Djeca iz Gaze svakodnevno traže hranu kako bi prehranili porodicu

Na određenim mjestima u određenim trenucima, samo preživljavanje je nešto na što se jedan dječak može ponositi - a kamoli da svaki dan kako bi spasio svoju porodicu od gladi, on ide u potragu za hranom.

Svako jutro 11- godišnji Mohammed Zo'rab, 11, odlazi u grad Rafah na jugu Gaze, sa jednim zadatkom.

Uzima veliku plastičnu zdjelu i odlazi u škole koje su postale izbjeglički centri i u improvizirane kampove uz cestu gdje ljudi poput njegove porodice pate, ali ipak pronađu nešto čime bi mogli nahraniti svoju djecu.

Mohammed ide i u bolnice u koje u svako doba pristižu ranjenici, i bilo gdje drugdje gdje bi mogao naći lonac u kojem se nešto na otvorenoj vatri kuha. "Kad se vratim svojoj porodici s ovom hranom, oni su sretni i svi jedemo zajedno", kaže.

"Ponekad odem praznih ruku i budem tužan." Mohammed je najstariji od četvero djece i živi s majkom, ocem, braćom i sestrama u slabom skloništu od plastike i cerade.

Njegov otac, Khaled, luta Rafahom tražeći povremene poslove kako bi skupio pet šekela (oko 2,5 KM) da kupi pelene za dvomjesečnu kćer Howaidu. Mohammed je jedno od hiljade djece koja su postala primarni sakupljači hrane za svoje porodice. "Kada je red veliki i ispred mene je gotovo 100 ljudi, šunjam se između ljudi", kaže ponosan na svoju vještinu snalaženja u velikim gužvama bez ulaska u tučnjave.

Vrativši se kući, zdjelu zapečenog graha daje svojoj majci Samar, koja dijeli hranu ostaloj djeci. Mršava je i jedva jede. “Imam rak kostiju”, otkriva ona. “Imam 31 godinu, ali kad me vidite pomislite da imam 60. Ne mogu hodati.

"Ako hodam, jako se umorim. Cijelo tijelo me boli i potrebno mi je liječenje i prehrana."

Kao i mnogi drugi, Samar i njena porodica došli su u Rafah iz svog doma sjevernije u Khan Younisu jer su im Izraelske odbrambene snage (IDF) rekle da će tamo biti sigurni. To je bilo prije tri mjeseca. Od tada se rat sve više približavao Rafahu. Više od 70 ljudi ubijeno je prije manje od dvije sedmice, kada je Izrael pokrenuo akciju spašavanja dva taoca koje je držao Hamas.

Sklonište prodice Zo'rab prokišnjava i pod se puni vodom. Ponekad beba Howaida nema svježe pelene.

Svaki dan nudi nemilosrdna poniženja, u mjestu gdje je 1,5 miliona ljudi - pet puta više od ranije populacije - nagurano uz egipatsku granicu. Budući da je 85% stanovništva Gaze sada raseljeno, količina pomoći koja stiže u enklavu nije ni blizu potrebne.

Prema podacima Ujedinjenih naroda (UN), dnevno je potrebno pet stotina kamiona pomoći, a sadašnji dnevni prosjek je oko devedeset.

Posebno je akutna situacija u sjevernoj Gazi. Izrael kaže da UN ne uspijeva distribuirati pomoć na sjeveru i da su zalihe pomoći rezervisane - čekaju da budu prikupljene na strani granice s Gazom. Organizacija je obustavila kretanje pomoći u hrani u sjevernoj Gazi jer kaže da nema zaštite za vozače kamiona, koji su se suočili s napadima kriminalnih skupina i pljačkom od strane očajnih ljudi. Jedan kamion je pogođen granatiranjem, za koje UN kaže da je došlo s izraelske mornaričke letjelice.

Osim toga, policijske snage u Gazi koje vodi Hamas više ne žele pratiti kamione s hranom jer se boje da će ih IDF upucati.

U Izraelu, ovakvo vođenje rata još uvijek podržava velika većina.

Nema vidljivog većinskog mišljenja koje podržava pojačavanje pomoći civilima u Gazi. U jednoj nedavnoj anketi, 68% ispitanika reklo je da se protivi prenosu humanitarne pomoći u Gazu dok Hamas još uvijek drži izraelske taoce. Za razliku od anketiranih arapskih Izraelaca, od kojih je njih 85 posto bilo za pomoć.

Zvika Mor, čiji je najstariji sin, Eitan, taoc u Gazi, govori o dječaku koji je bio "prva osoba koja me zvala tata" i koliko njemu, njegovoj ženi i ostalo sedmero djece nedostaje taj mladić kojeg je oteo Hamas 7. listopada. Eitan je djelovao kao nenaoružani zaštitar na muzičkom festivalu Nova, na kojem je Hamas ubio oko 360 ljudi u i oko tog područja. Mor predvodi malu skupinu porodica taoa koje žele povratak svojih voljenih prije bilo kakvih pregovora s Hamasom. Oni se protive vladinom dogovoru koji bi to uvjetovao prekidom vatre, povećanjem humanitarne pomoći u Gazi i oslobađanjem palestinskih zatvorenika.

"Izrael stvara humanitarnu krizu u Gazi. Jer naša je svrha osloboditi naše ljude", kaže Mor. "Želimo naše ljude, u redu? I prije svega, prije svih pregovora i ostalih stvari, dajte nam naše ljude."

Upitan nije li to bilo grubo, s obzirom da su u pitanju životi civila u Gazi, Mor je odgovorio: "Da, ali imamo i mi zatočene bebe i žene i starce, u redu? "Vrlo je, vrlo jednostavno. Dajte nam naše ljude i mi ćemo vam dati hranu i lijekove. Tako jednostavno." U Gazi, dobrotvorne organizacije koriste ono što je ostalo od njihovih izvora hrane kako bi pružile određenu pomoć.

Mahmoud Al-Quishawi iz američke dobrotvorne organizacije Pious Projects of America stajao je blizu lonca s grahom u kojima je Mohammed primao hranu za svoju porodicu. "Svaki dan neumorno pokušavamo pružiti ruku pomoći ovim ljudima... reći im 's vama smo, nećemo vam dopustiti da ostanete sami'," kaže Al-Quishawi.

Dobrotvornoj organizaciji ponestalo je plina u bocama za zagrijavanje hrane, pa volonteri skupljaju drva i održavaju vatru. Atmosfera je sumorna, kaže. – Stanje je katastrofalno.

U sjevernoj Gazi su se pojavili izvještaji o umiranju djece od pothranjenosti. Britanska dobrotvorna organizacija Action Aid citirala je liječnika u sjevernoj Gazi koji je rekao da je značajan broj djece umro. U videosnimci, dr. Hussam Abu Safiya - šef pedijatrije u bolnici Kamal Adwan – kaže da je pothranjenost raširena, kao i infekcije probavnog sistema.

Prema navodima Action Aida, za jedno od šestero djece mlađe od dvije godine "koje je u januaru pregledano u skloništima za interno raseljene osobe i zdravstvenim centrima utvrđeno je da je akutno pothranjeno". To, kaže dobrotvorna organizacija, predstavlja "pad u prehrambenom statusu stanovništva koji je globalno bez presedana u tri mjeseca".

Drugi liječnik u medicinskom kompleksu Al-Shifa, također u sjevernom dijelu Gaze, rekao je da je liječio dvomjesečnog dječaka po imenu Mahmoud Fatouh, koji je umro ubrzo nakon što je stigao u bolnicu. "Ovo dijete nije moglo dobiti mlijeko. Njegova majka nije dobila hranu da bi ga mogla dojiti", kaže dr. Amjad Aliwa.

"Imao je simptome teške dehidracije i kada je stigao kod nas, već je uzimao svoje posljenje udisaje."

U Gazi su civili ostavljeni tamo gdje su ih rat i glad zarobili.

federalna.ba/BBC