Damir Urban: “Sviram već 40 godina i sve manje razmišljam o tome što radim i kako to radim"

Damir Urban & 4 su bili dio ovogodišnjeg Festivala kulture “Kulin Ban” svojim koncertom u Gradskom kinu u Visokom. Nakon više od dvije decenije ponovo su bili u Visokom i prije samog koncerta smo iskoristili priliku te porazgovarali o raznim temama.

Šta je Vama lično važno u muzici i kako odlučujete koje ćete pjesme izvoditi na kocertima?

„Sviram već 40 godina i sve manje pratim što se događa i ujedno sve manje razmišljam o tome što radim i kako to radim. Ono što je meni važno je da kroz pjesme, kroz tekstove, kroz glazbu, uopće kroz nekakav kontakt sa glazbom sebi odgovorim na određena pitanja, određena pitanja nova možda i postavim. Da prvenstveno sebi učinim ovaj život ljepšim, a onda se meni čini da ako sam ja zaigran i ako ja kopam po sebi i liječim nekakve i tražim odgovore za neke svoje strahove, fobije, frustracije, šta već i postavljam sebi silna pitanja, da će možda to neko moje intimno preispitivanje doći do ljudi. Možda se u tome neko i prepozna, ako se ne prepozna, meni je bilo dobro ja sam uživao jer sav čin stvaranje je kad od ničega stvoriš nešto je vjerovatno najljepši osjećaj, najljepša stvar koja ti se može dogoditi. Kao kad prazni papir, književnik pretvori u književno djelo, kad prazan bijeli papir pretvori u nešto čudesno. Tako i u glazbi, kad sjedneš u tišini sa gitarama, a izađeš iz sobe sa tim nekim djelom, to je nemjerljivo sa bilo čim drugim, tako da to je ono što mene uzbuđuje i nosi kroz ovo. Onda dolazi onaj drugi dio, to je uživo izvedba svega toga. Neke pjesme su preživjele test vremena i izvodimo ih i danas kao što smo ih izvodili i nekad u Visokom. Neke pjesme nisu, neke pjesme su se pokazale da kod publike možda i kod publike žive, možda je publika za njih i vezana, ali ja se u njima više ne pronalazim i ne mogu naći razlog u sebi za izvesti ih, tako da neke pjesmo smo izbacili sa liste, malo po malo otpadaju, neke nove upadaju. Meni se čini da je sve kako treba, a što se tiče kažem ti ostatka scene, promjena na sceni, što se događa, ko šta radi, gdje ide, kud stremi, kud će ko, ja više to ne mogu uhvatiti.“ - rekao je za početak našeg razgovora Damir Urban.

Kako je došlo do toga da održite koncert u zagrebačkoj Areni?

„Ideja da radimo koncert u areni nije bila moja, ali je puno ljudi koji se bave organizacijom koncerata u areni i od drugih svih velikih izvođača je u jednom trenutku osjetila potrebu da napravi naš koncert. Vjerovatno i sami zasićeni izvođačima koje rade su zapravo odlučili mi ponuditi usluge, zapravo odlučili su riskirati sa našim koncertom. Pa u slučaju da se ne dogodi ništa dobro, oni će taj rizik prihvatiti. S obzirom da su oni odlučili riskirati sa svojim financijama, opremom i svim, onda bi bilo ružno da kažemo da mi sad nećemo, tako da smo mi isto prihvatili taj izazov. Taj koncert mi se čini da što su vremena gora to nekako postoji veća potreba kod ljudi prebroje i da se prijatelji nađu. Meni se taj koncert činio stvarno kao nekakav susret prijatelja, puno više kao nekakav klasičan koncert, jer mislim da je postojala želja određenog dijela ljudi da se pokaže da i oni postoje i da su i oni živi i da nije situacija baš toliko loša koliko nam se prikazuje. To sad ne znači da ćemo mi svirati dalje, ne dalje, ali mislim da je možda bilo i dobro da se napravi nekakva inventura, nekakva rekapitulacija svega do sad učinjenog i da se zapravo nakon trideset, četrdeset godina sviranja nađemo svi zajedno u nekom velikom prostoru, to odsviramo na najbolji mogući način sa simfonijskim orkestrom, gdje sve te pjesmo dobiju još nekakvo vanvremensko ruho i meni se čini da je to prošlo odlično i da život ide dalje kako je i prije išao i to ti je to. Drago mi je, prošlo je jako dobro, ljudi su bili divnoga raspoloženja, meni osobno čak nedostaje jedan komad u glavi, jedan komad mi je proletio negdje vjerovatno pod adrenalinom, ne mogu se prisjetiti jednog dijela koncerta, ali pričao sam sa ženom, ona kaže da je bilo super, tako da nije važno da li se ja sjećam ili ne.“

Za kraj našeg razgovora malo da skrenemo samo sa muzike, negdje smo našli podatak što je po našem mišljenju bilo interesantno da ste i ovih dana u proteklom periodu u jednoj vrsti projekta sa Borisom Dežulovićem, radite nešto za njega, a pored toga aktivni ste i sa novim albumom koji bi možda trebao izaći uskoro nakon ove ljetne pauze?

„Ovo prvo ti mogu reći da je izašlo, knjiga o žoharu Zaštomiru to je zapravo za Borisa Dežulovića jedan iskorak, nešto nekarakteristično za njega. Napravio je jednu dječiju knjigu, ne slikovnicu, nego baš knjigu i on je imao želju vidjevši neke moje radove, crteže, a i znamo se, on je imao želju da mu ja to ilustriram, dao mi je potpunu slobodu. I ja sam napravio jedan izlet, tako sam ja zamislio da ti kukci zapravo jesu nama maleni i čudni i uglavnom ih se ljudi boje na neki način, pa sam onda otišao u jednom određenom smjeru. Ljudi koji su vidjeli knjigu su super zadovoljni, naravno prvenstvo sa njegovim i sa knjigom koju je on napisao, ali i ilustracijama koje sam uradio. Knjiga je prepuna ilustracija tako da krenuli smo sa time da ja nešto malo slikam u toj knjizi, onda je on vidio crteže i zapravo otišli smo dalje i dalje i sad je to hajmo reći gotovo ilustrirana u potpunosti knjiga. Tako da je to izašlo i ako neko ima želju sigurno može naručiti i pogledati. Knjiga je štampana u četiri različite korice i četiri različita bookmarkera unutra, što isto govori o količini ilustracija, to je vani. Što se albuma tiče, malo nas je ljeto omelo, radio sam i vizuale za kazalište Ulysses i osim sad kad govorimo o crtežima radim još neke stvari i malo su me skrenule sa puta pa smo album, bilo je puno više koncerata nego što smo mislili, mi smo čak razmišljali o nekakvoj pauzi poslije arene, međutim ne da nije bilo pauze, nego smo imali i veći broj koncerata nego ikad. I jednostavno ono malo praznog hoda što je bilo smo nekako svi iskoristili da budemo što više sa obiteljima, pa ćemo na jesen zapet malo više. Tako da ne mogu ti točno reći kada će to biti. Ne mogu ti reći čak ni u kojem obliku, jer možda ćemo napraviti nekakav izbor pa objavimo umjesto sve što imamo, možda objavimo sedam, devet, deset, dvanaest pjesama, a ne sve što smo isprdili. Tako da hoću ti reći vidjet ćemo, evo za sad ne znam, moramo ih prvo završiti, pa onda ću imati bolji pogled na to.“

federalna.ba