Brajović, ekskluzivno: Promišljanja o Balkanu, kulturi i samojedljivoj naciji
Da je društvo u krizi, svjedočimo tome svakodnevno. A da je kultura ogledalo toga, floskula je koja potvrđuje činjenicu. Ukazuje na neuralgične tačke društva, a nekad ih upravo i stvara. Kako umjetnici gledaju na našu aktuelnu stvarnost i na nerazrješivi odnos etike i estetike?
Ovo je jedna perspektiva. Ekskluzivno za Federalnu televiziju Voja Brajović.
“Kad spomenete Balkan i kako smo sada ovdje pili ovu kahvu i tako, ne mogu da se ne osvrnem gdje smo i kako smo i šta smo i šta je sve bilo, i da kažemo da u tim životima kad neka budala nešto uradi, sto pametnih ne može da popravi”, govori poznati glumac.
Koliko je potrebno protuotrova da smiri želudac narodima Zapadnog Balkana, kultura to ne može znati. Ali pokazuje koliko bolujemo. Dok god postoji rasprava o tome je li nam umjetnost prezasićena ratnim temama, rane nisu zaliječene. A borba za trijumf između ljubavi i rušilaštva je, čini se, vječna. Umjetnost to vjerno oslikava i poziva na jedno - osvijestiti sebe u vezi sa svijetom.
“Kod Andrića ima to: ljudi su stalno skloni rušenju i građenju. Dakle, imamo to, kao rasa, kao biće da rušimo, da razgrađujemo, to je nekultura. A kultura je sve ono što gradi, što njeguje, što miluje, što nas unapređuje da bolje živimo - ne samo kao pojedinac nego kao dio nečega”, ističe Brajović.
No, koristimo li to dobro? Umjetnost je često na usluzi selektivnim kulturama sjećanja u koje se narodi Zapadnog Balkana kunu kao stari Slaveni u mitove. A mitovi su ovdje, svjesni smo, maternice fašizma. Pomiriti selektivnosti i perspektive kroz umjetnost - ovdje je tek sjena realizacije.
“Kultura upravo to njegovanje sjećanja, njegovanje bojazni da se nešto ružno ponovno ne desi, to je toliko bitno i toliko zapostavljeno da ljudi, djeca nemaju pojma o tome šta im je dužnost, šta im je budućnost. Prošlost se revidira, što bi rekli neki”, kaže Brajović.
Vjerovati da umjetnost može promijeniti svijet mistificirano je polazište. Ali da može mijenjati margine svijeta i margine svijesti - tome, ipak, svjedočimo. Kada to ne čini nasilno i pamfletski. A nažalost, toga još uvijek imamo. Kultura je projekcija društvenog mentaliteta, kažu. Ona ovdje i vjeruje u čovjeka, i ubija ga.
“Balkan - bure baruta, to je naš usud, da ne možemo da shvatimo da smo sami sebi najveći neprijatelji. Ne znam odakle ta rasa koja se zove samojedi. Možda smo mi upravo to. Ti samojedi, ta samojedljiva nacija”, zaključuje Brajović.
federalna.ba