Neko misli da RS treba biti Donbas; Velika Srbija je najopakiji projekat

Srbija je protjerana sa Kosova i niko joj ne može oduzeti ono što nema, jer Kosovo više nije srce Srbije. Srbija laže o Kosovu, o pritiscima i zločinima, a što je laž strašnija, to je većini u Srbiji privlačnija, kaže u intervjuu za Mrežu Vuk Drašković, ali i odgovara - ko će zaustaviti ruskog Miloševića i je li Ukrajina njegov kraj ili će krenuti na Balkan. Ko misli da RS treba biti ukrajinski Donbas? Kako je ruski, zapravo Hitlerov svijet i šta je srpski te ko ga čini? Po volji kojeg svijeta u BiH se donose neke rasističke odredbe? O ubijenoj djeci Sarajeva i Pala.

Na početku, kaže da nema nikakvu dilemu da se poslije nepotrebnog premišljanja i oklijevanja mora ponoviti '48.

"Kad smo u mnogo težim okolnostima kazali NE. Sve dobro što smo preživjeli dugujemo tog NE izrečenom '48. godine. Nismo živjeli u logoru. Ja očekujem da se neće samo ponoviti '48. nego i '56., ali u Moskvi, kada je Nikita Khrushchev šokirao delegate partijaskog kongresa i također rekao NE Staljinu i Staljinovim zločinima. Ja očekujem da će se i ovaj holokaust nad Ukrajinom, ovaj zločin nad Ukrajinom koji je zločin nad Rusijom, ruskim narodom, kulturom, historijom, okončati istorijskim NE sadašnjem režimu u Kremlju koje će biti izgovoreno u Moskvi."

Smatra da ni NATO ni ukrajinska vojska ni svijet neće zaustaviti Putina.

"Nema tu snagu s obzirom da je u pitanju režim koji raspolaže i prijeti nuklearnim oružjem. Zaustavit će ga pobunjena Rusija. I ta pobuna je počela i ona možda sada nekima liči na neku grudvu snijega, ali je ona na vrhu brijega i zakotrljalo se. Prerast će to u lavinu."

Kaže da je Milošević bio kao buldožer, kao prethodnica Putinu.

"Sve Miloševićeve zločine planira i instruiše KGB. Naša udba je zapravo ispostava KGB-a."

Drašković naglašava da Putin neće pokoriti Ukrajinu, zalediti Evropu i krenuti prema Balkanu.

"To je nemoguće. Ukrajina je njegov kraj. Ukrajina će postradati. Ja sam prije tri mjeseca se usudio da u jednom tekstu prognoziram ishod ovoga užasa u Ukrajini. Prva rečenica u tekstu glasi Putin će pobijediti, Ukrajina će preživjeti, a režim u Kremlju će na kraju biti poražen. I ja se nadam na kraju da ćemo na Majdanu vidjeti nekog ruskog Willyja Brandta."

Nad narodom se sprovodi medijska propagandna lobotomija

Kaže da je Srbija pred velikim pritiskom i da je težak izbor.

"Nije lak izbor. Spuštena je gvozdena zavjesa ovom planetom između dvije civilizacije, između dva svijeta. Ovdje po većini medija, analitičara, ta gvozdena zavjesa dijeli svijet na svijet diktature, despotije, tiranije, pederastije, nehumanosti. To je svijet EU, to je svijet logora, tamnica, gdje nema ljudske slobode niti sreće. Amerike, Kanade, Australije. A na drugoj strani je svijet velike nade, tzv. multilateralni svijet koji se javlja, a predvode ga države slobode, prosperiteta, ljudske sreće, a to su Rusija, Kina, Sirija, Iran, Sjeverna Koreja, Venecuela. Tako se ovdje, prema propagandi srpskoj, dijeli svijet. I zato je ta velika dilema hoćemo li u svijet slobode ka Sjevernoj Koreji ili ćemo se izvući iz ovog svijeta logora, zločina, ka kojem smo se pogrešno zaputili, a zove se svijet EU."

Navodi da bi "sankcije moralne, intelektualne, političke, snažne, javne, medijske, to bi bile sankcije. I najveća podrška tom nesrećnom ruskom narodu koji se buni, koji živi u okovima, kada bi čuli te glasove, osude režima u Kremlju od Srbije, to su po meni najveće sankcije."

O činjenici da se u Srbiji i dijelovima BiH i Crne Gore dive Putinu kaže: "Lobotomija. Za posljednjih više od 20 godina organizovano, sistematično sprovodi se medijska propagandna lobotomija nad narodom da bi zaboravio šta je bilo devedesetih i da bi prihvatio tzv. post istinu koja je zapravo negiranje istine. I žrtve te lobotomije su Srbi zato što je epicentar promovisanja post istine i zaborava devedesetih i negiranja zločina devedesetih u Beogradu. I ljudi koji su odgovorni za tolike zločine već 20 godina se ovdje pojavljuju kao vaspitači nacije, pričaju ono kako nije bilo, pričaju ono što nije bilo. Sve je izmišljeno. Od pada Krajine do zločina u Bosni, do NATO bombardovanja. Sve je preokrenuto. Istina o tome kako je izgubljeno Kosovo je pretvorena u najveću laž koju narod sada prihvata kao najveću istinu. Čak i oni koji su izmislili tu laž i lansirali, sad odjednom počinju i oni da vjeruju u te sve post istine i te sve laži. E sad, mogu da se uvedu i neke druge sankcije Rusiji, nemam ja ništa protiv, ali one nemaju nikakvog efekta. Mi u Rusiju izvozimo poneku krušku, jabuku, Emira Kusturicu i još ne znam šta. To nam je sva roba koju izvozimo u Rusiju. I oni osjetili ne bi, to nije ni ubod komarca."

Kada je riječ o srpskom svijetu Drašković kaže da je to kopija kopije.

"Utemeljivač te nacističke ideologije je Adolf Hitler. On je '38. godine izgovorio rečenicu Austrija je greška, koju ću ja da ispravim, evo Sijamci su greška, njih neće biti, oni će biti Nijemci. Vladimir Putin kreće na Ukrajinu bukvalno kopirajući Adolfa Hitlera i kaže Ukrajina je greška, Ukrajinci su greška i mi ćemo to ispraviti. Idemo u Donbas, u Ukrajinu da zaštitimo i odbranimo ruski svijet. Dakle, ruski svijet je kopija Hitlerovog svijeta, a srpski svijet je kopija kopije ruskog svijeta. To je zamjena, neka skrivalica za neku Veliku Srbiju, najopakiji projekat koji je porodio ovaj narod."

Države kao što je BiH nema nigdje u svijetu

Navodi da srpski svijet čine oni koji "mlate crkvenim barjacima, a između crkvenih barjaka su portreti Putina i njegovo slovo Z. To su ljudi koje treba žaliti. Oni su žrtve propagande, žrtve svojih iluzija, naopakih iluzija i lično mislim da bi se najveći dio njih mogao izliječiti kad bi se sudarili sa istinom. Kada bi na televiziji iz bunkera se izvadili originalni snimci zločina počinjenih devedesetih godina u ime Srba, u ime Srbije, ja mislim da bi se najveći dio tih ljudi zastidio. E sad zamislite kad bi takvih istina vidjeli mnogo više jer ih ima mnogo, mnogo više."

Ističe da se radi o sakrivenoj, zatrpanoj, sahranjenoj istini.

"Sve sa ciljem da bi takve budalaštine i takvi idiotluci mogli da se nameću sprskom narodu. Ja mislim da jednog dana, i da taj dan nije daleko, mora da dođe, kada će se iskopati te istine. U srpskom narodu je sve više ljudi koji se groze i takvih vladika i takvih propovijedi i koji se stide zbog činjenice da devedestih kada su stotine hiljada ljudi ili ubijene ili izranjavane, više od dva i po miliona raseljeno, da nisu pustili suzu nikad niti su osudili. Nijedna vladika nikad nije osudio nijedan zločin nad civilima počinjem srpskom rukom. Nijedan zločin. To nema veze sa hrišćanstvom. To je odmetanje od Hrista, to je ruganje Hristu. A ja mislim da je tu Srpska crkva dobrim dijelom talac Ruske crkve."

Drašković smatra da države kao što je BiH nema nigdje u svijetu.

"U BiH su na snazi i to po volji velikog svijeta rasističke neke odredbe. Da neko ko nije Bošnjak, Hrvat ili Srbin ne može biti niko i ništa. Nezamislivo je da sutra recimo Jevrej postane predsjednik RS-a. To sve aminuju iz Brisela, iz Vašingtona. I visoki predstavnik stavlja neke pečate na ovo naopako ustrojstvo umjesto da se natjeraju da se dogovore da to bude normalna država, da građani budu ravnopravni. Hoćemo li uskoro nositi trake po BiH, da se po rukavima zna ko je Srbin, Bošnjak, Hrvat. Te plemenske podjele postoje samo tu, nema ih nigdje."

O visokom predstavniku i međunarodnoj zajednici kaže da u BiH rade naopako.

"Neće da rade ono što bi radili da žive u svojim državama. Ja se od njih ne nadam ničemu. Nadam se da će do promjene doći iznutra, da sarađuju neki novi, mladi ljudi u BiH koji konačno hoće da žive u državi kakve su i druge države. I ovi izbori kakvi su da su, a nikakvi su, ipak su dali signala da tako nešto je moguće u BiH. Iako su dali i neke druge poruke. Ja nisam čuo da je visoki predstavnik reagovao na izjavu npr. Dodikovu da on priznaje rezultate ovog tzv. ruskog referenduma kojim su četiri oblasti Ukrajine pripojene Rusiji, otete od Ukrajine. Šta je to? To Srbija najodlučnije osudila, a da on možda misli da RS treba da bude Donbas. Možda se i glasalo ko u Donbasu što se pod Putinom glasalo. Ne znam. Ali to se nije smjelo izgovoriti, to se čak ne smije ni misliti, u sebi, najintimnije. Putinofilija je užasna, gotovo da prelazi razmjere Staljinofilije. Ali Staljinofilija je vladala među komunistima, a Putinofilija je nekakvo nacionalno vladajuće osjećanje. Više Putina u Srbiji podržavaju nego u Rusiji. Vjerujem da je i u RS-u slično, to je zakon spojenih posuda. Vjerujem i kad se glasa za neke srpske stranke i neke srpske lidere da ogroman broj misli ja ovo glasam za Putina, za Rusiju."

Smatra da će BiH pobijediti ruski uticaj.

"I ti Putinofili i ovdje i u BiH i u Crnoj Gori, kad sve čovjek sabere i oduzme, je jedna travuljina. To je prevrtljivi svijet koga lako povedu, koji u ovom vremenu televizora mnogi ne nose glavu na ramenima nego televizor. I misle propagandom, što je laž strašnija ona je privlačnija. A istina vodi u depresiju, ne vole da je čuju."

Ubijeđen sam da ćemo se poslije svega naći na evropskoj magistrali

Kada je riječ o Kosovu, Drašković kaže: "Ja se pitam šta su građani Srbije, poslije svega. Danas u Beogradu, po gradovima Srbije, šeta se pod slovom Z i uz pjesme u kojima se zove iz svog viševjekovnog groba Lazar da se digne i da povede u novi boj za Kosovo. Vlast neće da ni po koju cijenu kaže istinu da je rezolucijom 12.44 Savjeta bezbjednosti UN-a Srbija protjerana sa Kosova. Vlast tvrdi obrnuto, ponavlja moskovsku laž. Da je rezolucijom 12.44 Srbiji zagarantovan suverenitet i teritorijalni integritet i da nam to štiti Rusija. Bitno je da Srbija je oboljela od amnezije i da se od naroda krije suština onoga što se desilo kad je riječ o Kosovu. Milošević je odabrao između mira i sporazuma i rata i izabrao je rat. I svaka bomba NATO alijanse imala je Miloševićevo punjenje. To se narodu Srbije ne govori. Rezolucija 12.44 usvojena po poglavlju 7, glasala i Rusija, a to znači da je naknadno legalizovano i NATO bombardovanje kao međunarodna upotreba sile. Tom rezolucijom Srbija gubi i teritorijalni integritet i suverenitet, bukvalno se Srbija protjeruje sa Kosova i tom rezolucijom se propisuje neki hodogram kojim putem i kako ići do konačnog statusa i taj konačni status je da nema ujedinjenja Kosova sa Albanijom, nema povratka Srbije na Kosovo, nema diobe  Kosova i najveći mogući stepen zaštite srpskog naroda, njegovih duhovnih, religijskih prava, svetinja, imovine i svega ostalog. To su ta četiri principa. Eto gdje smo tada, tu smo i sada i narod Srbije se truje lažima. Rusija hoće zamrznuti konflikt, ima zamrznuti konflikt. Rusija hoće neistinu o Kosovu, ima neistinu o Kosovu, koja je vladajuća u Srbiji i sad Rusija, poslije svega, tvrdi da je NATO bombardovao Srbiju '99. kršeći međunarodno pravo na isti način na koji ga je i Rusija prekršila kad je krenula na Ukrajinu. Rusija je lansirala laž, Srbija to prihvata i ovdje se govori da osam godina traje genocid nad Rusima u Donbasu, da je Ukrajina napala ruski narod u Donbasu. Laž. Tačno, za vrijeme NATO bomrbadovanja ubijeno je 80 djece, ali za ime boga nemojmo žaleći tu djecu i osuđujući zločin nad njom da prešućujemo toliku djecu koja su poginula od srpskih granata devedesetih godina. Samo u Sarajevu više od 1.500. Suza nije puštena za njima."

Kaže da ova izjava nije razlog zašto na Palama žele da ga proglase nepoželjnim.

"Nešto drugo je u pitanju. Ja čak ne mogu ni da žalim te ljude koji tako bezosjećajno, divlje, negiraju jedan veliki zločin. Ja mogu samo da kažem da ih prezirem. Ništa više."

Drašković ističe da se Aleksandar Vučić hrani fabrikama, autoputevima, enormnim ekonomskim razvojem Srbije.

"Ja ne mogu da prepoznam Beograd. Ako deset dana ne izađem u grad, vidjeću najmanje tri nove zgrade. Mislim da je to danas najveće gradilište na Balkanu, sigurno. Ipak kažem oprez, oprez jer kad je Hristos bio u pustinji đavo mu je ponudio, tražio od njega da kamenje pretvori u hljebove da bi ga narod uzdigao do neba i slavio, a on je to odbio riječima ne živi se samo o hljebu, živi se i o duhu. E taj duh Hristov moralnosti, ljudske dobrote, grozote nad zlom ubijen je u današnjoj Srbiji. Ako zločinci postaju heroji nacije, ako se ne priznaju zločini, ako nema pokajanja, onda ste na velikoj stranputici i kad tad ćete vidjeti da ta stranputica vodi u provaliju."

Smatra da bi magistrala smrti bilo da se Srbija opredijeli za put slobode ka Rusiji, Kini, Iranu, Sjevernoj Koreji, Venecueli, Siriji.

"Mislim da do toga neće doći. Ubijeđen sam da ćemo se poslije svega naći na evropskoj magistrali, bez lažnih žmigavaca. Ići će se ka Birselu, prije svega ka Vašingtonu, Najkraći i najbrži put do Brisela je onaj put koji vodi do Vašingtona. Najbrži i najkraći put prema EU je članstvo u NATO-u jer je to izbor puta i bezbjednost putovanja. Put ka EU je putovanje, ali bezbjedno putovanje jer imate kišobran sigurnosti iznad sebe", zaključio je Drašković.

Ovo je razgovor iz magazina Mreža. Sva izdanje ove emisije pogledajte OVDJE.

federalna.ba