Ekspanzija je voćarstva u Koraju, ali mladi odlaze
U majevičkom naselju Koraj danas živi oko 1500 povratnika. Najrespektabilnija grana na ovom području je voćarstvo, koje je poslednjih godina doživjelo ekspanziju. Ono je je jedini vid egzistencije mještanima ovog područja. No, problemi u proizvodnji, plasmanu, kao i nemogućnost ostvarivanja podsticaja čini da je iz godine u godinu ovdje ljudi sve manje. Sela se gase i umiru.
Na samim obroncima Majevice i entitetskoj tački spajanja povratničko je naselje Koraj. Lijepih predjela i specifičnog statusa. Žive na području jedne, ali zbog geografske udaljenosti evidentirani u opštini drugog bh. entiteta, ovi ljudi ne mogu u potpunosti ostvariti svoja prava. A trebaju im i za zdravstvo i za školstvo i za egzistenciju koju obezbjeđuju od poljoprivrede. Godinama ih je, kažu, sve manje.
„2005. godine u Koraj se vratilo oko 1500 osoba, danas je 2021. godina u Koraju ih ima blizu 1000. Dakle, 500 ljudi je od momenta povratka do sada napustilo Koraj, a to je za ovu lokalnu zajednicu trećina i to je poražavajući podatak“, kaže Alija Halilović.
Poražavajuća je i neizvjesnost koju im sa sobom nosi svako novo sutra. Njihova imanja i vrijedne ruke jedini su resurs kojim obezbjeđuju sredstva za život. Sa druge strane tasa na vagi, koji prijeti da prevagne, jesu klimatski uslovi, pandemija, nesigurno tržište, nebriga nadležnih. Iz godine u godinu borba je sve teža.
„Mi svake godine doživljavamo i preživljavamo istu priču - hoće li doći nakupci, neće li doći nakupci? Imamo slučaj da se jedne godine pojavi deficitarna vrsta voća - npr. trešnja i mi idemo u zasade trešnje i dok ona dođe do momenta plodonošenja, tržište je već puno, jer su se druge države bolje organizovale - dale su svojim proizvođačima kredite, mi tih kredita nemamo“, objašnjava Halilović.
Tako vlastitim sredstvima ulažu u proizvodnju bez sigurnosti da će se trud i ulaganje isplatiti. Mustafa Kapiković na površini od 5 duluma proizvodi jagode. Zbog rasta cijena repromaterijala, ali i klimatskih uslova, proizvodnja je iz godine u godinu sve skuplja i zahtjevnija. I sve neizvjesnija.
„Ove godine smo se borili koliko smo mogli protiv niskih temperatura. Pokrivali smo, štitili, ovo vani nismo mogli zaštititi - 50% je otišao rod, a u plasteniku 10%. A još se nije niko najavio da bi otkupljivao. Pijaca nam preostaje i ništa drugo“, priča Mustafa Kapiković.
A pijaca je već preplavljena voćem iz uvoza, zbog čega je, u vrijeme berbe domaćih proizvoda, cijena izrazito niska.
„Inostranstvo diktira cijene“, dodaje Hazim Agić.
Ipak, ne odustaju jer izbora nemaju, a i nada, kažu, umire posljednja. I dok na majevičke predjele tone voća vrhunskog kvaliteta pristižu - mladi odlaze. Jer, slika koju imaju ne pruža im, kažu, sigurnu budućnost. Dvorišta ostaju pusta, a krošnje savijene od voća više nema ko da bere.
federalna.ba