija, ubivši više od 150.000 ljudi. "Važno je da se sjetimo da je Japan jedina nacija na Zemlji koja je direktno pretrpjela atomsko bombardovanje," kaže Steven Sloss, vodeći stručnjak za kaiju, za BBC. "Zato, sa onim što istražuje, Godzilla je film koji je mogao napraviti samo Japan."

Bombe su imale "ogroman utjecaj na japansku nacionalnu svijest", dodaje Sloss – ali ljudi Hirošime i Nagasakija nisu bili poslednji japanski građani koji su stradali od atomske eksplozije. U martu 1954. godine, ribarski brod pod imenom Daigo Fukuryū Maru, ili Sretna zmajeva petica, kontaminiran je otpadnim materijalom sa američkog termonuklearnog testa na Bikini Atolu u Pacifiku. Radio operator posade umro je od bolesti izazvane zračenjem, a japanska vlada je otkrila da se ozračena tuna prodaje širom zemlje. Dr. Jeffrey Angles, profesor na Univerzitetu Michigan, razgovarao je o ovom pitanju na seminaru koji je organizovao Barbican i Japanska fondacija u Londonu. "Postalo je vrlo jasno japanskoj populaciji da, gotovo bez obzira na to šta su radili, zračenje koje je stvoreno izvan Japana će se vratiti kući i pogoditi ih."

Tomoyuki Tanaka došao je na ideju spojiti japanski horor iz stvarnog života s golemim, pretpovijesnim čudovištem (Izvor: Getty Images)

Producent studija Toho, Tomoyuki Tanaka, bio je taj koji je došao na ideju spojiti ovaj stvarni horor s ogromnim čudovištem, inspiriran dvjema nedavnim kino hitovima. Riječ je o ostvarenjima "Kralj Kong" (1933) koji je ponovno prikazan 1952. godine, a 1953. je izašao film o divovskom dinosauru u savremenom Njujorku, "Zvijer iz 20.000 fathoma". Tanaka je angažirao plodnog naučno-fantastičnog romanopisca Shigeru Kayamu da napiše scenarij za takozvani "Projekt G". "On ga je zaista zamislio kao anti-nuklearni projekat," kaže dr Angles, koji je preveo Kayamovu novelu- priču na engleski.

Ostatak ekipe je shvatao produkciju veoma ozbiljno, uključujući i režisera i koscenaristu Ishirō Hondu i Eijija Tsuburayu, koji je nadgledao dizajn i vizuelne efekte. Gotovo nevjerovatno, film “Godzilla”je stigao u kina samo osam mjeseci nakon incidenta sa “Sretnom zmajevom peticom” Kako bi se  ispostavilo da će film biti ozbiljniji od prosječnog horor filma, počinje scenom koja rekreira taj traumatičan događaj.

Priča je da je Godzilla (ili Gojira, kako se tačnije naziva na japanskom) dinosaur sličan tiranosauru, član vrste koja je ostala skrivena u okeanu poslednjih nekoliko milenijuma. "Kada ne može da nađe ribu u moru, dolazi na kopno da lovi ljude," kaže stariji iz sela na ostrvu gde se povremeno viđa. No, sada je uznemiren atomskim testovima koji su ga mutirali u gotovo neuništivog Levijatana, sa "radioaktivnim dahom". Razumljivo, to joj je donelo i loš temperament. Godzilla ubrzo razara Tokio, spaljujući grad i rušeći zgrade mahanjem repa.

“Poruka filma je da je trka u naoružanju beskrajna, da će uvijek postojati veća prijetnja iza ugla, da se uvijek suočavamo sa sopstvenim uništenjem, i da će se to desiti našim rukama “– Steven Sloss.

Tvorci filma željeli su imitirati izvrsnu stop-motion animaciju koju je Willis H O'Brien napravio za King Konga, ali Tsuburaya nije imao vremena ni potrebnog budžeta, stoga Godzillu glumi Haruo Nakajima u gumenom odijelu s debeljuškastim nogama i klimavim leđnim perajama. On se muči kroz minijaturni model grada, i postoji samo nekoliko isječaka animacije i lutkarstva, ali scene čudovišta koje gazi japansku prijestolnicu i dalje su zastrašujuće učinkovite – i daleko više uznemirujuće od ekvivalentnih njujorških scena u King Kongu.

Honda je bio zarobljenik rata u Kini 1945. godine i vidio je ruševine Hirošime na putu kući. Bio je odlučan da rekreira apokaliptičnu pustoš i kasniju dimnu devastaciju koju su mnogi Japanci pamtili iz 1945. godine, ne samo u Hirošimi i Nagasakiju, već i u Tokiju, koji je bio sravnjen američkim napadima zapaljivim bombama. "Mnogi ljudi koji su išli u kino da gledaju [Godzillu] kao odrasli su plakala dok su to gledali," kaže dr Angles. "Film je pružio način da se ljudi povežu sa starim traumama koje su još uvek bile prisutne od Drugog svetskog rata."

Ključni faktor je pažnja koju film poklanja nevinim žrtvama čudovišta. Najuznemirujuća scena prikazuje majku koja grli svoju djecu dok se skrivaju na ulici. "Uskoro ćeš vidjeti svog oca," kaže ona. "Pridružićemo mu se na nebu." Ubrzo nakon toga, pojavljuje se dokumentaristički realizam u sumornim scenama prepunih bolnica, čiji su hodnici ispunjeni ljudima na nosilima, krvavim tijelima i plačem djece. Doktor drži Geigerov brojač uz malu devojčicu i odmahuje glavom. Dok uređaj škripi: nema nade.

Gotovo neuništivi Levijatan s 'radioaktivnim dahom', Godzilla pustoši Tokio, rušeći zgrade svojim repom (Izvor: Getty Images)

„Originalni film je “veoma poseban,“ kaže Sloss. „Možete ga uporediti sa 'Zvijeri iz 20.000 fathoma', jer oba imaju visoko radioaktivno, preistorijsko reptilsko čudovište, oba su u crno-bijeloj boji i snimljena su u formatu 4:3. No, sličnosti su samo površne. 'Zvijer iz 20.000 fathoma' je film napravljen za subotnju matineju – za djecu i tinejdžere. Nije tužan ni tragičan. Ali produžene scene patnje u Godzilli su potresne.“

Film ima i druga duboka značenja koja nadmašuju većinu filmova o čudovištima. Jedan od glavnih likova je dr Yamane (Takashi Shimura, koji je igrao u Kurosawinim klasicima kao što su 'Rashomon' i 'Sedam samuraja'), paleontolog koji sjedi u tami, razočaran zbog mogućnosti da takav čudesan „biofizički uzorak“ bude ubijen umjesto da bude proučen. Drugi lik je naučnik s povezom preko oka, dr Serizawa (Akihiko Hirata), koji je sintetizovao supstancu koju naziva „uništavač kiseonika“, koja može da svede morski život na kosti za nekoliko sekundi kada se unese u vodu. Serizawa zna da bi to moglo djelovati na Godzillu, ali se boji da će, ako vlada dođe do formule, supstanca biti oružana i prouzrokovati još veću štetu.

Pirova pobjeda Godzilla nije samo spektakularni blockbuster – iako to sigurno jeste – već parabola o strašnoj dilemi: da li bismo trebali da dozvolimo sebi da razvijamo sve moćnije oružje, svjesni da će ta eskalacija dovesti do sve većeg broja žrtava? Na kraju, Serizawa se ubjeđuje da upotrebi uništavač kiseonika, ali prije toga uništava svoje bilješke, a potom se ubija dok tužna muzika svira. „Nismo pozvani da kažemo: 'Ura, ovo će spasiti situaciju',“ kaže Davidson. „Uništavač kiseonika je manje zlo od Godzille, ali je i dalje poslednje rješenje.“ Filmski stvaraoci dodaju malo gorke ironije, jer reporter uzvikuje o „velikoj pobjedi za dr Serizawu“. Ali, s obzirom na to da se sve oslanja na mračnu žrtvu, pobjeda nad Godzillom daleko je od onakve pobjede kakvu bismo mogli videjti u holivudskom filmu.

„To nije pobjeda ni u kojem smislu,“ kaže Sloss. „Postoji stalna pretnja da je Pandorina kutija otvorena. Na neki način, kraj Godzille je sličan kraju Nolanovog filma 'Oppenheimer', kada Oppenheimer kaže Ajnštajnu: 'Bojali smo se da ćemo pokrenuti lančanu reakciju koja će uništiti cijeli svijet... Verujem da smo to i učinili.' Poruka je da je trka u naoružanju beskrajna, da će uvijek postojati veća prijetnja iza ugla, da se uvijek suočavamo sa sopstvenim uništenjem, i da će to biti na našim rukama.“ Dr. Yamane jasno upozorava u poslednjim riječima filma: „Ne mislim da je to bila jedina Godzilla. Ako nastave da eksperimentišu sa smrtonosnim oružjem, još jedna Godzilla bi mogla da se pojavi negde u svijetu.“

Od mnogih nastavaka i spin-offova, "Godzilla Minus One" iz 2023. najviše se približila tonu originala iz 1954. (Izvor: Alamy)

Nije iznenađujuće što je nastavak objavljen samo pet mjeseci kasnije, a od tada su neprekidno produciraju novi filmovi: do sada je snimljeno 33 japanska Godzilla filma, i iako je fer reći da nijedan od njih nije toliko značajan kao original iz 1954. godine, i Sloss i Davidson naglašavaju da su svi vrijedni gledanja na svoj način. " Franšiza Godzille  postaje mnogo samosvjesnija," kaže Davidson, "ali njeni autori su inventivni . Čak i slabiji filmovi, čak i ako imaju, recimo, divovsku bubu koja se šeta i izgleda apsurdno, barem su zanimljivi i različiti i preuzimaju hrabre rizike."

Sloss vjeruje da je japanska serija Godzilla "jedna od tonski najbogatijih franšiza u povijesti popularne kinematografije", dok je sama Godzilla "vrlo alegorijski fluidan lik" koji je stvoren da komentira nuklearno oružje, ali koji je nastavio predstavljati "borba protiv zagađenja, klimatskih promjena, raširenog konzumerizma i kapitalizma" i više. Teško je reći što bi Godzilla trebao predstavljati u svojim nedavnim holivudskim blockbusterima, ali njegova posljednja japanska izdanja “Shin Godzilla” Godzilla Minus One” (2023.) – koji je osvojio Oscara za svoje specijalne efekte – najbliži su tonu izvornika. Ili je možda, kao što Sloss sugerira, Oppenheimer pravi duhovni nastavak prvog filma. Kad Godzilla bude pustošio u Tokiju, gledatelji se mogu prisjetiti Oppenheimerovog citata iz hinduističkih spisa Bhagavad Gite. "Sada sam postao Smrt, razarač svjetova."

federalna.ba/BBC