Džananović: Zvornik primarno stratište Bošnjaka od 1992. do 1995. godine

Spomen ploče žrtvama genocida u Srebrenici postavljene u Kamenici, selu kod Zvornika na istoku Bosne i Hercegovine, nijemi su svjedoci dešavanja u tom dijelu zemlje u periodu između 1992. i 1995. godine.

Brojne kamene ploče čuvaju brojke i uspomene, ali i "odudaraju" od prirodnih ljepota tog predjela, nekada poznatog samo po njegovim vrijednim stanovnicima i sretnim trenucima. Ta vremena su prošla, a Kamenica je danas poznata kao "dolina masovnih grobnica".

Na području opštine Zvornik mnoga mjesta su poznata kao stratišta Bošnjaka od 1992. do 1995. godine. Kamenica je samo jedno od njih.

"Zvornik je primarno stratište Bošnjaka od 1992. do 1995. godine, a pogotovo jula 1995. Zato što su na području Zvornika dominatno izvršena i zatočavanja i strijeljanja Bošnjaka. Pored Osnovne škole u Petkovcima, tu je Osnovna škola u Grbavcima, tu je Kozluk, grobnice u Kamenici, Kozluku, u neposrednoj blizini Pilice", rekao je Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

Zvornik je zbog svog geografskog položaja jako važan. Na neki način, nalazi se na granici Bosne i Hercegovine i Srbije.

"U ideološkom smislu, ključna njegova stvar jeste što se nalazi na Drini u Podrinju koje je označeno vrlo važnim strateškim ciljem srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, kako je Radovan Karadžić objasnio to 12. maja 1992. na 16. sjednici samoproglašene skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Druga stvar koja je bitna jeste da su Bošnjaci bili većinsko stanovništvo", podsjetio je Džananović.

Smatra da je činjenica da je u svim bh. gradovima i općinama gdje su Bošnjaci bili većinsko stanovništvo, a koji su se nalazili unutar velikosrpske karte, činjeni brutalniji i masovniji zločini.

"Sistem logora, masovnih zločina, protjerivanja, silovanja je do te mjere bio ispoljen u Zvorniku da već tokom aprila u gradskom jezgru i naseljima oko njega Bošnjaka praktično nije ni bilo. Činjenica je da su tokom juna i jula u Zvorniku često boravili Radovan Karadžić i Ratko Mladić", izjavio je Džananović.

Zločini u gradskom jezgru počeli su čim su srpske jedinice preuzele kontrolu nad gradom 8. aprila 1992. godine. Srpske snage su 26. aprila zauzele Kula Grad, kada je nastavljeno činjene zločina na širem prostoru zvorničke općine. Nakon što je zauzet Kula Grad, u narednom periodu srpska vojska je fokus stavila na zauzimanje kompletne zvorničke teritorije. Zločini su činjeni svakodnevno po različitim mjestima. Od zločina na širem području Snagova, Kamenice do zločina u Grbavcima, Glumini, Jusićima, Drinjači, Tršiću, Skočiću. U svim tim selima je ubijano između 50 do 100 ljudi.

"Ne postoji selo i zaselak u kojem nisu izvršeni masovni zločini i ubijanja Bošnjaka 1992. godine. Od 8. aprila, kada su srpske jedinice preuzele kontrolu nad gradom i kada je počelo izvršenja zločina, do zločina nad Bošnjacima i Romima iz jula 1992., širom zvorničke opštine su izvršeni masovni zločini. Postoji dosta dokumentacije koja svjedoči o namjeri za izvršenje tih zločina", naglasio je Džananović.

Jako važan je kraj maja, kada je Zvornik u pitanju. Izdane su naredbe da se žene, djeca i starci organizvano protjeruju prema Kalesiji i drugim slobodnim prostorima, a da se muškarci zatočavaju u logore. To je rezultiralo zločinima u Jusićima, a posebno u širem prostoru Drinjače, Kostijereva, Sopotnika...

U tom periodu, od 26. do 27. maja je izvršeno protjerivanje stanovništva Diviča, a uporedo i Bijelog Potoka, 20-ak sela koja se u javnosti percipiraju kao sela Bijelog Potoka. Dakle, 31. maja je bilo završeno to skupljanje, oko 6.000 civila u selu Klisa.

Zločini nad stanovnicima Đulića, Klise, Kučić Kule, Kitovnica, Šetića, Dardagana, Durakovića, Hajdarevića, Lupa, Bijelog Potoka, Čališmana, Radave, Sjenokosa, Kaludrana, Tršića, Jardana, Đina, Mrakodola, Mahmutovića, Ramića, Tahića, Hamzića i okolnih zaseoka, izvršeni su dominantno od 1. do 8. juna 1992. u Klisi, Bijelom Potoku, zvorničkim logorima u kojima je ubijena većina zarobljenih civila.

"Na području Zvornika je otkrivena i najveća masovna grobnica na području Bosne i Hercegovine - Crni vrh, koja je sekundarna grobnica. Tu su dominantno pronađene žrtve zločina počinjenih tokom 1992. godine u Zvorniku", naglasio je Džananović.

Zvorničkom opštinom je prolazio i "put spasa", odnosno "put smrti" Srebreničana koji su se u julu 1995. godine pokušali spasiti i doći do slobodne teritorije - Tuzle ili Nezuka.

"Put spasa, odnosno put smrti jula 1995. je prolazio kroz Zvornik. Kroz te prelaske kroz Zvornik, zatočen je veliki broj Bošnjaka, veliki broj je ubijen usljed granatiranja tih kolona. Činjenica je da su brojni Bošnjaci, koji su zarobljeni na prostoru srebreničke, bratunačke i zvorničke opštine, organizovano sprovedeni do prostorija osnovnih škola, domova kultura na prostoru Zvornika, a nakon toga su strijeljani. Najveći broj masovnih grobnica tih ubijenih Bošnjaka je pronađen na području Zvornika. Poznata je Kamenica, kao dolina masovnih grobnica", istakao je Džananović.

Smatra da se Zvornik izdvaja po brutalnosti izvršilaca zločina nad žrtvama.

"U Domu kulture u Drinjači ili Čelopeku su Bošnjaci izvođeni na binu, tjerani su da polno opće očevi i sinovi, djedovi i unuci, prije ubijanja, odsijecani su im dijelovi tijela", dodao je Džananović.

federalna.ba/AA