Federalna televizija u Muzeju drvorezbarstva u Konjicu
Drvorezbarstvo je najznačajniji dio kulturno-povijesnog nasljeđa Grada Konjic. Tomu u prilog govori i činjenica da je prije tačno šest godina uvršten na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Prvi dokazi o drvorezbarstvu dolaze iz osmanskog razdoblja, a austrougarska vlast odlučila je razvijati ovaj zanat. Ekipa Federalne televizije posjetila je Muzej posvećen konjičkom drvorezbarstvu.
U obitelji Nikšić drvorezbarstvo se njeguje već stoljeće. Gano Nikšić još 1919. godine počinje se baviti tim zanatom, a kasnije ga je prenio na četvericu sinova. Logičan slijed te ljubavi je muzej, koji na jednom mjestu pruža pregled vremena i razvoja toga zanata čiji proizvodi i danas izazivaju samo divljenje.
“Muzej jeste, na neki način, kruna. Obilježava vrijeme koje je bilo, ljude, artefakte, sve ono što su konjički drvorezbari stvorili kroz više generacija. Čuva sjećanje na njih i njihov rad”, govori Orhan Nikšić, osnivač Muzeja drvorezbarstva.
Muzej je zamišljen kao tunel kroz vrijeme. U njemu se nalaze prvi pisani dokazi iz osmanskog i austrougarskog razdoblja, potom jugoslavenskog vremena i suvremenog doba. Praktično je prava povijesna razglednica. U drvorezbarstvu postoji nekoliko tradicionalnih motiva, odnosno šara: bosanska, carigradska i orijentalna. No, konjičko se, ipak, razlikuje od drugih.
“Razlikuje se po tome što se ne može kopirati i jedini način da naučite ovaj zanat je taj ljudski kontakt, koji je jako bitan. Ne možete naučiti preko mašina, preko udžbenika. Potreban vam je čovjek i ljudski pristup i to je ono zašto smo mi na UNESCO-ovoj listi”, ističe Maja Raič, kustosica Muzeja drvorezbarstva.
Danas drvorezbarstvo poprima suvremenu notu i jako je traženo. Obitelj Nikšić, nastavljajući tradiciju, ide korak dalje te namještaj prilagođava vremenu, pa se u Muzeju mogu naći i moderni eksponati, u svijetu iznimno cijenjeni.
“Naši proizvodi prodaju se na četiri kontinenta - od Australije, Japana do Sjeverne Amerike. Prodaju se u nekim od najuglednijih salona dizajnerskog namještaja”, navodi Nikšić.
Uz to tko su konjički drvorezbari i kako se zanat razvijao kroz vrijeme, u Muzeju se može doznati i tko su, zapravo, bili kupci i kakve su sve nekada interijere krasili. Eksponati su brojni i mahom dolaze iz privatnih zbirki Konjičana. Tu je i memorijalna soba od 218 hoklica na kojima su imena preminulih rezbara koji su doprinijeli očuvanju i razvoju ovoga zanata.
federalna.ba