Droga, jacuzzi i konj: filipinski zatvor u kojem se sve može kupiti

Kad su službenici posljednji put izvršili raciju u najvećem filipinskom zatvoru, njihova su otkrića varirala od smrtonosnih do bizarnih. U zatvoru New Bilibid identificirani su deseci hiljada krijumčarene robe, uključujući smrtonosno oružje, alkohol, droge i materijal za kockanje. U zatvorskom kompleksu pronađena je i menažerija konja, divljači i pitona.

Uviđaj je obavljen nakon ubistva novinara Percivala Mabase, za kojeg policija tvrdi da je ubijen po nalogu načelnika zatvora Geralda Bantaga. Bantag je porekao bilo kakvu krivnju i nijedan slučaj još nije proslijeđen sudu, ali ozbiljnost optužbi je ipak stavila upravljanje zatvorima u zemlji u središte pažnje.

Na Filipinima su zatvori dugo bili na glasu po korupciji. Prošlog mjeseca četiri Japanca uhapšena su zbog navodnog organiziranja niza prevara i pljački u svojoj domovini iz filipinskog imigracijskog pritvorskog centra. Naknadnim pregledom objekta pronađeni su telefoni, prenosna računala, routeri i gotovina.

Prethodne racije u zatvorima otkrile su razne povlastice dostupne bogatima – u jednom visokoprofilnom primjeru iz 2014., vlasti su otkrile jacuzzije, televizore, striptiz barove, igračke za seks i drogu koji su bili dostupni nekim zatvorenicima. Utvrđeno je da je jedan kriminalac sagradio muzički studio u zatvoru New Bilibid, gdje je provodio vrijeme snimajući ljubavne pjesme, čak je izdao album koji je prodan u 15.000 primjeraka.

Zatvor New Bilibid, jedan od najvećih zatvora na svijetu, zloglasno nema dovoljno sredstava i pretrpan je. Dom je za 29.000 zatvorenika, iako ima kapacitet od samo 6.000, kaže Raymund Narag, profesor kriminologije i kaznenog pravosuđa na Univerzitetu Southern Illinois.

"Odatle proizlaze svi problemi filipinskog sistema", kaže on. “U ćeliji koja je dobra za, recimo, 10 ljudi, bit će 100 zatvorenika, a tu je samo jedan zatvorski službenik.”

Kako bi spriječili izbijanje nereda, zatvorski službenici i zatvorenici razvijaju vlastite strukture za upravljanje svakodnevnim životom. U cijelom zatvoru postoji hijerarhija zatvorenika, a zatvorenici preuzimaju različite uloge i položaje.

Osnovne funkcije – čak i čuvanje ključeva – delegirane su zatvorenicima.

“Oni su ti koji vode popis zatvorenika, oni su ti koji održavaju čistoću ćelije”, kaže Narag, koji je proveo više od šest godina u zatvoru prije nego što je sud utvrdio da je pogrešno optužen. Od tada je postao stručnjak za reformu zatvora.

Zatvorenicima je također dopušteno primati resurse izvana, kao što su lijekovi, hrana ili odjeća, te gotovinu od oko 40 američkih dolara po posjetitelju, što znači da postoji i sloj trgovine u cijelom zatvoru, kaže Narag.

“Ako ste vani bili obućar, onda biste mogli popravljati cipele za zatvorske službenike ili zatvorenike i njihove posjetitelje dok su u zatvoru. I možete zaraditi novac od toga, i mogli biste ga slati kući za uzdržavanje vlastite porodice,” rekao je.

Takav sistem ima neke prednosti, uključujući smanjenje rizika od institucionalizacije i ponovnog prestupa, kaže Narag, ali također briše granice unutar zatvora. Osoblje postaje ovisno o zatvorenicima zbog svojih struktura vodstva, pa čak postaju i članovi njihovih bandi. Budući da zatvorenici mogu zarađivati unutra, mito se lako može razmijeniti sa čuvarima u zamjenu za usluge, uključujući dopuštanje zabranjenih predmeta kao što su telefoni ili čak pristup klimatiziranim sobama.

“Ako ste bogati vani, bit ćete vrlo bogati i unutra,” kaže Narag.

Međutim, za veliku većinu zatvorenika uslovi su bijedni. U 2019., medicinski službenik iz bolnice New Bilibid Prison rekao je da oko 5200 zatvorenika godišnje umre zbog prenapučenosti, bolesti i nasilja.

Pravila se mogu proizvoljno ali striktno provoditi. Fides Lim iz Kapatida, grupe za podršku porodicama i prijateljima političkih zatvorenika, kaže da rođacima koji su išli na duga putovanja kako bi posjetili svoju porodicu može biti odbijen ulazak bez objašnjenja ili da se odvjetnicima uskrati dopuštenje da vide klijente. Pokloni u obliku hrane – o kojoj pritvorenici ovise – mogu se odbiti ili oduzeti tokom pretraga. Aktivisti unutra su ostavljeni da "gladuju", dodaje ona. Mogu biti zadržani godinama, neki gotovo desetljeće, jer je pravosudni sistem tako spor i njihova suđenja traju. Takav tretman je, dodala je, "iznimna okrutnost".

Uslovi u zatvorenim ćelijama, gdje se ljudi drže odmah nakon hapšenja, posebno su zabrinjavajući, kaže Carlos Conde, viši istraživač u azijskom odjelu Human Rights Watcha. “Ovdje se događa mnogo maltretiranja, mučenja, ponekad čak i nad djecom od strane policije.” Malo je objekata koji zadovoljavaju međunarodne standarde, dodao je.

Ministar pravosuđa Jesus Crispin Remulla priznao je da se zatvorski sektor suočava s mnogim izazovima i obećao je reforme. Oni uključuju smanjenje kaucije za najsiromašnije zatvorenike i podizanje granice koju tužitelji moraju ispuniti kako bi podigli optužnicu protiv osobe pred sudom. Od jula 2022., kada je Marcosova administracija preuzela dužnost, pušteno je više od 4000 zatvorenika, uključujući neke zbog dobrog ponašanja, u sklopu nastojanja da se smanji pritisak na zatvorski sistem.

Conde kaže da su te mjere korak u dobrom smjeru, ali je dodao da su potrebna ulaganja u objekte, ali i zakonska reforma. “Nedostaju nam suci, nedostaju nam sudovi, sistem je jednostavno pokvaren”, kaže Conde.

Narag smatra da vlada treba tražiti alternative zatvoru i izgraditi manje regionalne zatvore kojima se lakše može upravljati, sa zatvorenicima organiziranim prema riziku, a ne prema pripadnosti bandi, kao što je sada slučaj – aranžman koji potiče počinitelje niske razine da se miješaju s ozbiljnijim kriminalci.

U konačnici, dodaje on, reforme se moraju pozabaviti dinamikom i hijerarhijama unutar zatvora. U prošlosti su napori bili usmjereni jednostavno na promjene vodstva. "Strukturalni temeljni uzrok problema nikada nije riješen", kaže on.

federalna.ba/The Guardian