Dokumentarna serija o životu i djelu velikog Martina Scorsesea

Novi dokumentarni serijal o životi i djelu izuzetnog američkog filmskog autora, Martina Scorsesea, koji prikazuje kako izgleda snimanje filma "iza kulisa" pokriva sve: od njegove bliske smrti, preko droga, do religijske vizije koja oblikuje njegov rad. Ovaj dokumentarac, kako piše za BBC Caryn James, obavezno treba pogledati. 

Krajem 1970-ih, Martin Scorsese je toliko divljao po Hollywoodu da mu je tijelo bilo uništeno drogama, što ga je dovelo u bolnicu i u situaciju unutrašneg krvarenja.

"Umirao sam", kaže on u fascinantnom dokumentarnom serijalu "Gospodin Scorsese" koji je režirala Rebecca Miller.

Njegov prijatelj Robert De Niro došao mu je u bolničku sobu i još jednom ga nagovarao da snimi film koji je dugo odbijao. Scorsese se prisjeća: "Pogledao me i rekao: 'Šta, hoćeš da umreš ovako?'" Tako je pokrenut projekat "Raging Bull" (Razjareni bik). Priča se završava sretnim tonom, s fotografijama Scorsesea i De Nira kakve nikad prije nismo vidjeli – s piña coladama u rukama, u havajskim košuljama i smiješnim turističkim šeširima s natpisom "St Maarten", karipsko ostrvo gdje su radili na scenariju Paula Schradera za danas već kultni film.

U tim i mnogim drugim segmentima, intimnost i detalji koje Scorsese dijeli, a koje Miller vješto iz njega izvlači, daju novi sloj životnoj priči koja bi sama po sebi mogla biti epski film. Crtice iz njegove biografije i karijere su dobro poznate – od katoličkog djetinjstva kao dječaka s astmom zaljubljenog u filmove u newyorkškoj Maloj Italiji, do filmova poput "Mean Streets" (Opasne ulice) /1973/ i "Killers of the Flower Moon"(Ubice cvjetnog mjeseca) /2023/. Ali kroz pet prelijepo konstruisanih epizoda, film "Gospodin Scorsese" djeluje kao jedan reflektivan, često duhovit razgovor.

Scorsese, sada 82-godišnjak, govori otvoreno o svojim profesionalnim i ličnim manama, često se smijući samom sebi. Miller (poznata po filmovima Lična brzina i Maggin plan) nikada nije u kadru, ali se čuje kako postavlja pronicljiva pitanja. Imala je pristup njegovim arhivama i prijateljima, te pametno kombinuje isječke iz njegovih filmova s porodičnim fotografijama i komentarima mnogih Scorseseovih najbližih saradnika – uključujući De Nira, Leonarda DiCaprija, njegovu dugogodišnju montažerku Thelmu Schoonmaker i scenaristu Paula Schradera.

Mr. Scorsese — Official Trailer /Apple TV

Isabella Rossellini, treća od Scorseseovih pet supruga, kaže Rebecci Miller: "Rekla bih da je Marty svetac/griješnik" – svetac u smislu što neprestano postavlja velika pitanja o dobru i zlu, ali često se ponaša loše. I u tome ima istine. Ono što najviše dolazi do izražaja – a montaža to jasno naglašava – jeste portret umjetnika opsjednutog moralnim izborima. Nakratko je studirao da postane svećenik, a stalno preispitivanje kamo vas vodi vaš moralni kompas provlači se kroz cijeli njegov život i duboko prožima njegove filmove. „Problem je što uživaš u grijehu“, kaže on, referirajući se na godine konzumiranja droga koje je ostavio iza sebe. Činjenica da se tu koristi religijskom terminologijom – a kasnije kaže da, ako imaš dar za režiju, to je „religijska povezanost“, „sveta stvar“ – otkriva mnogo o tome kako vidi svijet.

I upravo ta vizija oblikuje njegov rad. Pomogao je da se transformiše kino 20. stoljeća sa hrabrim, promišljenim filmovima poput "Taksista" (1976) i "Dobri momci" (1990), koji spajaju kinetički, virtuozni stil sa snažnim razumijevanjem mračnih, ali uzbudljivih tokova lošeg ponašanja.

Najranije epizode serijala prikazuju trajan uticaj Scorseseovih formativnih godina. Miller intervjuira prijatelje s kojima se Scorsese družio kao dijete, neke sklonije nevoljama od drugih. Brat jednog prijatelja – Salvatore Uricola, tada poznat kao Sally Gaga – postao je model za De Nirovog temperamentnog lika Johnnyja Boyja u filmu "Mean Streets" (Opasne ulice), koji je smješten u Scorseseovom starom kvartu. "Jesi li digao poštansko sanduče u zrak?" pita Miller. "Jesam", kaže Sally Gaga, dok na ekranu gledamo podijeljeni kadar njega i nasmijanog Johnnyja Boyja kako bježe od eksplodirajućeg sandučeta u filmu.

“Dokumntarac o Scorseseu nas podsjeća da je njegova karijera imala više uspona i padova nego što većina ljudi misli”

Scorseseov otac je uvijek pazio da ostane van nevolja, ali je često morao intervenirati da spasi svog brata, Scorseseovog ujaka Joea "The Bug" Scorsesea, koji je također poslužio kao inspiracija za lik Johnnyja Boyja. Mislio sam da dobro poznajem Scorseseovu priču, ali nikada prije nisam čuo za Joea The Buga. Tokom dokumentarca, Scorsese iznosi iznenađujuće detalje o tome kako njegovo djetinjstvo i dalje utiče na njegovu umjetnost. Njegova astma ga je držala u kući, gdje je s prozora na višem spratu posmatrao ulicu. "Zato volim kadrove iz visokog ugla", kaže on.

Dokumentarac nas podsjeća da je njegova karijera imala više uspona i padova nego što bi većina ljudi pomislila, sada kada je slavljen kao jedan od najvećih živih filmskih stvaralaca. De Niro ga je nagovorio da snimi film "Kralj komedije" (1982), i opet je Scorsese nevoljko pristao. Ali ponekad se nije pojavljivao na setu sve do popodne. "Nisam želio biti tamo", kaže. Film, u kojem De Niro igra progonitelja slavnih, Ruperta Pupkina, danas se smatra briljantnim i ispred svog vremena, ali je tada bio finansijski promašaj. Scorsese se vratio, ali više od deset godina kasnije, komercijalni neuspjesi filmova Kundun (1997) i Izvuci mrtve (1999) učinili su da njegova karijera, kako sam kaže, opet "bude mrtva". DiCaprio je imao dovoljno utjecaja da se realizuje film "Bande New Yorka" (2002), čime je preokrenut taj posljednji pad.

Scorsese sa zvijezdom Leonardom DiCaprijem na snimanju filma “The Aviator” /Avijatičar/(2004) (Izvor: Apple TV+)

Također je lako zaboraviti koliko su neki njegovi filmovi bili kontroverzni, često zbog nasilja – naročito "Taksista" i njegovog razjarenog antiheroja Travisa Bicklea. Scorsese kaže da je, kada je pročitao Schraderov scenarij, imao osjećaj „kao da sam ga sam napisao“. Miller ga pita: „Koji dio tebe je najviše prisutno u tom filmu?“ Zastaje i pažljivo odgovara, jasno dajući do znanja da se ne ponaša kao Travis Bickle, niti podržava takvo ponašanje, a zatim kaže: „Bijes, usamljenost, nemogućnost da se istinski povežeš s ljudima“ – osjećaj autsajdera koji se ponovo povezuje s radničkim porijeklom, zbog kojeg se osjećao kao da ne pripada ni filmskoj školi Univerziteta u New Yorku, ni u Hollywoodu. „Nasilje je zastrašujuće u tebi samom. Jesi li sposoban za to?“ razmišlja naglas, dodajući da je nasilje na ekranu pozitivno „ako je iskreno nasilje“.

"Taxi Driver" se ponovo našao na naslovnicama 1981. godine kada je John Hinckley, opsjednut s Jodie Foster koja je u filmu glumila mladu prostitutku, pucao na Ronalda Reagana. Dodjela Oscara tada je odgođena za jedan dan, a Rossellini se prisjeća da je Scorsese nosio pancirni prsluk na ceremoniji.

Dokumentarac se ne zadržava previše na Scorseseovom privatnom životu. On priznaje da ga je posao učinio distanciranim ocem za dvoje starije djece iz različitih brakova – svi su intervjuirani u serijalu i u dobrim su odnosima s njim. Ali bio je prisutan u životu Francesce, svoje najmlađe kćerke, koja ga je nedavno pretvorila u TikTok zvijezdu s videima poput "Tata pogađa sleng".

A kada je Scorsese suzdržan, Miller vješto dodaje više informacija. On kaže da je imao napade panike tokom snimanja filma "Bande New Yorka", između ostalog zbog, kako kaže, „nejasnih razloga“ – „ljudi su bolesni“. Miller tada ubacuje fotografiju njegove supruge Helen, s kojom je u braku već 26 godina. Kako Francesca kasnije objašnjava, njenoj majci je Parkinsonova bolest dijagnosticirana čak i prije toga. Kratak prikaz njih troje kod kuće predstavlja najintimniji trenutak koji dokumentarac prikazuje o njegovom sadašnjem životu.

Čak i kada traje pet sati, dokumentarac može dosegnuti samo do određene granice. Ono što Schrader u vezi s "Taksistom" naziva „problem madone/prostitutke“ nikada nije potpuno nestalo iz Scorseseove karijere. On ne osuđuje seksualno slobodne žene u svojim filmovima, poput lika Margot Robbie u "Vuku s Wall Streeta" (2013), ali ta podjela i dalje postoji – vidljiva, na primjer, u besprijekornom ženskom liku Lily Gladstone u "Ubicama cvjetnog mjeseca"

. Serijal je možda mogao više istražiti tu složenu dinamiku. No, takvi propusti su manji u poređenju s bogatstvom uvida koje serijal nudi i osvježavajućim načinom na koji nam prikazuje Scorsesea danas – živog, vitalnog i još uvijek aktivnog.

Dokumnetarac “Gospodin Scorsese” dostupan je na Apple TV+ od 17. oktobra.