Čekajući Dylan Doga u Srebrenici – Dragan Bursać

**

Dobro je čitati ... čitati o Srebrenici, Prijedoru, Sarajevu, Mostaru, Višegradu, Zvorniku ... čitati o svim stratištima naše zemlje 90-ih godina ... Čitati, pročitati, učiti i pamtiti svako zlo, a još više pamtiti dobro.

**

„Al' riječ ako rekneš

Neka bude teška kao svaka istina

Neka bude rečena za čovjeka“

Mak Dizdar „Uspavanka“

**

Dragan Bursać novinar je i kolumnista. Novinarstvom se počinje baviti krajem 90-tih u studentskom magazinu BUM. Nakon završetka Filozofskog fakulteta, jedno vrijeme radio je kao novinar na Radiju Banjaluka i portala BUKA. Od 2014.godine svoje kolumne objavljuje na portalu Al Jazeera Balkans i portalu Radija Sarajevo kao i na regionalnim portalima  Autonomija (Vojvodina), te Antena M i Caffe del Montenegro (Crna Gora). Dragan Bursać član je P.E.N. Centra Bosne i Hercegovne. U kontinuitetu od 2013.godine, Dragan Bursać dobija nagrade. Prva nagrada je Godišnja nagrada UNICEF-a za poseban novinarski doprinos promociji i zaštiti prava djeteta; slijede - Novinarska nagrada Srdjan Aleksić; Evropska novinska nagrada u kategoriji mišljenje za kolumnu Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica; Godišnja nagrada u kategoriji Novinar Godine Društva Novinara Bosne i Hercegovine; Povelja Počasnog Gradjanina Bosanskog Petrovca; Godišnja regionalna nagrada Mirko Đorđević za najboljeg novinara na eksjugoslovenskom prostoru; Godišnja nagrada Nezavisnog društva novinara Vojvodine; Priznanje za hrabre novinare iz Jugoistočne Evrope od Njemačke asocijacije za Jugoistočnu Evropu.

**

Početkom 2018.godine Dragan Bursać objavio je svoju prvu knjigu PTSP Spomenar - Knjiga kratkih priča koja se fokusira na period autorovog odrastanja, period rata devedesetih i period nakon rata. Prevoditeljica i profesorica na Univerzitetu Harvard, Ellen Bursać, prevela je PTSP Spomenar na engleski jezik i pojedini dijelovi knjige objavljeni su u renomiranom literarnom magazinu Univerziteta Harvard. “Čekajući Dylan Doga u Srebrenici” knjiga je kolumni nastalih u periodu od 2007-2020.godine. Izdavač ove Bursaćeve knjige je Izdavačka kuća Art Rabic. Predgovor je napisao Andrej Nikolaidis, a na sarajevskoj promociji, aprila 2022.godine, o knjizi su govorili autor, te reditelj Dino Mustafić te diplomata i novinar Zlatko Dizdarević.

**

Svoj predgovor knjizi „Čekajući Dylan Doga u Srebrenici“ recenzent Andrej Nikolaidis započinje rečenicom Bleza Paskala – „Postoje samo dvije vrste ljudi: pravednici koji se smatraju grešnicima i grešnici koji se smatraju pravednicima“ – Dragan Bursać je od ove prve vrste. Pred kraj teksta Nikolaidis još piše – Ova knjiga je beskrajno tužna i uznemirujuća, ali je i knjiga koja riznica nade. Njena vrijednost i snaga ne mogu biti precijenjeni, jer ona nas uči – ne zajednica krvi, nego zajednica vrijednosti. Ne etnička nego etička zajednica.

**

Umjesto recenzije

Kolumne Dragana Bursaća oštro, bespoštedno i činjenično oduzimaju dah i prodiru do najtananijih osjećanja čitaoca. Iako izgledaju kao gorki lijek sačinjen od supstance istine one se moraju progutati radi budućnosti suživota i reafirmacije bratstva i solidarnosti. Svi oni koji vole iskrenu i tešku publicistiku uživaju u stilu i jeziku kojim na poseban način Bursać portretira svijet napuštenih vrijednosti humanizma, pa su njegove kolumne enciklopedija intelektualnog i moralnog otpora kreatorima velikog zla. Možda nekome to izgleda kao mali korak ka suprotstavljanju povijesnom ludilu, čiji kraj nijedan čovjek moje generacije sa Balkana više ne vjeruje da će doživjeti, ali zato jesu putokaz kako proživjeti čestito i konzistentno svoj život.

O stradanju i zločinima pišu mnogi, ali je Dragan jedinstven u poziciji onih koji ne pristaju na relativizaciju motiva i cilja u ratovima devedesetih, pa secira svaki segment politike koji je doveo do genocida, masovnih zločina i etničkih progona, prepoznajući ih u mitomansko-ratnim narativima savremene politike. Ova značajna knjiga treba se čitati uz podršku sedativa za smirenje, ali se mora pročitati, u prvom redu radi nas samih da bismo znali kako postoje pojedinci čija individualna i etička hrabrost obavezuje da nikada ne pristanemo na politike zla i podjela kao „povijesni realitet stanja na terenu“. Kada želimo da novinarstvo bude savjest i kritički korektiv društva, bez obzira koliko je istina bolna do srži, vratićemo se pisanju Dragana Bursaća jer on zadire u ono o čemu se najčešće ćuti ili to barem čini zvanična politika. – Dino Mustafić

**

8372 nije broj, to je ime i prezime genocida

Dobri čovječe, ako čitaš pažljivo i razgovijetno imena i prezimena sakrivena ispod brojke 8372, trebaće ti najmanje ČETIRI sata čitanja!

ČETIRI sata samo za uvod iza kojeg stoji bezmalo 9000 ljudskih priča, sudbina, ljubavi, svađa, sreće, rođendana, proslava, žalovanja ...

Dobri čovječe, ako čitaš pažljivo, vidjećeš da to nisu brojevi, to su LJUDI. Ljudi koji su ubijeni, jer se drugačije zovu i drugačije Bogu mole!

Ne, 8372 nije broj.

To je šifra za bol, to je otvorena rana moje zemlje i ožiljak na licu čovječanstva. 8372 je ključ od porodične kuće jednog podzemnog grada sazdanog od kostiju ljudi i metaka zvijeri.

Dobri čovječe, ako ne znaš imena, a ti broji.

Pa neka ti broj bude čovjek, makar jedan put. Pa ćeš se zabrojati poslije par hiljada i mozak će ti odustati.

A to nije broj!

8372 je šifra za bol i ime i prezime genocida!

I onda neko negira genocid?!

**

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Ton-majstor – Šerkan Cakić

Izvor / foto – Selma Dizdar