Čančar za FR: Potrebno nam je hrabro vizionarsko liderstvo

Stotine miliona građana Evropske unije od 6. do 9. juna biralo je 720 članova Evropskog parlamenta, a jedan od glavnih utisaka jeste to što je sve veća podrška krajnjoj desnici navela predsjednika Francuske Emanuela Makrona (Emmanuel Macron) da raspiše vanredne izbore.

Na izborima za Evropski parlament najbolji rezultat postigla je Evropska narodna partija sa 184 poslanička mjesta. Socijalističko-
-demokratska koalicija osvojila je 139 mjesta, dok će grupi Obnovimo
Evropu pripasti 80 mandata, a Zelenima 52. Desno orijentisana Identitet i demokratija ima 58, a Evropski konzervativci i reformisti 73 mandata. Liberali su izgubuli čak 20 mjesta u odnosu na prethodni saziv, dok je ljevici pripalo 36 mandata. Dok se sabiraju utisci poslije evropskih izbora, postaje jasno ko su pobjednici, a ko gubitnici u 27 država članica Evropske unije. Po završetku izbora za Evropski parlament, fokus Unije prešao je na biranje ključnih osoba u ovoj nadnacionalnoj organizaciji. Ipak, čini se da su četiri najvažnija mjesta već rezervisana. Bosanskohercegovačku javnost brinulo je ko bi mogao biti vodeća grupacija u Evropskom parlamentu, te da li će doći do promjene politike prema zemljama Zapadnog Balkana, a posebno Bosni i Hercegovini.

O novom sazivu Evropskog parlamenta i daljnjoj politici prema BiH za Radio Federacije BiH govorio je politički ekonomista, član Međunarodnog strateškog foruma i doktorant na IUS-u Ismet Fatih Čančar.

Da ukratko rezimiramo rezultate izbora za Evropski parlament i ono što se neposredno nakon njih događa. Francusko Nacionalno okupljanje - njihov rezultat bio je okidač za vanredne izbore, Evropska narodna partija (EPP) - ostala je najveća snaga u Evropskom parlamentu i dobila je 13 mjesta više u odnosu na 2019. godinu. Italijanska premijerka Đorđa Meloni (Giorgia) osigurala je svoju ulogu važne ličnosti koja odlučuje o vlasti i vrši politički uticaj. Zeleni u Austriji i Njemačkoj - prošli su mnogo gore nego što se očekivalo. Liberalna grupa Obnovimo Evropu u različitim državama članicama izgubila je 20 mjesta u odnosu na prethodne izbore. Socijaldemokrate u Njemačkoj - partija Olafa Šolca (Scholz), podijelila je drugo mjesto sa krajnjom desnicom AFD. Vaš komentar, jer je ipak bilo iznenađenja, bez obzira na mnoga predviđanja sličnog scenarija. Primjetno je da raste podrška krajnjoj desnici, ali ne tolika da može uticati na rad EP-a? Ipak, stručnjaci smatraju da su rezultati alarmantni.

„Jeste primjetan rast desnice, međutim, to je jedan ciklični proces i to se ciklično dešava u evropskim društvima. Svaka evropska kriza stimulira desnicu. Ratovi u susjedstvu Evrope, veliki migracijski valovi proizvode ksenofobiju i političku uskogrudnost, anksioznost, na kraju krajeva, strah društva da mu se oduzimaju resursi prisustvom stranaca. Posljedice velike migrantske krize iz 2015. godine još uvijek su prisutne. Status i stanje Ukrajine i kako odgovoriti na sukob također podgrijava desnicu. Iz nekog mog ugla, rezultat izbora u EP-u je indikativan da evropsko društvo nije homogenizirano već da je to jedno vibrantno političko tijelo koje reaguje na društvene promjene. Pravo pitanje je kako će demokratske snage odgovoriti na taj opći rast desnice širom kontinenta, odnosno kako spriječiti potpuno preuzimanje političkog narativa i djelovanja. I to je, po mom mišljenju, glavno pitanje.“  

Na koji način bi moglo biti riješeno pitanje rasta popularnosti desnice? Znamo da su mladi ljudi glasali za kandidate krajnje desnice.

„To je apsolutno pokazatelj da trenutne koalicije nisu na prave načine odgovorile na najveće probleme koji zahvataju Evropu. To, prije svega, pokazuje jedno prisustvo nedostatka liderstva u evropskim krugovima ljudi koji mogu da iznesu ideju evropskog projekta mira na način da će kredibilno odgovoriti na izazove sa kojim se evropski kontinent trenutno suočava. A to, prije svega, podrazumijeva razumijevanje najbitnijih tema u Evropi, jake ekonomije, pitanje migracija i razumijevanje važnosti trenutka u kojem se evropski kontinent nalazi u odbrani teritorijalnog integriteta i suvereniteta država na samom kontinentu. Svakako je ovo pitanje, koje je u ovom trenutku najteže pitanje za trenutnu koaliciju koja vlada u Evropskoj uniji, nešto što će pratiti tu borbu između desnice i centralnih snaga.“  

Mladi iz zemalja Evropske unije nakon izbora su kazali da im Zeleni i neke druge stranke u prošlom mandatu nisu ponudili ništa bolje ni novo te su zato odlučili eksperimentisati sa krajnjom desnicom?

„Upoznat sam sa tim, to je upravo to što sam naprijed rekao. Nekredibilnost aktera koji su dobili povjerenje na prošlim izborima da dostave ono što su obećali. I građani Unije su to kaznili. Naša je sreća što ta kazna nije bila na nivou kako su neki predviđali u odnosu na krajnje rezultate. Mogao je taj porast desnice biti mnogo veći. Smatram da bi centralne snage koalicije koja trenutno vlada trebale ozbiljno uzeti u obzir ovo što se desilo i početi raditi na prioritetima koje su obećali građanima EU-a. U suprotnom, vidjećemo nastavak rasta ovakvog trenda.“

Prvi zadatak za nove europoslanike će biti da izaberu šefa ili šeficu Evropske komisije. Nijedna pojedinačna grupa nema većinu u Evropskom parlamentu, zbog toga će i ovoga puta za važne odluke biti potrebna koalicija. Parlamentom obično dominiraju dvije velike grupe, a to su Evropska narodna partija desnog centra i Socijalisti ljevog centra. Ove dvije grupe su na izborima 2019. godine izgubile zajedničku većinu i zbog toga su morale formirati saveze sa strankama kao što su Zeleni i Liberali. Smatrate li da će tako i ovaj put biti?

„Mislim da će većina okupljenih oko Evropske narodne stranke ostati ista i da će ona uspjeti napraviti jednu koaliciju neovisno o jačanju te ekstremne desnice i na kraju krajeva slabljenja ljevice. Kao što sam rekao, nije to na nivou kako su neki predviđali, ali ja vjerujem da će koalicija ostati ista u narednom periodu.“ 

Po završetku izbora za Evropski parlament, fokus Evropske unije prešao je na biranje ključnih osoba u ovoj nadnacionalnoj organizaciji. Ipak, čini se da su četiri najvažnija mjesta već rezervisana. Prema pisanju medija, Ursula fon der Lajen (Ursula von der Leyen) bi i dalje trebala biti predsjednica Evropske komisije, prema svemu sudeći, opet će biti dovoljno podrške da ona ostane na tom mjestu. Predsjednik Evropskog vijeća je trenutno Šarl Mišel (Charles Michel), a na njegovo mjesto bi trebao doći António Košta (Costa) iz Portugala. Za mjesto predsjednice Evropskog parlamenta predloženo je da svoj mandat nastavi Roberta Mecola (Metsola) sa Malte. Promjena se očekuje na mjestu visokog predstavnika Evropske unije za vanjske poslove i sigurnost gdje također dolazi žena - Kaja Kalas (Kallas) iz Estonije.

“Ne bi baš licitirao imenima, na kraju krajeva, izbor predstavnika će biti rezultat političkog dogovora. Međutim, mislim da je vrlo bitno da se razumije da, generalno posmatrajući imenovanja, dobro je da izabrani predstavnici budu akteri koji će razumjeti važnost momenta u kojem se nalazi evropski kontinent, da će doći do razumijevanja pogubnosti politike povlađivanja prema akterima koji podrivaju teritorijalni integritet i suverenitet država, koji razumiju važnost liderstva i hrabrog nastupa prema onima koji ugrožavaju evropski projekat mira. To znači kako dalje odgovoriti ruskoj agresiji, kako integrisati Zapadni Balkana u EU – što je bitno za nas, kako revitalizirati evropsku ekonomiju, kakvu ulogu na kraju dana uzima Evropska unija u odnosima između SAD-a i Kine. Sve su to pitanja od suštinskog značaja za EU na koja se mora dati odgovor od strane tih istih lidera i to podrazumijeva ljude koji su kapacitirani da iznesu takav test.”

Međutim, zastupnici u Evropskom parlamentu ne glasaju uvijek disciplinirano i dio njih glasa suprotno od većine u svojim zastupničkim klubovima. Tako je Ursula fon der Lajen 2019. godine imala većinu od samo devet glasova, iako su te tri najveće stranke, koje su podržavale njen izbor za predsjednicu Komisije, imale uvjerljivu većinu od 417 zastupnika u parlamentu koji je tada imao 705 zastupnika. Mogu li se sad desiti ovakva iznenađenja?

„Mislim da ko god bude nominiran, izbor predsjednika Komisije u parlamentu pratiće interni dogovor stranaka i da će imati dovoljan broj glasova, pa makar to bilo, da tako kažem, na ivici. Ono što je bitnije jeste kakav će biti plan rada i politika koju će u ovom slučaju Komisija predstaviti i sprovoditi u narednih pet godina, a koja naravno uključuje i prostor Balkana i Bosne i Hercegovime. Koji su to prioriteti i na koji način će se ostvarivati ti prioriteti? To je mnogo bitnije nego broj glasova, koji je, na kraju krajeva, rezultat samog internog političkog dogovora između koalicionih partnera.“

Možete li iznijeti neku projekciju kakav će odnos biti prema Bosni i Hercegovini nakon ovih izbora, te eventualnog formiranja vladajućih grupacija? Do sada je naša država bila u fokusu Evropske unije.

„Naša država jeste u fokusu Evropske unije, kao i region Zapadnog Balkana. Isto tako, naša država i region zaprimili su na važnosti s ruskom invazijom na Ukrajinu. Mi smo svjedočili pokušaju da se uvede jedan momentum u EU integracijama u BiH. Donekle je taj proces bio uspješan, donekle nije. Ali ono što vjerujem da je bitno za našu državu jeste da možemo očekivati donekle da glavne države EU-a, prije svega, Njemačka i Francuska, dobar dio ostatka godine i narednog perioda budu preokupirane svojom internom politikom, kako prevazići domaće izazove i rezultate rastom AFD-a. Tu je i predsjednik Makron i nadolazeći izbori u Francuskoj. Tako da vjerujem da će te neke ključne zemlje članice u narednim mjesecima na najvišem nivou biti preokupirane sobom. I to može dovesti do jednog, da tako kažem, zastoja EU puta u BiH. Tu je i status Mađarske koja preuzima predsjedavanje Unijom od prvog jula, a Mađarska je pokazala poprilično antibosanski stav. A Mađarska će imati za cilj da dalje jača svoj status i prodor vlastitog, često negativnog uticaja u regionu. I to su neka od pitanja kroz koju će ova država prolaziti u narednom periodu.“   

Gdje smo i šta smo kada je u pitanju evropski put naše države? Primjetan je zastoj. Ne usvajaju se reformski zakoni pa čak ni oni koji su postavljeni kao uslov u martu za zvanično otvaranje pregovora sa BiH?

„Ja bih rekao da je Bosna i Hercegovina, nažalost, u stanju nesigurnosti. To je, prije svega, zbog dezintegracijskih snaga koji pokušavaju osporiti funkcionalnost rasta i kontinuiteta bosanske države. I naravno da se to odražava na EU put. Teško je usvajati potrebne reformske zakone kada imamo mehanizme blokade koji se svakodnevno koriste da ospore bilo kakav pozitivan napredak, a sve pod plaštom ugroženosti jednog ili nekog naroda. U suštini, takvim secesionističkim akterima u BiH, EU integracije nisu stvarni cilj, jer one, ustvari, vode ka jačoj vladavini prava, strožoj zakonodavnoj regulativi, boljoj ekonomiji i integracijskim procesima. To je u suštini sve suprotno od onoga što vlasti u

RS-u, recimo, pokušavaju ostvariti. Tako da, što se tiče same Bosne i Hercegovine i regiona, mislim da će Evropska unija u regiji u narednih nekoliko mjeseci svoj plan predstaviti kroz taj novi, takozvani, Plan rasta za Zapadni Balkan. Ali moguće je da osjetimo izostanak značajnih aktivnosti na tom planu upravo zbog odsustva ili, tako da kažem, drugih prioriteta ključnih zemalja članica Evropske unije.“

Pored ovoga, teška je politička situacija u BiH. Već smo kazali da se ne usvajaju ključni evropski zakoni, ali na sceni je teška huškačka retorika, prijetnje otcjepljenjem, negiranje genocida, konstantne uvrede. Nekako se čini da je situacija kulminirala nakon 23. marta, odnosno od momenta usvajanja Rezolucije o Srebrenici u UN-u.

„Rekao bih da je srpska politika u Bosni i Hercegovini u krizi, u odnosu na projekat koji je uspostavila srpska politička i naučna elita, a koji se svodi na kraju dana pod onim što se zna 'svi Srbi u jednoj državi'. I to je jedan proces koji teče i u kojem se ratni ciljevi pokušavaju ostvariti političkim sredstvima. Ova Rezolucija neminovno anulira taj projekat. To jeste prostor na kome je počinjen genocid sa željom da se otcijepi i tako nagradi ratna politika koja normalizira genocid kao prihvatljivo sredstvo postizanja političkih ratnih ciljeva. Rezolucija je na jedan način apsolutna suprotnost tom procesu i to je posljednji pokušaj da se taj projekat spasi, zato i vidimo ovakav odgovor nakon usvajanja Rezolucije.“

Održan je i svesrpski sabor sa mnogobrojnim zaključcima uz najavu da će bh. entitet Republika Srpska slaviti dan državnosti 15. februara, kada i Srbija obilježava Dan državnosti. Koliko je to opasno? Na saboru nije podržano razdruživanje manjeg bh. entiteta sa BiH, ali nekoliko puta je spomenuto udruživanje entiteta RS i Srbije?

„Istorijski gledano, ovakvi sabori su uvijek bili jedan uvod u nacionalnu političku homogenizaciju koji su onda služili kao osnova za dehumanizirajuću agresiju. Nažalost, srpski svet koji se skupio, odnosno koji je ogledalo onog što smo vidjeli prošle sedmice je centralno lice politike u Srbiji. Neovisno ko je na vlasti. Percepcija Bosne i Hercegovine u tom svijetu, odnosno srpskom političkom prostoru, jeste da je entitet RS jedna srpska država preko Drine i da je kao takva trebala biti ili ujedinjena sa Srbijom ili kapacitirana kao samostalna država. I ovaj stadij je multigeneracijski. On je utkan ozbiljnom sistematskom manipulacijom u društvenoj niti Srbije. To je, na kraju krajeva, jedan izgovor, ja bih rekao, kao odgovor na Rezoluciju UN-a. Ako mi gledamo aktuelne srpske argumente, oni su mogli davno takav sabor napraviti. Još po završetku prvih presuda za genocid u BiH. Tako da je to jedan proces koji kontinuirano pokušava destabilizirati Bosnu i Hercegovinu. Sam sabor i ciljevi koji su izašli iz njega su direktna prijetnja teritorijalnom suverenitetu i integritetu Bosne i Hercegovine.“  

Koliko cjelokupni trenutni geopolitički odnosi u svijetu, posebno rat Ukrajine i Rusije, može uticati na ubrzan put naše države u Evropsku uniju? Stalno se spomninje ruski uticaj na Balkan i borba protiv njega.

„Ovdje nije samo ugrožena država Bosna i Hercegovina i njen teritorijalni integritet i suverenitet već i šira stabilnost Zapadnog Balkana i evropskog kontinenta. Kada kažem to, podrazumijevam da nisu ugroženi samo naši interesi već da su ugroženi interesi Evropske unije i kompletnog demokratskog svijeta, u cjelini. I to je dodatni razlog da Bosna i Hercegovina bude više u centru pažnje. Mi smo, nažalost, jedan kamenčić u tom širem političkom mozaiku koji se pokušava izboriti sa snagama koje pokušavaju da vode dezintegrirajuće procese i u tome dobijaju podršku Rusije. Podsjetiću da je i sama Rusija nekoliko puta prijetila bosanskoj državi ukrajinskim scenarijem ukoliko se opredijeli za euroatlantski put. Također, mi ćemo nastaviti taj proces i vidjećemo nastavak te borbe u kojem će BiH pokušavati da hrabro korača ka euroatlantskom putu, uzimajući u obzir sve one faktore koje će pokušavati da ospore. I u tom procesu potrebno je, prije svega, hrabro vizionarsko liderstvo sa naše strane, ali i kredibilna i principijelna politika podrške od međunarodnih partnera.“