Dragan Komadina: Postoji kazalište, otiđite!

Podaci pokazuju da mladi nisu zainteresirani za kulturu, niti učestvuju niti prisustvuju kulturnim dešavanjima. Kako to promijeniti? Kako ih zainteresirati? Koliko naše institucije, poput teatara, mogu biti korektiv, te prostori kritičkog promišljanja i suočavanja. O svemu tome, kao i repertoarskim politikama i dramskim tekstovima ovog petka u kulturnim minutama Jutarnjeg programa s dramaturgom, umjetničkim savjetnikom Hrvatskog narodnog kazališta Mostar i profesorom ASU Sarajevo Draganom Komadinom. 

-Mladi i kultura-

''Na prvu, mislim da smo svi odgovorni za to što omladine nema u kulturi, uključujući i mene. Ali hoću reći, naravno, prije svega, odgovornost snose institucije i to neko strateško planiranje koje si spomenula. Dakle, planiranje koje bi se začelo na razini vrtića pa prenijelo na osnovnu i srednju školu da se pokaže koliko je važno posjećivati kulturne institucije. Ja govorim iz perspektive kazališta, koliko ih je važno voditi u teatar. Mi u mostaru imamo dva lutkarska kazališta, to nije malo, ali je možda i previše. Ova ta lutkarska kazališta s obzirom na svoje kapacitete, da bi pokrile taj segment. Mi u Mostaru smo uspjeli da imamo saradnju sa studentima, to traje već 10ak godina. Oni preuzimaju vaučere, odlazili smo njima. Zadovoljni smo, mada, to je promjenjiva varijabla u našem složenom kazališnom mehanizmu. Dolaze i odlake, to je neka stalna fluktuacija. Mostar živi i od studenata koji dolaze iz ostastka BiH i Hrvatske. Jedni drugima prenose informacije, postoji kazalište, otiđite! Ta dobra iskustva koje generacije dijele i ostavaljaju onima iza. S te strane, oni čine zanačajan broj, barem trećinu, ako ne i polovinu naše publike na nekim našim premijernim, a pogotovo repriznim predstavama. Moguće je zainteresovati omladinu. Ne mogu reći da mi kada kreiramo naslove koje radimo da kažemo da je nešto za studentsku publiku. To nije, ali generalno u 10 godina kada se osvrenm bili su dramski naslovi koji su u principu podređeni suvremenom dramskom autoru. Uvijek je bila ta suvremenost, možda posdvjesno da budemo u korelaciji sa našom publikom pa i studentima. Mi već 10 godina baziramo naš rad na suvremenom dramskom pismu, ja sam na to ponosan. Niti smije niti može biti odvojeno od vremena u kojem živimo. Bilo mi je logično da se sve vrijeme zalažem i borim kod naših čelnih ljudi za domaće dramsko pismo ili, zapravo, suvremeni dramski tekst Amerike, Evrope i Hrvatske. Dakle, ipak, pružen je prostor dramskim piscima, mojim mlađim kolegama, koji su pokazali da to zaslužuju. Sporo, ali ide naprijed. Danas je taj broj dramskih pisaca na respektabilnom nivou. Svi teatri ili pokušavaju imati barem jednu treću, četvrtinu ili petinu imati domaćih dramskih autora. Moram pohvaliti Bosansko narodno pozorište u Zenici. Oni imaju 6 tekstova suvremenenih bh. dramatičara. To nešto govori, to govori da postoji zainteresiranost tamošnjeg gledateljstva Zenice i regije za domaći dramski tekst. Moram reći da je to jedna jako ohrabrujuća činjenica. Mi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru imamo barem od naših 12 živih predstava, od njih je 5 temeljeno na domaćem dramskom tekstu ili autorskim tekstovima koji se temelje na aktuelnim zbivanjima. Znam koliko mladih čiji je tekst bio prihvaćen čeka da i drugu šansu jer nije dovoljno ako je uspio, a očito da jeste ako je njegov tekst na repertoaru godinama, onda bi mu trebalo dati šasnu da se radi i njegov drugi tekst. Samo ćemo tako izgraditi nekakvo poštovanje prema domaćem suvremenom bosanskohecegovačkom dramskom autoru. Da to bude kontinuitet. Mi se time hvalimo da smo postavili domaće autore, a to se treba podrazumijevati. Ipak, broj izvedbi je u zadnjem desetljeću narastao u značajnom broju u odnosu na desetljeće prije'', kazao je. 

-Klasici u kazalištu-

''Ne bih rekao je dosadila postdramska estetika, ako su je uopće recipirali kao takvu. Mislim da su to normalna, koliko ja uspijem upratiti u zadnjih 20-25 godina, dramska gibanja u BiH, regiji, ali i malo šire. Najviše zahvaljujući Festivalu MESS. Mislim da su to ciklusi kojima se ljudi koji stvaraju repertoar vraćaju. Oni su neizbježna neka naša čvorišta i povratak Shakespeareu i grčkim tragedijama gdje se mi umjetnici iznova rekonstituiramo, tražimo konekciju sa nekim našim drmaksim i umjetničkim izvorima. Želja i potreba za povratkom klasicima je ciklična, nije posebna odrednica ovoga doba. On kao neka čudna, ali gotovo predvidljiva smjena trendova. Opet ćemo otići u nekom drugom smjeru. Klasici su nešto što možemo niti trebamo izbjegavati. Mi u ovih 10 godina nismo postvaili niti jednog klasika, može se i bez klasika raditi repertoar. Ne bih rekao da nam to baš nužno fali, ali nam fali nešto drugo, a to je prostor gdje ćemo primati goste. Da primamo ljude i predstave iz BiH, okruženja i Evrope. Mi smo sami na ovome svijetu, bitna nam je komunikacija. Zato nam je jako bitno, a vjerujem i ljudima u Mostaru i BiH da se završi zgrada našega kazališta i da ona bude hram u kojega ćemo primati ove klasike iz BiH i Evrope. To nam je jako bitno i ako to uspijemo, onda ćemo pomiriti ovu našu suvremenost i uvijek vladajuću opredijeljenost prema klasicima'', kazao je.

-Saradnja među gradovima i pozorištima-

''U ovih deset godina ako smo i na čemu radili uz afirmaciji suvremenih dramskih autora, to je onda suradnja. Ovdje u Mostaru smo surađivali sa svim teatarskim institucijama, Pozorištem lutaka. Turdili smo se imati saradnju i imat ćemo i nove. Surađivali smo sa Bosanskim narodnim pozorištem Zenica, SARTR, Narodno pozorište RS-a iz Banja Luke. Mi ćemo nastaviti ovim putem, buduća nova pozornica i zgrada će nam dati još veće mogućnosti i kapacitete da budemo još bolji partneri i još bolji domaćini'', kazao je za kraj ovog razgovora Dragan Komadina.

federalna.ba