Čavalić: „Blagi ekonomski oporavak u 2022. godini neće označiti i bolji standard za građane“

Ekonomski analitičar Admir Čavalić u intervjuu za Radio Federacije kaže da je prošla godina bila godina oporavka, ali minimalnog, i to građani nisu osjetili. Aktuelna poskupljenja se nastavljaju i u 2022. te energetska kriza, što će imati dugoročnije efekte, ističe Čavalić te prognozira da u ovoj godini neće doći do usvajanja reformskih zakona od kojih zavise povećanje plaća i bolji standard. Čak izostaju i najave značajnijih privrednih investicija!

Globalna pandemija, politička kriza i puzeća poskupljenja obilježili su 2021. godinu, što je itekako negativno uticalo na život i standard prosječnog bh. građanina, a istovremeno se ni u protekloj godini  ništa nije ostvarilo u vezi s reformskim zakonima! Kako vi kao  stručnjak ocjenjujete ekonomsku situaciju u godini iza nas?

„Dosta je izazova bilo u prošloj godini. Ipak smo imali rast izvoza; nakon 11 mjeseci izvoz je prevazišao 2019, pretkovid godinu. To podrazumijeva i rast industrijske proizvodnje i vraćanje na radna mjesta. Bilo je u Federaciji nekih pozitivnih pomaka - odblokiran je rad Komisije za vrijednosne papire i slično. Međutim, mali je broj takvih priča. Istina, oporavak je tri posto na nivou BiH; dakle, prošla godina je bila godina oporavka, ali minimalnog, i to građani nisu osjetili. Nažalost, više je problema, prije svega aktuelna poskupljenja koja se nastavljaju i u tekućoj godini te energetska kriza koji će imati dugoročnije efekte.“

Kako objasniti građaninu da, iako skromne, pozitivne makroekonomske pokazatelje ne prati bolji standard? Naprotiv, on je sve niži s obzirom na enormna poskupljenja. 

„Imamo paradoks oporavka. Godine 2020. ste imali apsolutnu  depresiju tražnje, što znači da građani BiH i širom svijeta zbog lockdowna nisu mogli trošiti vlastiti novac. Nije bilo tražnje na tržištu. Sada, 2021. dolazi do oporavka tražnje – kako na globalnom nivou tako i na nivou BiH. Mi smo imali ekonomski rast tri posto. Shodno ekonomskim zakonima, taj oporavak potražnje vodi rastu cijena i restrukturiranjima na nivou globalnih lanaca snabdijevanja, i to je cijena oporavka kao jedan faktor. Drugi faktor je cijena recesije, odnosno fiskalnih stimulansa globalno koji su se davali širom svijeta, a koji su pruzrokovali inflatorne efekte. Ta inflacija se nastavlja i biće izuzetan problem ove godine. Istina je, neki su parametri poboljšani, posebno bh. izvoz, ali, s druge strane, to su određeni faktori uspjeha. Nažalost, neki drugi faktori determinišu direktnije životni standard građana, poput poskupljenja ili stagnacije rasta plaća, i to građani osjete“.

Bukvalno zadnjih dana 2021. Federalna vlada je usvojila uredbu o povećanju najniže plaće u Federaciji sa 406 na 550 KM, a oba doma Parlamenta Federacije Izmjenom zakona o električnoj energiji omogućila su Vladi da ograniči povećanje cijene struje za privredu. Koga dotiče ovo simbolično  povećanje najniže plaće i hoće li ono uopšte imati neke refleksije, ili se može bukvalno doživjeti kao socijalna podrška s obzirom na to o kojoj visini cijene rada govorimo uporedivši je i sa prosječnom potrošačkom korpom?

„To i jest jedan vid socijalne podrške za vrlo mali broj radnika u Federaciji! Bitno je razbiti mit u vezi s minimalnom platom. Ako posmatramo unazad sedam godina, pada broj radnika koji rade za minimalnu platu. Znači, fokus naših ekonomskih politika ne treba da bude na minimalnoj plati, već na prosječnoj plati, koja je oko 1000 KM, ili na medijalnoj plati, jer najveći broj radi upravo za nju – platu u iznosu oko 700 KM. Politike treba da gledaju kako, naprimjer, kroz smanjivanje fiskalnih opterećenja na rad da dignemo plaću za oko 200 KM, što bi imalo nekog efekta. Što se tiče odluke Parlamenta o ograničenju rasta cijene električne energije za privredu, vidjećemo kako će se to razriješiti. Sada imate reakciju energetske zajednice da je to nemoguće uraditi, a Elektroprivreda BiH ima neki svoj stav. Bilo bi dobro da je Federalni parlament uz dati okvir dao zadatak Elektroprivredi i Vladi Federacije BiH da krenu s restrukturiranjem preduzeća, rješavanjem niza nagomilanih problema koji determinišu da Elektroprivreda mora dizati cijenu električne energije, ali bojim se da je opet propuštena šansa nakon protesta rudara. Dogovorena je i dalja subvencija, ali suštinskog rješenja problema nema.“

Ipak, povećanja cijena će biti, što, naravno, vodi do daljeg rasta  vrijednosti proizvoda i usluga. Da li je ova prognoza i bojazan opravdana?

„Da, mislim da će biti najizazovniji prvi kvartal. Moguće je da na proljeće imamo neku stabilizaciju. Nekoliko je faktora uticaja. Prvi se odnose na energetski krizu, ona je aktuelna tokom zime i determinira poskupljenja. Drugi se odnose na rast cijena električne energije za privredne subjekte, što indirektno vodi povećanju cijena proizvoda i usluga od domaće privrede. Treći se odnose na stabilizaciju globalnih lanaca snabdijevanja i tu naš državni nivo ima posebnu odgovornost. I zadnji faktor jeste globalna inflacija, a imamo i to u pozadini. Vidjećemo šta će godina donijeti. Napominjem - ne može politika visokih cijena opstati dugoročno, ne daje rezultate i nije u najboljem interesu niti potrošača, niti trgovaca, a ni proizvođača.“

Šta vlada može poduzeti da ublaži brutalni udar na novčanike građana? Zašto dosad nije ništa poduzela?

„Ja sam predlagao da se aktivira sistem robnih rezervi na nivou Federacije a i na nivou kantona. Apsurdno je da tokom najveće krize rasta cijena od rata naovamo mi nemamo u javnosti glas ispred robnih rezervi - da li šta rade, imaju li nekih zaliha... Istina je da bi robne rezerve mogle da se fokusiraju na tek 20 posto populacije u stanju socijalne potrebe kako bi oni što manje osjetili aktuelna poskupljenja.“

Povećanje najniže plaće na 700 KM čeka usvajanje reformskih zakona. Šta je, po vašem mišljenju, kamen spoticanja pa se godinama ovi zakoni ne usvajaju i da li se s obzirom na izbornu godinu i brojne političke probleme može očekivati da će se nešto promijeniti?

„Odgovornost premijera Fadila Novalića je na neusvajanju zakona. Osmu godinu ulazimo u narativ oko reformskih zakona. Pitanje je zašto se na tom polju ništa nije uradilo. Mislim da su već i zastarjeli i da ih treba prilagoditi pandemiji... Vrlo sam skeptičan da će tokom izborne godine biti bilo šta učinjeno, jer vidimo da su svi nivoi vlasti blokirani.“

Šta se može očekivati u godini pred nama?

„Ove godine ćemo imati nastavak ekonomskog rasta oko tri posto i ne smijemo biti zadovoljni, jer je projekcija globalnog prosjeka rasta 4,7. Nećemo imati recesiju. Sumnjam da će doći do rasta penzija, nego će penzioneri dobiti jednokratne pomoći, što je dobro kao socijalna mjera, ali ekonomski ništa ne rješava. Zaposlenicima u javnom sektoru se najavljuje povećanja plaća. Mislim da ćemo potpuno zanemariti reformske procese...“